Nešto sam čitao na pgforumu (internacionalnom) o unapređenju sigurnosti na tekmama. Trenutno je to navodno vruć krumpir kojeg se CIVL na svojoj sjednici ovaj mjesec mora dohvatiti kako bi dobio pozitivne bodove od svog nadređenog FAI-ja inače će mu dodatno pasti u očima, a to je loše za cijeli sport.

Ne bi sada o tom problemu i koje se opcije tamo predlažu nego su mi usput pale na pamet neke stvari.
Činjenica je da se pri postavljanju taska često radi kompromis između njegove sigurnosti i težine potrebne da dobro odvoji bolje od manje boljih pilota. Shodno tome, sigurnost se uvijek može povećati jednostavnijim zadatkom.
Nemojte sada razmišljati samo o našim terenima i našim mogućnostima, gledam čisto generalno pa ako se složimo, možemo vidjeti ima li smisla to primijeniti kod nas i gdje.

Koji su točno problemi sa sigurnošću taska?
1) Previše pilota na istom mjestu u isto vrijeme
2) Letenje iznad nepristupačnog terena bez dobrih sletiša (i letenje po brdima generalno)
3) Specifično dolet u cilj preko nepristupačnog terena

Problem 2 riješio bi se odabirom mjesta natjecanja koje ima dosta ravnice i slaganjem taskova tako da velika većina točaka budu na njoj (ili joj bar gravitiraju - na rubu su). To naravno nije često opcija.

Problem 3 već se rješava tako da se bodovi za brzinu računaju samo do 'End of speed section' točke nakon koje još moraš stići u cilj, tako da se speed najviše poteže kada još morate imati rezervu visine.

Problem 1 - ako se govori o gužvi nakon polijetanja i prije starta isto se već rješava tako da startni cilindar bude velik i dosta udaljen od samog starta (iako ne može biti previše jer se time uzima vrijeme od trke kojeg nekad nema dovoljno).
Iako to kod nas nije često slučaj jer nemamo tekme od 130 ljudi sposobnih da svi dođu do cilja manje zahtjevne trke, često se dešava da masa pilota leti zajedno ili se nađu zajedno na istoj okretnoj točki i kasnije u toku trke.

Jedna od ideja za to je da cilindri točaka koji su na putu (između) neke druge dvije točke budu puno veći - tako da postoji veća sloboda u prolaženju.
Druga ideja je da se task sastoji od dvije (ili više) rute iste dužine. Mogu imati sličnu putanju, a mogu i totalno različitu. To bi unijelo sasvim novu dimenziju u tekmanje jer bi procjena uvjeta igrala puno važniju ulogu. Takve tekme bi mogle biti i jednostavnije (čak i kraće), a jednako bi dobro rasporedile pilote.
Ne znam koliko je izvedivo, ali mi se čini zanimljiva ideja. Ne znam samo da li scoring softver podržava više ruta po tasku. Jel netko čuo da je tako nešto negdje već probano?

Nekome će sigurno pasti na pamet da bi bilo vrlo zahtjevno za task komisiju iznaći u ograničenom vremenu dvije (a kamoli nekoliko) ruta iste dužine, a da u ovisnosti od vremenskih uvjeta nije odmah očito da je jedna puno bolja. Tu imam nekoliko ideja, jednu radikalniju od druge..
Prvo, zašto se ne bi taskovi pripremili unaprijed? Njih 20-ak, ovisno o poznatim vremenskim obrascima za taj teren? Onda se unaprijed znaju dužine i sve. Ne treba računati nego samo izabrati. A onda nije teško izabrati i 2 ili 3 rute ako se pripreme tako da su jednako duge.
Drugo, zašto bi se slaganje taskova uopće radilo ručno? Mislim da uopće nije teško napisati program koji će za unesenu prognozu smjera i jačine vjetra znati iskonstruirati task željene težine (potrebna finesa između dvije točke) i dužine. Zadnja prognoza se unese, kompjuter ponudi 20-ak taskova (da ne bude previše, inače ih može složit bezbroj) i komisija samo odabere.
I treće, zašto smo vezani ograničenim (malim) brojem fiksnih točaka koje se obično podudaraju s nekim obilježjima na tlu kad ionako uglavnom moramo gledati na GPS i za dobar smjer i za udaljenost do točke - to što je točka neka crkva tek malo izdaleka pomaže.
Jednostavno se stavi puno više točaka kako bi program imao veću slobodu u konstruiranju taskova.

Evo. To mi se motalo po glavi, a vi me slobodno popljujte ako pričam bedastoće...

To su u jedrličastvu riješili sa slobodnim izborom vremena starta i "Assigned area " taskovima.
Taskovi se postavljaju na određeno područje i piloti sami određuju okretne točke unutar toga područja. Dodatni bodovi za slijetanje u cilj ohrabruju pilote da ne precjenjuju svoje mogućnosti.
Ovo bitno smanjuje atraktivnost za gledatelje tako da su napravili posebna takmičenja atraktivna za gledatelje.
Tamo se trka oko petanaestak jedrilica, svi piloti su jako iskusni (pola njih su svjetski prvaci i sl) i osigurano je praćenje helikopterima sa prijenosom preko televizije. Trke su kratke, dobar dio se odvija u vidokrugu a finiši su preko piste:





Pozdrav
Petar