U prvih sedam dva Mentora 3, vrlo sam zadovoljan

Danas isli opet na Lijak. Prognoza je bila dosta losa (jak vjetar, najava oluje). Na startu rekreativci (tipa Cesi, Poljaci koji nisu ni gledali prognozu) lijepo letili, na trenutke je puhalo prejako pa se task ipak otkazao iako je bilo granicno dobro za letenje. Nikom se nije bas previse letilo pa dobro da se nije forsiralo. Nakon otkazivanja taska vecina pilota kombijem dole, a manji broj pilota ipak odletio u OK uvjetima. Nakon sat dva stigla je hladna fronta i bilo je vjetra i kise. Sad se smirilo i vec je vrijeme OK. U kampu dosta mokro, pa se nadam da stvari ekipi u satorima nisu promocile...

A onda se nas 10 zaputilo u Kobarid na kajakarenje Sočom. Slovenac nas je pitao da li smo ozbiljni ili se zezamo, jer je još uvijek padalo. Ništa nas nije pokolebalo kad smo upali u trgovinu u punoj ratnoj spremi - neoprenu, kišnim jaknama i prslucima za plivanje te uzeli nešto piva i litru prelina. Uslijedilo je trosatno spuštanje i odlična zeka. Popravili smo stanje alkoholnih zaliha u kampu Willy, gdje je Jasna pronašla 2 boce vina. Izašli smo u kampu Graberje u sumrak. Zahvaljujem se suputnicima na dobrom provodu.

Malo su se promjenili rezultati, jer je priznat Urbanov track, ali ne mjenja na stvari. Prva 2 mjesta su uzeli 777 Queen EN C krila, a u prvih 10 su još 2 Mentora 3 EN B. Zvuči nevjerojatno da krila EN C i B mogu biti brža od krila EN D+. Oni su držali 120 % speeda, a mi smo ih gledali kako ih ne možemo stići. Valičima je to drvorište za treninge i testiranje i pitanj je kakve gurne imaju, ali Mentori su vjerojatno vrlo serijski. Ova utrka je pogodovala tim krilima jer smo 70 % utrke letili niz vjetar. Vidjet ćemo kako stoje danas kad će nas razbijati veliki gradijent i nešto vjetra u pravim alpskim uvjetima. Jedno je sigruno oni će držati preko 100% speeda, a mi kako koji.

SLO - CRO OPEN 2013: 30.7.2013
plan for today: Transport to Kobala take off at 10.00, all pilots will go up at once! Have a nice day today

pa nitko ne trza, a vidi ovo : http://kobala.si/images/results/task3.html, naši rasturaju
aaaaah, ovo ću arhivirati, majstori ...........!!!!

Odlično letenje jučer i danas. Taskovi 83 km (jučer) i 100 km (danas).
Visine preko 2.500m, pogledi fantastični, taskovi zanimljivi...
Atmosfera na tekmi i oko tekme u Tolminu odlična i više od toga...
Još 2 taska do kraja.
Hrga, juriša na 1. mjesto overall Ajmo!!!

PS - Toni isto toliko gušta ovdje, da ne stiže ni napisati izvještaje u svom stilu...

Pozdrav

Svaka čast!

I čisto da ostane ovdje kad ostali linkovi nestanu:

Task 3:
1. Marko Hrgetić
2. Damir Habek

Ostali naši isto vrlo solidni:
15. Zoran Bošković
18. Antun Lovrec
25. Zoran Korpar
29. Antoni Buljan
33. Jožef Rabič
35. Danko Petrin
36. Radoslav Ostermann

Ajde još sutra zasučite rukave, dajte si šećer u ruku i AIMOOOOOOOOOO!!!!!

Današnji task je fora!
Prebacivanje na Triglav pa povratak na Ratitovec i slijetanje na Bohinj!
Veliki su cilindri, ali to odletit je san snova! Takva trka na SočaOpenu je bila još teža jer se trebalo vratit do Železnika.

Ajmooooo naši!!!!!

Kako sam već 3 tjedan na turneji, a nekako imam i odgovornosti na poslu, ne stignem puno pisati. Od jutra smo u akcijama moram djeci skuhati kavu i napraviti doručak (prije otići u dućan), onda dugačak i mukotrpan prijevoz, pa dugačke tekme, a poslije tekmi sam psihofizički iscrpljen da nemam snage, pa ni volje za pisanje.

Evo kratko o drugoj tekmi ili kak bi po naški rekli task 2 (u stvari je 2, jer je drugi task skenslan na Lijaku drugog dana, ali nama je to task 2). Nije da se nemamo čime dičiti u u rezultatima taska 2, Hrgator jew bio drugi 11 sekundi iza Suše! Hvale vrijedan rezultat. Utrka je bila klasična za ovaj teren, uz jednu zamku - 5. točku T40 Žabji Vrh. To je izdvojeni vrh duboko iza Kobilje Glave pod TOlminskim Kukom. U tranziciji s Krna trebalo je izabrati ići unutarnjim grebenom prema Tolminskom Kuku ili direktno na točku. Obično, ali obično nije i uvijek, se u tranziciji preko jednog manjeg vrha navrti toliko da se može dohvatiti Žabji Vrh (radijus je bio 1 km). Ali predmetnog dana se nadvila sjena od oblaka na čitavu regiju i dizanja su bila jako slaba, da ne kažem nedostatna, a uz to je puhao NE dok smo mi prilazili točki u zavjetrini. Mogu govoriti iz vlastitog iskustva. Imao sam velikih problema. Prvo sam upao u nispono strujanje i na 900 m od točke sam morao odustati. Onda sam zapao u probleme sa izlaskom iz kanala. Preživo sam pravi mali horom prolaskom kroz sedlo bez mogućnosti slijetanja. Tek teorijska šansa da se zabijem u to sedlo kod pastirskih nastambi. Prošao sam i otišao od točke nekih 6 km. Ponovno sam se navrtio pod startom na 2000 m i juriš na Žabji Vrh. I ponovno sam bio nizak, ali ne i kratak. Okrenuo sam točku i odlučio obići Kobilju Glavu sa istočne strane, jer mi se više kroz ono sedl nije išlo. U to vrijeme slušao sam akciju spašavanja Brune s drveta. Na kraju je naš Bruno skinuo i sebe i krilo sam s drveća. Ali nije mi bilo svejedno dok sam slušao kako se razgovaraju preko stanice, a mene guta i guta. Na kraju sam morao obići cijelu Kobilju Glavu i skoro scurio u Tolminu, ali sam uhvatio zadnji vlak u podnožju Kobale i digao se u kovergentnom stupu. Sam kraj je bio lagan, barem meni. Vozio sam visoko na pretposljednju točku (slap riječice Idrijce, prvi put je točka bila tamo od kad tu letim tekme), pa selo pred Kobaridom u dolini Seče, pa kamp i cilj. Izgubio sam sigurno 45 minuta na osvajanje Žabjeg Vrha te napravio dodatnih 15 km i poprilično živaca.

HR rezultati:
1. Marko Hrgetić
2. Damir Habek
3. Danko Petrin
4. Antun Lovrec
5. Antoni Buljan
6. Radoslav Ostermann
7. Vedran Misir
8. Zoran Korpar
9. Zoran Bošković
10.Zoran Domitran

Još jedan detalj. Poletim, a ono kamnčina u komori. Njiše se tamo amo, čak sam ga pokušao i istresti naglim promjenama napadnog kuta, ali niš. Nekako mi je visio nad glavom i doslovno i literarno, pa me je to nerviralo. A onda u je u jačem drmanju pod Mrzlim Vrhom najednom izletio i padao pred mene. Gledao sam ga dugo dok je ronio prema šumi. Srećom nisam bio nad kampom ili selo. Ubilo bi nekoga 100%.

Kratki brief taska 3.

Startamo na Kobali i gonjamo za Kobariški Stol preko Mrzlog Vrha, Planice i Joških nad Kobaridom, gdje su bile 2 točke, 2 sela na pola slovenskog dijela Stola, Robič, i Breginj, selo pod vrhom Sotla, tik uz talijansku granicu. Od tuda se trebalo prebaciti još na vrh Matajur na drugoj strani doline. Većina pilota je to riješila lako. Potom smo imali Krn, vodeća grupa se prabacila na Krasji Vrh (kraj Polovnika), a onda se grupa odlučila ići na Krn uz greben, dok sam ja presjekao i uspio doći prvi pod Krn (dobro, malo me Suša pretekao pred cilindrom). Odavde smo preko Mrzlog Vrha glajdali do Mosta na Soči, pa se poslije spašavali pod startom Kobale. Tu sam izgubio vodeću skupinu, jer sam slabo istermalisao stup koji je bio ionako slab. Počelo mi se i pištati za ozbiljno i malo me to dekoncentriralo (da, da samo izgovori). Potom smo gasirali preko Krna do Drežniške Ravne (zapdadno pod Krnom), pa onda opet prema Mostu na Soči, ali ovaj put nešto južnije. Valjalo je uzeti dosta visine nad Mrzlim Vrhom, jer se trebalo vratiti prema Kobaridu na sred doline po zadnj točku i sletiti u kamp. Glajd je bio beskonačno dug, a ja više nisam mogao izdržati. Pritisklo kao nikad do sad (priznajem da sam se i slabo obukao, pa je i pothlađivanje učinilo svoje). Pustio sam speed, raširio noge i pustio da se topla tekućina slije niz nogavice kratkih hlača, po sjedećoj daski i da se nalije u kukuljicu. Nakon nekog vremena počelo je i kapati za mnom, a čak sam uspio poprskati GoPro i fotić s nekoliko kapi, prije nego sam ih uvukao. Malo mi je laknulo, ali ostalo je još glajdanja. U povratku se nisam uspio zakačiti na Mrzli Vrh, jer sam došao prenisko i nisam uspio okinuti zadnjuu točku, već slijećem u cilj. Tu utrku, kako je već Žac naglasio, pobjeđuju naši HRGATOR i DAMIR HABEK! Čestitke.

Fotostrip: https://picasaweb.google.com/antoni.buljan/DPTolminTask3#

A mogao si kupiti Fruc...

Task 4 - jučer smo imali krasnu utrku i povoljne uvjete za to. Primož Suša je predložio task komisiji da napokon ubace i Triglav kao okretnu točku. Šuška se danima o tome. Zadatak je bio: Podbela ispod Kobariškog Stola, pa natrag kamp Gaberje, onda Drežnica pod Krnom i potom Tolminski Kuk, pa za Bohinj, a prije toga 5,5 km cilindar oko Triglava.

Na startu je započelo stresno s Neninom rezervom. Navijamo pred startni mareker, a ono pod nama vijori Nenina plava omega kao da su joj popucale špage. Čuju se povici na stanicu da baci rezervu. Nekoliko puta, Neno ne reagira, a i dalje pada, ne tako brzo, ali izgleda strašno i nekontrolirano. Prošlo je dobrih pola minute kad je Neno izbacio rezervu, a to se doimlje kao vječnost. Brojao sam i trebalo je 10 sekundi da se rezerva otvori, a onda je tek 5 sekundi trajao pad s rezervom dok nije nestao u šumi. Javljeno je da je OK. Samo i dalje nisam shvaćao što se dogodilo.

Onda smo krenuli. Gasiranje preko Mrzlog Vrha je pod normalno. Išli smo preko Krna, jer je to izgledala kao najbolja opcija. Neki su išli i direkt preko Kobarida do Stola. Po Stolu nema puno filozofije gonjaj uz greben i drži krilo iznad sebe. Tuče, pa pokoji put pustim speed, a onda opet gazim. Ne bi ja, ali gaze drugi, pa kako ću ja da ne gazim. Došli smo do vrha, ma ja nisam, odlučio sam ranije izaći na točku i nisam se pokajao. Držalo je. Ponovno povratak na Stol, pa ljulajnje naprijed natrag u grozdovima pilota okačenim o padine Kobariškog Stola. Slabo je išlo preko Joški, a onda na Planicu i dalje preko Mrzlog na točku u kampu. Onda na Krn istim putem (malo sam bio nizak po grebenu od Mrzlog do Krna, ali je držalo). Krn je i dalje bio u bazi. Okrenuli smo i Drežnicu, a onda je bilo bitno čim prije hvatati padinu od Planice do Krna. Tko je bolje istermalisao taj je bio u prednosti po Krnu za Tolminski Kuk. Prebacivanje, pa hvatanje zida pod Tolminskim Kukom je uvijek impresivno, ali u žaru borbe zaboravlja se na prirodne ljepote već se hvata termika, požudno, gladno, pohlepno. Isprva nije išlo, ali smo uhvatili. Našli smo se tu u istoj kaši i Zoki Bošković i Korpar, pa moj imenjak Lovrec, ja i još nekoliko krila. Trebalo nam je dok nismo uhvatili termiku s druge strane (gore je puhao NE). Tad smo pojahali po grebenu pod bazama još neko vrijeme i gas prema Bohinjskom jezeru. Pogled je pucao preko gustih borovih šuma i bijelih stijena platoa iznad slapa Savice prema Julijskim Alpama i Triglavu. Svi smo se opet okupili nad sjevernim stjenama Bohinjskog jezera. Tu smo navrtili do 2300 m (što je za napad na Triglav kao ubod krpelja bivolu). Ja sam prvi krenuo i nisam ništa vrtio do cilindra. Hrabro i glupo. Ekipa iza mene je vrtila strpljivo. Vidio sam Boškovića kako obilazi oko sjevernih stijena i ne napada direkt.

Kad sam okrenuo cilindar (na vrhu Tošc) imao sam manje od 2000 m. Uvukao sam se duboko u grapu i opalio točku, pa bris van. Vidio sam Damira kako još s dvojicom vrti stup pod Triglavom na 2500 m. Pomislio sam kako sam vjerojatno blesav kaj i ja nekaj ne navrtim, ali nakon 4 h leta malo je ostalo prostora u priručnoj memoriji za takvu logiku. Gonjam prema Bohinjskoj Bistrici (rodnom mjestu našeg velikana PG-a Jožeta). Slijedeća točka je cilindar 9 km oko Ratitovca i prolazi rubom B. Bistrice. Putem srećem Zokija B. kako vrti stup prema Triglavu i ide na tu točku. Ja to nisam vrtio (konjina, pokazat će se kasnije). Ulazim u dolinu nad Starom Fužinom i niš. Samo curim. Hvatam se brda koje je po sred doline i odmah iznad cilja. Našao sam slabo dizanje, oko 1 m/s i držima ga. Ide sporo gore. Prvi su okrenuli posljednu točku i jurišaju u cilja, a ja vrtim. Imam do cilindra 6 km, a do cilja 12 km. Oni ulaze u cilja, a ja vrtim isprdke. Agrhgraaaa! Vrtim i vrtim, čini mi se jednu vječnost. Glupi instrumenti govore da sam kratak za 300 m. Krenem, pa se vratim u stup. Opet vrtim, a sad pokazuje -400 m. Agrghaaaa! I još ih ulazi u cilj. Meni pod nogama, a ja nikuda. U jednom momentu sa 1600m odlučno krenem, ma kaj instrumenti znaju. Dođem do cilindra pod Soricu s druge strane, tiskam me nispon, a vjetar u facu. I tako kapnem ja nekih 700 m. 5 km do cilja, a imam 300 m AGL. No bloody chance! Grebem ja tako grebem pod speedom uz borove, kad na jednom me nešto zakočilo. Gdje sam prošao ja nije krilo. Zakačio sam vrh bora desnim stabilizatorom. Krilo se otima, a otimam se i ja te pametniji popušta. Pucaju mi špage i krilo se oslobađa, a ja nekako ispravljam krilo i slijećem uz jednu kuću gdje su ljudi na piniku. Gledaju me zaprepašteno, vjerojatno ih je buka pucanja grana i špaga uznemirila.

Pregledavam štetu kad na stanici čujem da je Zoki Korpar bacio rezervu u final glidu i da je pao negdje na livagu uz nekakve punce. Čovjek se sjebe i padne ravno među curice. Treba znati pasti. Gledam kako me prelijeću mnoga krila. Kaj buš. Bila je lijepa utrka i nisam ostao visiti na granama. I to je nešto.

Hr poredak:
1. Marko Hrgetić
2. Damir Habek
3. Zoran Bošković
4. Antun Lovrec
5. Vedran Misir
6. Jožef Rabič
7. Antoni Buljan
8. Zoran Korpar
9. Zvonimir Vlah
10.Tomislav Gomerčić

PS: Neni se otkopčao quick realize karabiner i jedna gurtna mu je sa sjedalom bila spojena samo speed špagom, dok je Neno držao komandu u ruci.

,

Sent from phone

Finilo je i ovo prvenstvo. Odradili smo i 5. utrku. Bili smo najslabiji uvjeti do sad, stabilno i uz slaba dizanja, a povrh toga malo i jugozapadnog vjetra da ne bude dosadno. Utrka je bila relativno jednostavna i uglavnom preko osnovnog grebena, tako da se u svakom trenu moglo scuriti u kamp. Logično, zadnji je dan. Nakon toga završna ceremonija od 21 h i dodjele odličja, pa fešta, u stvari pijanka.

Hr task 5 poredak:
1. Marko Hrgetić
2. Damir Habek
3. Antoni Buljan
4. Vedran Misir
5. Antun Lovrec
6. Zoran Bošković
7. Bruno Pavić
8. Jožef Rabič
9. Tomislav Gomerčić
10.Nenad Morović

Hr ukupni poredak:
1. Marko Hrgetić
2. Damir Habek
3. Antun Lovrec
4. Antoni Buljan
5. Zoran Bošković
6. Vedran Misir
7. Danko Petrin
8. Jožef Rabič
9. Zoran Korpar
10.Bruno Pavić
11.Radoslav Ostermann
12.Tomislav Gomerčić
13.Nenad Morović
14.Marin Knez
15.Zoran Domitran
16.Zvonimir Vlah
17.Marko Marković
18.Ivana Brozić
19.Ante Žaper
20.Damir Horvat
21.Ivica Udovičić
22.Nenad Cukrov
23.Goran Kelečić
24.Ivan Barnjak
25.Siniša Trputec

HR klupski poredak:
1. KSL Let, Ivanec
2. ZK Fenis, Zagreb
3. PJK Zagreb
4. PJK Flumen, Rijeka
5. LK PARAfreeK, Zagreb
6. KSL Tići, Buzet
7. PG Feniks, Križevci
8. ZK PARAfreeK, Samobor

PS: neobično mi je da nismo imali izdvojene rezultate za HR i Slo poredak, kad su već bili poretci u sport i fun kategorijama.

PPS: Ivana Brozić osvojila je ukupno 3. mjesto u ženskoj konkurenciji, kao i njen klupski kolega Marko Hrgetić u ukupnom muškom poretku. Čestitam!

pa Toni, gdje sam ti ja ispao
i da čudno je da nije bilo izdvojenih rezultata HR i SLO po kategorijama..

čestitke svima na rezultatima i super atmosferi svih dana

To sam ga ja nagovorio da ne budeš 2. u En C kategoriji.... Ak nisam uspio pošteno onda bar ovak...

Moja isprika Kneže! Ne znam gdje si mi ispao, ali uzmi u obzir da sam to pisao jutros mamuran.
Ispravio i dodao HR top 10 poredak za posljednju utrku. Radi točnosti informiranja svekolike javnosti.

Čestitke organizatorima na odlično odrađenom DP.

Vrijeme nas je zaista poslužilo. Organizacija je bila profesionalna i gotovo bez zamjerki. Zadaci su bili zanimljivi i zahtjevni. Veseli me što su HR piloti, dobrim dijelom ipak nenaviknuti na ovakve zahtjevne uvjete, bez većih problema svladali zahtjevne task-ove.

Osobno sam skupio preko 20h naleta, više nego cijelu godinu do tada. Bilo je tu zaista fantastičnih i nezaboravnih letova. 7 dana letenja za redom (sub-pet). Osim nas natjecatelja, bilo je i puno rekreativaca koji su došli na 2-3 dana, ali i na cijelo vrijeme. Npr. oduševili su me ETO-vci (Osijek) koji su došli u brojnom sastavu... Zaista šteta za sve koji nisu mogli doći zbog ovih ili onih razloga.

Vjerujem da su svi HR natjecatelji (i rekreativci) profitirali sudjelovanjem i letenjem na ovim terenima. Konkurencija je bila jaka i ovakve tekme guraju nas naprijed.

Čestitam svima na odličnom letenju. Posebno pobjednicima.
Bravo!

Potpisujem sve što je Ratko napisao, a ponovit ću i ovo - zbilja je bitno za razvoj našeg omiljenog sporta da sudjelujemo na ovakvim dobro organiziranim natjecanjima s hrpom jakih pilotskih imena. Time jačamo vlasitito iskustvo, znanje i natjecateljsku tehniku što sve možemo prenijeti u domovinu.

Utrke su bile zanimljive, izazovne u sportskom smislu, postavljene prema meteorološkim parametrima te u sigurnosnom smislu kirurški precizne. Imam jednu manju primjedbu na postavljanje jedne točke u 3. utrci, kad smo imali cilindar oko Žabijskog Kuka na 1 km (sjećate se onaj dan kad je Bruno završio na drveću). S obzirom na velik broj pilota iz Hrvatske s manjim natjecateljskim i XC iskustvom u Alpama i općenito, te da lete krila manjih finesa cilindar je trebao biti za barem 50 % veći (1,5 km). Još k tome bili su i slabiji uvjeti baš kad smo se približavali toj točki (sjena). Dobar broj pilota je odustao od te točke i završio na tom mjestu tu utrku. Međutim, u žaru borbe ne gleda se na alternativna sletišta. Toga nema u percepciji zagriženog natjecatelja. Brunov primjer to i dokazuje. I ja sam se provukao tu kroz "iglene uši". Međutim, natjecateljska ruta treba i mora biti sigurna cijelom svojom dužinom. To sam i spomenuo u nekoliko neformalnih razgovora pazeći da "uši onih koji odlučuju" to i čuju. Posljednja utrka je to i donijela. Cilindar oko Žabijskog Kuka je bio 1,5 km, a uvjeti su bili gotovo pa idealni na tom dijelu natjecateljske rute. Mojom sugestijom ili samoinicijativno svejedno. Bitno je da je sigurno. Još mi je u memoriji živa slika posljednje utrke u Makedoniji 2011. na našem i slovenskom DP kad smo imali jednu točku vrlo visoko u uvjetima čvrste stabilnosti i jake inverzije, a morali smo letiti preko terena koji nije nudio puno alternativa za sliejtanje kroz pojačanu konvergentnu turbulenciju. Gro naših pilota nije se snašao i nisu uspjeli okrenuti tu točku.

Novi izazovi u natjecateljskom pogledu su dobro došli, ali ne na račun sigurnosti. Evo, imali smo primjer pomicanja sportskih i osobnih granica na ovom Državnom prevenstvu. Triglav je u percepciji Slovenaca mitski vrh i krov Dežele, a i dobar dio nas rođenih u Jugoslaviji. Uvijek je bio nešto posebno. Neke su pjesme počinjale s Triglavom kao prvim toponimom. Svi smo u školi učili da je to najviši vrh tadašnje države. I u meni golica neki nemir i strast kad se spomene ime Triglava. Kao kad se pojave leptirići u trbuhu (izraz koji sam naučio od žena, a koji mi je dugo vremena bio glup, dok nisam postao nešto malo stariji i prestao mi je biti glupim) pri pomisli na susret s onom koja mi se sviđa, ili nešto više od toga. Do ove godine letjeli su se XC letovi uz i rijeđe preko Triglava (imap valja imati visinu preko 3000 m, a teren i ne daje puno mogućnosti za improvizaccije), ali Triglav nije bio u popisu natjecateljskih točaka. Ovogodišnji Ratitovec open je tu novinu uveo u natjecanja i pokazalo se dobrim. Šuškalo se od prve utrke ovogodišnjeg DP-a da bi u jednoj utrci Triglav mogao biti na našoj ruti. I to se dogodilo. Morali smo tu točku ručno unijeti kao T99 (doduše, morali smo unijeti i točku Bohinjska Bistrica, jer se nije planiralo letiti preko). Gašper Prevc je rekao na početku 4. utrke: "Today you will fly to Triglav turn point T99 and you have to put this point in to yours instruments. You don't have that turn point because we've never been flying over. If you will success to reach Triglav than we'll do it in the future.". Nakon toga prolomio se gromoglasan smijeh. Da, bez obzira na pojedine XC prelete u tom smjeru Triglav nije postao službeni dio natjecateljskog korpusa u Sloveniji, a ovdje se lete natjecanja o ranih 90-ih. Cilindar je postavljen mudro na 5,5 km od vrha Triglava, negdje oko vrha Tošc. Moguće mu je pristupiti iz više smjerova, visoko od Krna preko najviših vrhova, niže preko sjevernih stijena Bohinjskog jezera, preko Pokljuke te zaobilazno oko Pokljuke od Stare Fužine. I svi ti smjerovi pristupa su bili zastupljeni kod pilota koji su došli u cilj. Dakle, u buduće možemo očekivati Triglav kao najnormalniju točku natjecanja poput Krna, Krasjeg Vrha ili Tolminskog Kuka.

U rezimeu ovogodišnje Državnog prvenstva izdvojio bih još jednu stvar. Krila nižih sigurnosnih kategorija poput 777 Queen (EN C), Ozone Delte 2 (EN C), Niviuk Artic 3 (EN C) i Nova Mentor 3 (EN B), a i Gin Carrera (EN B, koji nije sudjelovao na ovom natjecanju, ali je na Svjetskom u Sopotu) u pojedinim trenutcima su bili rame uz rame EN D+ krilima poput Swing Core 3, Niviuk IP 3 i Ozne EnZo. U prvih 30 mjesta našla su se 6 krila EN C i B kategorije. Doduše letjeli su ih prekaljeni borci oput braće Valič, Misty Duleta, Jožeta Molega, Miće Fridaua...

I na kraju bih želio izraziti radost što smo ove godine dobili nekoliko potpuno novih i potvrdu "novijih" natjecatelja iz Hrvatske. To su redom parafreekovci, njih čak pet. Dečki, nadam se da ste profitirali ovim natjecanjem i da ćete i dalje nastrupati na DP i drugim tekmama. Bez vas bi ovogodišnje DP bilo siromašnije za 25 % natjecateljskog kadra! Ostanite s nama, mi vas trebamo.