Obzirom na događaj, do sad nedoživljen, volio bih skrenuti pozornost na početak priprema hrvatske reprezentacije u disciplini preleti. Danas poslijepodne polazi konvoj od 10 reprezentativki i reprezentativaca, s užeg i šireg izborničkog popisa, za Sloveniju, u Tolmin. Od sutra do nedjelje će se održati natjecanje Adrenalin kup koji smo izabrali za pripreme reprezentacije. Redom i spolom sudionici su: Jasna Lalić, Sara Lovrec, Josip Osman, Mario Trgovec, Tomislav Gomerčić, Zoran Bošković, Damir Habek, Antun Lovrec, Marko Hrgetić i moja izbornička malenkost. Nikada do sad nismo imali ovako brojnu reprezentaciju niti smo do sad u ovolikom broju išli na pripreme. Vjerujem da je ovo početak jedne nove reprezentativne ere našeg XC tima. Vrijedno iskustvo starijih kolega bit će podijeljeno s manje iskusnim mladim i novim članovima. Smatram da baza od 10 članova može donijeti kvalitetu i izbor najvrsnijih pilotkinja i pilota kako bismo podigli rejting, a samim time i broj mjesta na velikim natjecanjima, naše zemlje. Do sad smo na Svjetska i Evropska prvenstva išli samoinicijativno i po principu ko je mogao. Zahvaljujem se direktoru obje naše reprezentacije Ivici Huljeku - Badelu na organizacijskoj potpori i krasnim odjevnim predmetima. Uz veliku potporu Hrvatskog olimpijskog odbora i Hrvatskog zrakoplovnog saveza vjerujem u bolje rezultate naših pilota. Pred nama je Svjetsko prvenstvo u Makedoniji početkom kolovoza.

Kao i do sad, prenosit ću vam pismom, mišlju i slikom sva događanja za vrijeme natjecanja i u stožeru hrvatske kuće "Hiša Anica" u Tolminu.

Stay tuned!

30. svibnja 2019.

Za mjesto prijavka za odlazak na pripreme za Zagrebačko zborno područje, koje obuhvaća reprezentativce iz Zagreba i susjednih sela, odabrano je maleno prigradsko naselje Malešnica. Strateški značaj, prometna povezanost kao i logistička opskrba glavni su razlozi izbora ovog mjesta točno na sredini udaljenog i od rijeke Save i od planine Medvednica. Prvi su se okupili borci, ovaj, piloti na istoku grada u pitoresknom prigradskom naselju Pruđe. Mario i Josip prekrcali su poljsku kuhinju i jednu pilotsku opremu u auto od Gome, pa nastavili prema zapadu. Ovdje smo čekali Zoki i ja, k'o zapete puške. Vrijeme čekanja kratili smo lakšim i oštrijim, kraćim i dužim štivom. Pristupaju Mario i Josip u čitaonicu na rubu grada te raportiraju da su stigli. Pročitali su i oni po gorki kratki i zero slikovnicu. Tri opreme su ubačene u transportno vozilo ŠR-4, a uz to ubacili smo osobne stvari i lično naoružanje te nešto neophodne logistike za prvu ruku (kruh, vegetu, luk, mrkvu, papriku, celer, meso, ulje, ocat, šećer, brašno, sol, papar, kavu, svijeće, baterijske i obične uloške). Sve je bilo spremno za pokret manjeg voda u sastavu: pilot vozila ŠR-4 Trgovec, kopilot Bošković, prvi oficir za vezu Osmann i logističar Buljan.

Ispraćaj na zapadnom obodu grada bio je dirljiv. Kopilot Bošković dugo se opraštao s voljenom. Tješila ga je samo pomisao da napušta krug, zadanog minimalnog radijusa od 2 metra, koji je sudski zapriječen prema nevoljenoj. Ostatak posade nije imao problema pri ispraćaju. Prvi logistički problem je nastao pri forsiranju rijeke Save. Postavilo se pitanje trebamo li opskrbu pitvinama izvršiti prije ili poslije prelaska na teritorij savezničke republike Slovenije. Iskustvo i mudrost je prevagnulo te smo opskrbu izvršili na također prijateljski nastrojenoj mađarsko-hrvatskoj opskrbnoj postaji INA-MOL. Daljnje napredovanje manjeg voda u borbenom vozilu ŠR-4 je proteklo bez zapreka. Prvi problemi su nastupili kod prodora iz ljubljanske kotline prema Primorskoj. Kratko zaustavljanje na pravcu Logatec-Postojna dalo je novi vjetar u leđa borbenoj gotovosti i moralu naše jedinice, posebice po pražnjenju mokraćnog mjehura. Daljnje napredovanje nisu omele ni barikade na putu zbog radova na kolniku. Tek još jedno taktičko zaustavljanje na opskrbnom punktu združenih koalicijskih snaga OMV, prije ulaska u klanac Solkan na pravcu rijeke Soče, nas je djelilo od konačnog cilja, zauzimanja strateške točke Tolmin.

Vidno iscrpljen pilot borbenog vozila ŠR-4 Mario Trgovec promašio je zborno mjesto hrvatskih snaga u kampu Gabrje. Ponosni, dostojanstveni, s pijetetom za poginule bojovnike u Domovinskom ratu, ušli smo u slobodarski Tolmin u 21 sat i 19 minuta. Nije bilo velikog dočeka mjesnog stanovništva jer je već nastupio policijski sat u 21 nula nula. Zato veselju i sreći nije bilo kraja pri susretu Prve udarne zagorske i Treće pijane zagrebačke brigade na drugom stolu od šanka u kampu Gabrje. Do dugo u noć orila su se orošena grla suboraca i drugova Zagorskog i Zagrebačkog zbornog područja. U 22 sata i 28 minuta, iz pravca Ljubljane, priključila se nepotpuna desetina kombiniranih snaga Celja i Zaprešića sa stacionarom u Ljubljani. To su stigli hrvatska poručnica Lalić i njen zaručnik Jazbec. U 23 ziro zero sam izdao konačnu zapovjed za povlačenjem trupa u vojarnu Hiža Anica. Sve vojnikinje i vojnici su zauzeli ležajne položaje, dok je zapovjedni stožer u sastavu stožerni brigadir pri logistici Trgovec, admiral Habek i kontraadmiral Buljan dugo u noć vijećao o količini i omjeru crnog vina u običnoj te o istom u neobičnoj, tzv. Zero koli.

31. svibnja 2019. - petak

Dan nas je zatekao pomalo nespremne. Taktička mudrovanja odnijala su potrebnu energiju i svježinu. Barem nama iz admiraliteta. Načuo sam da su noćas i djevojke bdjele te da su se na hodniku do 100 sati Jasna i Sara razogvarale. Nisam načuo o čemu. Stožerni brigadir Trgovec pri logističkoj bojnoj već je narezao logistiku za doručak. Nisam provjeravao je li podignuta zastava u 600 sati, ali borbeni duh i moral su na najvišoj razini. Zabrinuo me je jedino admiral Habek. Puhao je i hroptao te se držao za glavu i nekako mi je bio blijed. Pukovnik Bošković veselo je dijelio kratko i ošto štivo u malim čašicama. General major Lovrec je tumačio potporučniku Osmannu moguće varijacije napada na Mrzli Vrh. Skupnikinja Sara Lovrec je nastavila razgovor s poručnicom Lalić. Ja sam otklopio crveno ukoričeni Union i sa zebnjom virnuo kroz prozor. Prizor i nije bio ugodan. Niske baze vješale su se na šumovitim obroncima niti 100 m poviš naše vojarne.

Nevoljko se prebacujemo na kotu drugog stola od šanka u taborištu Gabrje. Kako tko, čitamo svi u tišini. U 900 sati dolazi zapovjed iz glavnog stožera operacije Adrenalin cup 2019 da se ukrcamo u transportna vozila. Hrvatske združene snage popunile su jedan transporter. Tu nam se priključio
Sturmbannführer Leskovar koji je na privremenoj misiji u Austriji. Odlučio sam prikupiti snage za naredne teške sate i zaklopio oči, hineći da spavam, dok su ostali bojovnici veselo prepričavali prošle bitke i akcije, osluškivajući može bitna zastranjenja i nedisciplinu. Nakon polusatnog uspinjanja izbili smo na kotu 1080 Kobala. Nikoga nije bilo, osim topshit mina (posebe visinske protupješačke mine koje se postavljaju na vrhove planina - od tu i naziv TOP = vrh, SHIT = mina). Maksimalnom opreznošću smo izbjegavali nagazno-rasmazna bojan sredstva. Vojnici su zapali u letargiju, dok nije krenula podjela SDO/CSO (stara i novija nomlekatura za lunch paket). Većina je živnula. Osim pukovnika Boškovića koji je i dalje ostao zarobljen u onom čeznutljivom trenutku ispraćaja od najmilije od jučer, duboko zagledan u sliku voljene na električnom dodirniku.
Odlučio sam ponovno zatvoriti oči i hiniti da spavam kako bih se mogao usredotočiti na zvukove i govor koji su dopirali sa svih strana. Ipak, najodaniji suradnici nisu mi dali mira te su odlučili baš oko mene zbijati šale i pošalice. Kako ih nisam mogao više ignorirat, a nisma imao ništa za čitanja pridružio sam im se. Uskoro je započeo generalni briefing za sve postrojbe. Najbrojnije nacije združenih snagall su činile Slovenija, Austrija i naravno Lijepa naša. S ponosom je to istaknuo vodnik Kristijan. Forsirat ćemo dolinu rijeke Soče na pravcima: Most na Soči SSS, 1. KT Planica, 2. KT Most na Soči, 3. KT Tolminski Kuk, 4. Antena pod Kobalom i ESS taborište Gabrje. Ukupno i optimizirano 44 km.

U zračnoj misiji sudjeluje 60 pilotkinja i pilota. Dizanja su moćna i vuku uokolo izdvojenog oblog vrha sa svih strana. Pogled na Tolminski Kuk i Krn, čak i udaljeni Kanin i Triglav pod snijegom oduzima dah. Oduzela su mi dah i neka ispadanja i ponovni ulasci u stupove. S visinom se osjeća sve više sjevera, a kasno svibanjsko sunce žarko grije alpsko stijenje. Kombinacija za vježbat rad ruku i brza izvijanja u struku. Pomalo mi je dosadilo to žongliranje vlastitm krilom i izbjegavanje drugih krila. Pred startni marker nekih 15 minuta odlazim prema Mostu na Soči gdje je rub cilindra. Tu sam malo predahnuo. Ipak, otvaranje starta nisam dočekao s nekom visinom. Ako nisam visok, bar sam u dobroj poziciji prema 1. KT. Letim uzduž Soče i promatram tu prirodnu krasotu dok visoko nad mojim krilom drugi bojovnici gasiraju u istom pravcu napada. Zlokobna tama sjene se nadvila nad nama i zakrila sunčeve zrake da udaraju pod skoro idealnim kutem na alpsko stjenje. Vremenom je postajalo obrnuto proporcionalna moja visnska pozicija i pritisak noge na papučicu akceleratora. Uvidjevši da je moja žrtva pri napadu na 1. KT uzaludna, odlučio sam povući strateški potez te se u okretu za 180 stupnjeva i prepustio drugim borcima da pokušaju osvojiti kote KT 1-4. Tek sam uspio forsirati rijeku Soču s desne na lijevu obalu, izbjegavši nekoliko visokih stabala. Sletio sam kako bi se reklo grlom u jagode. Ne doslovno, ali malo kasnije izvukao sam se iza neprijateljskih linija jedući samo šumske jagode. Vrlo ukusne. Prikupio sam svu opremu i materijalno-tehnička sredstva te se zaputio prema taborištu Gabrje, gdje su me dočekali drugi rano popadali suborci. Pročitali smo nekoliko lagera i još toliko nefiltrirane beletristike. Umorne i iznurene noge, pune žuljeva i čukljeva, rekuperirali smo u osvježavajućoj rijeci Soči. Stožerni brigadir Trgovec je zapovjedio hranjenje komadima mesa termički obrađenima na vatrom zagrijanoj čeličnoj rešetki.

Rezultati task 1:https://comps.sffa.org/sites/default/files/t1_3.html

Toni Lovrec u top 5!

Rezultsti task 2: https://comps.sffa.org/sites/default/files/t2_2.html

Pobjednik task 2 Toni Lovrec! Damir Habek 11.mjesto. Saša Leskovar 20., a Josip Osmann u cilju 22. mjesto. Čestitam!

To je učinak jučerašnje večere i okrijepe.
Kao što Čudomix sprema čudesan napitak za svoje Gale za bitke protiv Rimljana.

1. lipnja 2019. - subota

Dan je započeo s brojnom prijavcima u stacionar radi glavobolje. Voltareni, ibruprufeni, caffetini i druga medicinska stedstva za bolju voljnost naših trupa. Priključuje nam se generalisimus Hrgatore te kontraobavještajni časnik za vezu Bruno. Zbog dolaska ove dvojice važnih osoba za akciju združnih snaga Adrenalin cup 2019., propustili smo drugi transportni val u 1000 sati te smo uplatili slovenskim snagama ekstra transporter na kotu 1080 Kobala. Kako i valja dočekati bitna kadrovska pojačanja, ostao je u vojarni Hiša Anica i pukovnik Bošković. Otvorio je netaknut Zeleščni list u čast novo pridošlim snagama. Obzirom da je generalisimus Hrgatore odlučio pješke forsirati kotu 1080 Kobala, s punom borbenom opremom, u slovenskom transporteru se našlo mjesta za mlade hrvatske vojnikinje i vojnike. Bojnik Gomerčić dostavlja nam današnji akcijski plan napada putem radiotelekomunikacijskih veza. Borbeni zadatak je zadan iz pravca Gorenjske, preko Mosta na Soči letimo na jug u Primorsku, prema Lijaku. Potom krstarimo Vipavskom dolinom i nadgledamo talijansko-slovensku granicu između Gorizie i Nove Gorice. Na pola udaljenosti između kote Kobala i kote Vogrsko prelazimo s visinskog limita 2900 m na 2100 m.

Prvi izazov je bio prebacivanje s kote 1080 Kobala preko Mosta na Soči (za sudionike Prvog i Drugog svjetskog rata ovo mjesto se nazivalo Sveta Lucija, od 1952. mijenja naziv u Most na Soči). Tu prvi sudionici navale padaju uokolo akumulacijskog jezera. Nalazim se u zadnjoj grupaciji navalne skupine sa Sturmbannführerom Leskovarom i KOSovim časnikom za vezu Brunom. Kasniji dolazak na kotu 1080 Kobala uzeo je danak te smo manjom visinom krenuli u prebacivanje na visoki teren južno od Mosta na Soči. Strpljenje i taktiziranje u turbulentnom zraku gonjen NE vjetrom uz jak temperaturni gradijent učinio je svima nama potrebu za brzim i energičnim radom ruku. Nakon dizanja visine na 1500 m otvorila se konvergentna linija u smjeru juga. Postupno smo dizali visine do 2000 m. Na liniji razdvajanja između Posočja i Primorske, 4 km od ruba cilindra, gdje smo trebali držati visinsko ograničenje do 2100 m, snažno kongestusno dizanje podiglo nas je na visine od 2400 do 2600 m. Kako tko, utrošli smo od 5 do 10 min vremena da spustimo visine na propisani nivo. Moram priznat da je bilo izazovno. Po ulasku na drugo zapovjedno područje bilo je teško održavati zapovjeđenih 2100 m. U jednom trenutku visina mi se otela kontroli i bio sam podignut s 2000 m na 2160 m te prekrišio zapovjed. Stoga sam negativno ocjenjen u ovoj vježbi.

Ipak, nastavio sam obavljati svoju borbenu zadaću. Napredovanje na 1. KT Vogrsko jezero je bilo lako, nošeni NE vjetrom visoko pod bazama uz poneki brzi reset krila zbog smicanja dolinskog W i visinskog NE vjetra te jake termike iz doline. Po okretu nad dolinom slijedeća kota bila je vrlo važno geostrateško mjesto, gdje Soča izlazi iz kanjona i gdje su važne cestovne i željezničke komunikacijske veze te glavni opskrbni pravac električnom energijom, na samom rubu Nove Gorice. Odavdje su ostale još 3. KT nad dolinom i 4. KT pod grebenom Lijaka te završnica na službenom pristanku Lijak. Dolinski W vjetar je otežavao napredovanje s posljednje točke gdje je popadalo još nekolicina bojovnika. Među ostalim poručnica Lalić, stožerni brigadir Trgovec i bojnik Gomerčić. General major Loverc prvi je obavio borbenu zadaću, potom admiral Habek, Sturmbannführerom Leskovar i potporučnik Osmann. Kontraadmiral Buljan je negativno ocijenjen sa zero points. Pukovnik Bošković je pao na mostobranu Sveta Lucija, a skupnikinja Sara na visokom platou. Generalisimus Hrgatore je 2 put napadao kotu 1080 Kobala, prvi put za 1:30, a drugi put 1:45.

Ukupno možemo ocijeniti drugi dan operacije Adrenalin cup 2019. uspješnim. Po povratku svih snaga u taborište logistička jedinica Trgovec i Buljan je otišla u lov na pastrve u Trebož te se vratili s ulovom od 6 kg svježe ribe. Druga logistička skupuna u sastavku stožerna narednica Čačić-Hill i pukovnik Bošković otišli su u nabavku konzerviranog graha, kukuruza te boca ispunjenog pitkim štivom. Stožerni brigadir je organizirao logorsku vatru te pripremio pastrve. U vojarni Hiža Anica na večernjem blagovanju priključili su nam se i vojnikinje i vojnici iz zagrebačke rekreativne bojne. Povečerje je nastupilo u 0000 sati.

Završni dan - nedjelja

Pišem ovaj kratki izvještaj na putu iz Tolmina za Zagreb, dok Mario vozi.

Ukratko, pripremna utrka proširenog sastava naše reprezentacije donijela je višestruke uspjehe.

Toni Lovrec je osvojio ukupno 3. mjesto!
Damir Habek ukupno je zauzeo 11. mjesto.
Sara Lovrec je bila 2. u ženskoj konkurenciji, a Jasna Lalić treća.
Sara je zauzela i treće mjesto u juniorskoj konkurenciji.
Josip Osmann je premoćno uzeo 1. mjesto u EN B kategoriji.
Damir je bio drugi u kategoriji master (iznad 50 godina).
Ukupno nas je iz Hrvatske bilo 10 na ovom natjecanju.

Osim ovih sjajnih rezultata, druženje u hrvatskoj kući Anica u Tolminu bilo je veselo, zabavno i u timskom duhu. Zbilja smo se dobro proveli i lijepo letili.

Zahvaljujem Mariju Trgovcu u ime svih stanara hrvatske kuće na nabavi i pripremi dvije ukusne večere te pokojeg doručka.

Rezultati: https://comps.sffa.org/event/adrenalin-cup-2019

Photo Adrenalin cup 2019:
https://photos.app.goo.gl/E6TC5o6sfpVmVeQh7

Super proveden vikend,valjalo bi tako barem svaki drugi ako ne svaki ..Toni p.t.m. vrti malo duže ta štiva ,ponekad su i zanaimljiva tvoja škrabanja,možese reći da bolje pišeš nego vrtiš ,i da super fotke od Maria Tnx,
Sljedi zagorje open t.j državno,a dlazi i Herr Flick(Christian Hochegger) i Chonchita (Gabriel Gangl)
Tchuss.,Servus,Habe die Ehre