čujte i počujte

Danas sam dobio potvrdu da će Mađari organizirati Mađarsko FAI2 natjecanje od 20-24.lipnja.Predsjedniče parajedriličarske komisije od tebe tražim jedino potvrdu da Mađari mogu u Hr održati natjecanje te će oni izvršiti obveze prema FAI-u i s njihove a i strane Pegaza najavljen je veliki spektakl u Dalmaciji a mislim da će i Hr paragliding dobiti plus jer ipak strani državljani dolaze na Hrvatske terene održati svoje natjecanje.Direktor natjecanja je laszlo szollosi inače zaposlenik u mađarskom zrakoplovnom savezu.Pegaz je suorganizator i tehnička podrška sa strane prijevoza,smještaja,komisije(dijela),točaka itd.Za mene je to čast i uspijeh a i za HR paragliding.

Apsolutno podržavam organizaciju FAI2 natjecanja u organizaciji Mađari plus Pegazi kao suorganizatori. To je odlična prilika da se pokaže potencijal terena za natjecanjsko letenje i prilika da se unaprijedi organizacija. Iskreno čestitam na dogovorenoj suradnji i preuzetoj odgovornosti. Glede formalnog odobrenja HZS-a, osobno ne vidim problem i dajem podršku, ali za formalno odobrenje, mišljenje Komisije nije dovoljno, nego ga treba potvrditi IO HZS-a (u kojem nije nitko od nas). U tom smislu molim te da u HZS uputiš formalni dopis i ispunjen obrazac za organizaciju natjecanja, nakon čega slijedi službeni odgovor HZS-a. To je redovna procedura. Slovenci su ove godine imali DP u preciznom u Buzetu i nije bilo nikakvih problema, pa ih ne očekujem ni ovdje. Hvala na razumijevanju.

Lp,
Ratko

Odlično !

Al sad moraš obavezno stavit veeliku tablu di je crveno prekiženo puštanje komandi na startu

LP

Mađari imaju posebno uvježban stil upravo za terene kao što je Greda.
Slijedi predstava u tri čina...

Osebujnost pokreta, graciozna preciznost te nesmiljena i brza koreografija pilota naprosto se ljubi sa dinamičnim pokretom okoliša, razigranošću kamena i makije te angažiranim smicanjem prozračnog medija koji nosi sa sobom miris opojnog bilja sa kamenjara u najjačem zamahu rasta pod nesmiljenim proljetnim suncem Cetinske krajine dvadesetak metara ispod dinamične okomice Grede.
Nakon krešenda sa ruba bezvremene litice... nakon onog malog vremenskog intervala između dvije sekunde kad graciozan korak vrhom dodiruje nepovratnost - ne slijedi mirna plava veduta udaljene atmosferske perspektive već se nastavlje zamah, zaokret dinamike, dijeljenje vrtloga čija jedna polovica zastaje u naponu dok druga kreće nazad i dole, nemirnost oka promatrača i zastoj daha na obje strane.

...

nastavit će se

Nestrpljivo čekam nastavak ovog nadahnutog opisa!!
Očemo još!

koja poezija,ti si skriveni talent,al to lipo napriča,hahahahahaha,pa slušaj ja mislim da će ipak Greda za njih predstaviti dobro iskustvo kojeg nikad dovoljno,ono što sam ih ja gleda koji doli dolaze,naravno xc piloti, neznam baš da ta poezija prolazi,doduše na Triblju sam se nagleda početnika,što i nije baš za pohvalu ali mislim da i oni imaju kvalitetnih pilota,u svom sam se poslu naučio ne podcjeniti,uostalom vidit će mo odnos nas koji se prijavimo na njihovu tekmu ako ne budu svi u Istri,hahahhahahahah,bitno je da se događa i to u nas HRVATA,ako me razumješ maleni,pusa


l.p jere

Cetinskom krajinom zavlada nesnosna tišina. Teška kao olovo, gusta kao smola što se cijedi korom rijetkih borova rasutih po okolnom kamenju, pritisnu srca svih prisutnih. Samo se čuo Jerko, kako znojnom rukom pokušava ubiti upornog obada na znojnom vratu ... U daljini začu se zvuk gavrana, a uplašena ovca u dolini, nečim trgnuta iz podnevnog mira, zableja ...

a di se ti gubiš jebo te,pa ti si jedan od rijetkih,ili si prepisa,haha,

Čin II

Nemirni duh, vantjelesna osobnost spašena okova nepromišljenog tijela ipak sapeta neumitnošću trenutka.
Pilot i njegova osobnost, dva centra, još uvijek van istog fokusa, jedan u nemilosti ovozemaljskih kemijskih elemenata zagrljen fizikom bitka i drugi, astralan i nedohvatljiv tek na dohvat ruke. Nečujna glazba nagovještava njihov skori susret, sjedinjenje nakon kojeg slijedi jasno kristaliziranje cilja.
Ali, avaj...!
Blagi miris mladog vrijeska ponovno udaljuje centre. Nagli zastoj vremena, još jedna vječnost između iste one dvije sekunde... Otvara oči nakon nesvjesnog treptaja i ukazuje se novi svijet, nova dimenzija. Sve naučeno i iskušano do sada ostaje negdje daleko dole, ispod, smanjuje se. Veliki teret napinje uznika i prozračna, a divlja koprena naglo silazi po sljedeću misao. Tu je... u njoj... tu je i želio biti, ali više ne vjeruje u to. Put do ove točke bio je dug, a prošao je u treptaju.
Ipak, duh sustiže tijelo, vlastita briljantna ideja promalja se kroz resku svježinu prozračnog astrala. Trenutak spoznaje o dohvatljivosti cilja unosi dodatnu vedrinu, tijelo se proteže, zauzima položaj blizak elementu u kome se nalazi i kreće na put.
Sve dole, prizemno, prljavo, prekriveno smeđom ustajalošću postaje bezazleno i daleko, a put prolazi glatko okrećući brojke koje zadivljuju.
Nemirna okolina putuje s njim ne dodirujući ga više...

------------
nastavit će se

..., na najvišoj točki Grede mladi Hun stoji, čvrsto držeći A linije, dok grašci znoja čelo mu ližu. Pogled prema Kamešnici otkriva nemiran duh mladog ratnika koji nestrpljivo čeka glas vođe "START IS OPEN". Još jedan trenutak duboke koncentracije prije kretanja na put pun neizvjesnosti, povlačenje A linija, dizanje, pirueta....

Jebate , citajuci ovo, odjednom se covjek vraca u one dane osnovne skole , Hrvatska lektira i ostale zezancije ,, ali ipak svaka vam dala leteci poezicari

Čin I

Osebujnost pokreta, graciozna preciznost te nesmiljena i brza koreografija pilota naprosto se ljubi sa dinamičnim pokretom okoliša, razigranošću kamena i makije te angažiranim smicanjem prozračnog medija koji nosi sa sobom miris opojnog bilja sa kamenjara u najjačem zamahu rasta pod nesmiljenim proljetnim suncem Cetinske krajine dvadesetak metara ispod dinamične okomice Grede.
Nakon krešenda sa ruba bezvremene litice... nakon onog malog vremenskog intervala između dvije sekunde kad graciozan korak vrhom dodiruje nepovratnost - ne slijedi mirna plava veduta udaljene atmosferske perspektive već se nastavlje zamah, zaokret dinamike, dijeljenje vrtloga čija jedna polovica zastaje u naponu dok druga kreće nazad i dole, nemirnost oka promatrača i zastoj daha na obje strane.


Čin II

Nemirni duh, vantjelesna osobnost spašena okova nepromišljenog tijela ipak sapeta neumitnošću trenutka.
Pilot i njegova osobnost, dva centra, još uvijek van istog fokusa, jedan u nemilosti ovozemaljskih kemijskih elemenata zagrljen fizikom bitka i drugi, astralan i nedohvatljiv tek na dohvat ruke. Nečujna glazba nagovještava njihov skori susret, sjedinjenje nakon kojeg slijedi jasno kristaliziranje cilja.
Ali, avaj...!
Blagi miris mladog vrijeska ponovno udaljuje centre. Nagli zastoj vremena, još jedna vječnost između iste one dvije sekunde... Otvara oči nakon nesvjesnog treptaja i ukazuje se novi svijet, nova dimenzija. Sve naučeno i iskušano do sada ostaje negdje daleko dole, ispod, smanjuje se. Veliki teret napinje uznika i prozračna, a divlja koprena naglo silazi po sljedeću misao. Tu je... u njoj... tu je i želio biti, ali više ne vjeruje u to. Put do ove točke bio je dug, a prošao je u treptaju.
Ipak, duh sustiže tijelo, vlastita briljantna ideja promalja se kroz resku svježinu prozračnog astrala. Trenutak spoznaje o dohvatljivosti cilja unosi dodatnu vedrinu, tijelo se proteže, zauzima položaj blizak elementu u kome se nalazi i kreće na put.
Sve dole, prizemno, prljavo, prekriveno smeđom ustajalošću postaje bezazleno i daleko, a put prolazi glatko okrećući brojke koje zadivljuju.
Nemirna okolina putuje s njim ne dodirujući ga više...


Čin III

Opijenost prolaznošću!
Na sliku cilja navlači se magla stvorena dopaminom. Kako i ne bi?! Nakon startnog cilindra put vodi pored onih koji i dalje vode žestoku borbu sa kamenom, makijom i zlim zrakom, a jedino oružje im je naučeni graciozni okret. Zao zrak njemu je sada prijatelj - živi s njim. Sve ostalo njemu više nije bitno i zaboravlja da je uljez, da mora biti protivnik da bi preživio. Iako su sada duh i tijelo sjedinjeni u uzništvu mladi hrastovi vape za susretom. Odjednom bljesak spoznaje: duh i tijelo, dva centra van istog fokusa, jedini su izlaz i put ka novopronađenom cilju samo ako su odvojeni. Ironija sudbine: zakletog neprijetelja sada moli za spas, ali i neprijatelj napušta zanesene i opijene. Ostavlja tek nemirne stare ratnike koji mu pružaju lažnu nadu dok hrastovi rastu kroz sve jače valunge toplog vrijeska. Nedostaje mu prostor između dvije sekunde i nedostaje mu korak koji dodiruje nepovratnost na rubu okomice. Sad je kasno! Koprena više nije koprena već mračna sjena nadvijena nad preranim svršetkom, a umjesto pogleda sa visine on tone u isto ono prizemno, prljavo i smeđe.
Nitko ga ne dočekuje. Prvi je, ali se ne raduje i posljednja misao mu je da samo na vlastitom sprovodu može sresti više nasmijanih lica. Tijelo ponovno mijenja položaj, korak koji je dodirivao nepovratnost sada dodiruje vječnost. On sjeda umoran... poražen... spreman na dugo i bolno čekanje... Naravno, hungarian grasp, kao kazna za opijene, sjena umire, rađa se nova koprena i toplo neprijateljsko sunce pritišće mu potiljak bliže zemlji dok čeka...


... prijevoz!

k r a j.

Cetinskom krajinom zavlada nesnosna tišina. Teška kao olovo, gusta kao smola što se cijedi korom rijetkih borova rasutih po okolnom kamenju, pritisnu srca svih prisutnih. Samo se čuo Jerko, kako znojnom rukom pokušava ubiti upornog obada na znojnom vratu ... U daljini začu se zvuk gavrana, a uplašena ovca u dolini, nečim trgnuta iz podnevnog mira, zableja ...

Stadom se pronese nemir kad crna i neprozirna sjena prođe nad njim. Psi čuvari nepomično stajaše neko vrijeme, pa nestadoše u obližnjem gustišu. Negdje u daljini, daleko iznad, sa stijena koje nadvisuju okolni krajolik, začu se uzvik :"Balra, balra, húzza balra" . Jerko naglo odustade od obada i začuđeno pogleda uznemirenog čovjeka pored sebe. "Kaj vam to znači, gospon?" - upita ga drhtavim glasom. "Hm" - odgovori ovaj nešto na mađarskom ...

"Ufff" - zašišta Jerko opalivši još jednom po neuhvatljivom obadu - "Vrag ti sriću odnia". "Amit mondott?" - okrenu se Mađar Jerku. "Hm" - na čistom hrvatskom promrmlja Jerko, "a oće'l ovi tvoji ikad shvatit što je livo, a što desno? Evo, prika moj, u nas ovdi sve je desno, i vamo i tamo, al je desno. Čak na križanjima nema ić livo, već samo desno ... da ... ovaj, a sendviči su bili dobri danas, ha?"

Mađar ga nije slušao, već je napeto gledao hoće li lijevo biti lijevo, a desno desno. Ovce su zapanjeno pogledavale u nebo, čudeći se što to crna i neprozirna sjena radi nad njihovim glavama. Tornjaci, skriveni u sigurnosti obližnje šikare, gledali su pred sebe. Zrikavci su zašutjeli, a Perućko jezero promijenilo je boju u tamnozelenu. I Svilaja, tamo prijeko, postala je Sivlaja.

Crna i neprozirna sjena napokon smjesti sve na svoje mjesto - desno je desno, lijevo je lijevo.
Zrikavci odahnuše, ovce počeše opet brstiti oskudnu travu među kamenjem, tornjaci se lijeno protegnuše i vratiše poslu. Obad s Jerkova vrata premjesti mu se na leđa. Peruća vrati svoju modrozelenu boju, a Svilaja postade Svilaja.

"E, prika moj, oće'l svi ovako?" - upita Jerko glavnog Mađara. Mađar na čistom mađarskom odgovori : "Hm...". "A kol'ko vas ima?" - upita Jerko. Uskoči Atila, jedini Mađar koji nešto razumije hrvatski : "Okolo 40".

"Kleptone, mogo bi spremit terenca tamo oko 6 i po, pa da ih kupimo." - Jerko značajno upita Kleptona, koji je zijevao u sjeni oskudnog grmića na startu, zamotan u padobran i s ruksakom pod glavom. "Pa mogu, triba samo provjerit što su sipali unj" - lijeno se protegnuvši prošapta Klepton.

Mađar dade znak novoj crnoj i neprozirnoj sjeni da se spremi. Obad se svom snagom okomio na Jerkova leđa. Zrikavci ušutješe, jezero promijeni boju, a tornjaci nestadoše u šipražju ... Cetinskom krajinom zavlada nesnosna tišina. Teška kao olovo, gusta kao smola što se cijedi korom rijetkih borova rasutih po okolnom kamenju, pritisnu srca svih prisutnih. Samo se čuo Jerko, kako znojnom rukom pokušava ubiti upornog obada na leđima ... U daljini začu se zvuk gavrana, a uplašena ovca u dolini, nečim trgnuta iz podnevnog mira, zableja ...

... kad li se začuje auto kako koči na vrućem asfaltu prekrivenom pijeskom, što ga je zimus voda isprala s prijevoja prema Vrdovu. Jerko se okreće da dozna tko li dolazi u po starta Hungarian opena Hrvace 2012. Otvaraju se vrata, lijeva ona vozačka. Nije dobar znak, misli si Jeko. Istupa prvo lijeva vozačeva noga. Opet nije dobar znak, kaže Jerko sam sebi. Izlazi i suvozač s desna. Jerko se malo umiri. Promiljuju glave. Prepozaje likove. Pa to su Ratko i Biondić! Jebate došli u kontrolu!! Avaj!!! Grrrr!!!! Udari Jerko otvorenim dlanom i ubi obada!

Fala kurcu više!!!

Uf! U cijeloj priči najneizvjesniji mi bio ishod interakcije Jerka i obada... već sam htio zvati Romana, da bar meni kao prijatelju, razotkrije dramatičan epilog.

Hvala Toni...

Nisam ja ubio obada, a bogme ni Jerko. Ubio ga Toni, valjda je i njega iživcirao. Šteta, imao sam još neke planove s njim ...

Uvijek može uskrsnuti, ili se može pojaviti njegov brat u osvetničkom pohodu.

triba si bit ovde kad se snimao serijal Hrvatski kraljevi,postoji razlog zašto baš ovdje,upravo me ta vaša poezija podsjeti na taj događaj.