Dan nulti

Prema prethodnom dogovoru s našim dragim slovenskim prijateljima i ljubiteljima lijepe riječi Đurom, Marlyem i Rokom, našli smo se na mitskom bibliografskom mjestu svih putnika namjernika i žednih pitkog štiva, na odmorištu svih umornih čitalaca, na Plitvicama uz zagrebačku obilaznicu. Znao sam da moji slovenski prijatelji štioci imaju poseban odnos prema ukusnoj knjizi. Zato sam posegao za najgornjom policom naše kuhinje, otpuhavši prethodno prašinu s ambalaže, skinuo te umetnuo u ledenicu američki srednjozapadni klasik "Four roses". Ledenica je odagnala sve grinje, sve scile i haribde kako bi moji prijatelji čitaoci mogli naužiti se lijepe riječi u punoj aromi okusa srednjeameričkog literarnog kolosa.

Zokiju i meni lica se ozariše kad ugledasmo slovenski bibliobus, a našim drugovima lica se ozariše kad ugledaše orošen i neotvoren primjerak "Četiri ruže". Nismo dugo gubili vrijeme na čitanje u mirovanju, prešli smo na čitanje u vožnji. Naše drage kolege po knjizi ponijeli su neke novitete iz Dežele. 4 potpuno friška unionistička izdanja ljubljanske tiskare. Prema istoku, autoputom Bratstva i jedinstva, jezdili smo nehajno dok nas je sunce milovalo u potiljke. Nismo niti primjetili kako smo ostali bez lakopitvivog štiva, a i bez onog zahtjevnije tematike, jer je hitro kopnilo u našim žednim ustima. Morali smo se zaustavit kod Novske. Tamo nas je očekivao kolega i prijatelj, čovjek i drug po oružju - Roland Veble - Roka. Roka nas je dočekao naramkom svježe hrvatske beletristike iz poznate zagrebačke tiskare s Kunišćaka. Tek propupale ožujske tiskovine, svježe kao jutarnja martovska rosa prije mise zornice u Begovom Razdolju. Ubrzo smo se oprostili od Roke jer put je dug, a štivo skoro isčitano.

Prelaskom u Republiku Srbiju prisjetili smo se ranih formativnih godina, kad smo gutali raznoraznu literaturu bez kriterija i zadrške, sve dok nam se nije zavrtjelo u glavi i dok nam mučnina nije pjenu na usta potjerala od pomanjkanja pitkog štiva. Sva ta prisjećanja kao svevremeni krugovi sjećanja nadošli su kad smo pročitali prva ćirilićna slova. U prvoj beogradskoj knjižari uzeli smo, kao pustinjski putnici namjernici žedni kaplje vode, prva izdanja belgijske kolekcije Stellara i ponovno malo američkih klasika Jack Daniel'sa. Jacka smo uzeli u 2 primjerka da se ne otimamo sa slovenskim kolegama.

Tek što smo zamakli za Smederevsku palanku , počeli su se ukazivat prvi znakovi pretjeranog čitanja. Neki od sudionika literarne karavane su počeli bacati isčitane knjige kroz klizna vrata u punoj brzini našeg bibliobusa. Nije problem u tome što snažna struja zraka drugim čitaocima izbija knjige iz ruke, već što bi drugi čitaoci-vozači mogli naletiti na otvorenu knjigu direkt u šajbu ili pod kotače. Uzavrelu atmosferu smo primirili zaustavljanjem i lulanjem uz ogradu autoputa Bratstva te jedinstva. Nije puno pomoglo. Pojedini suputnici čitaoci su i dalje pročitane knjige izbacivali iz bibliobusa, ali ovaj put u stranu kako bi obližnji farmeri mogli potegnuti još koju rečenicu iz netom ispijene knjige.

Meseče nebeski fenjeru! U Nišku Banju, u Gurmansku tajnu nas uputiše. Kakve literature, ćirilićne, naužismo se. Meseče nebeski putniče! Ah, roze i soda, belo čisto. Kratka kajsijasta štiva, potom šljiva. Kakva opojna litarartura! Rok je bio obamro od čitanja, toliko su mu tekstovi udarili u glavu. Siroti je zaspao u bibliobusu. Potom se probudio i počeo bauljati po čitaonici Gurmanska tajna kao izgubljen. Prvo smo pomislili da je u potrazi za nekim novim štivom, mada je izgledao kao da mu ne treba niti slova više, a onda smo uvidjeli da traži zahod. Otpratio sam ga usmjeravajući za ramena. Nakon toga je neko vrijeme besvjesno sjedio na stolcu, izgovarao razne nerazgovjetne rečenice koje je upijao tokom putovanja. Onda se ponovno vratio u bibliobus na meditaciju i kontemplaciju. Mi smo pročitali sve što smo poručili u čitaonici. Roka smo pronašli u kaosu razbacanih knjiga, stranica, omota, korica i pojedinih pasusa. Slova je bilo posvuda, po vratima, po sjedalima, podu i oblogama bibliobusa. Bazenskom vodom vile DND u Srpskih junaka bb sredili smo porazbacana slova oplošjem bibliobusa.

Pošto nismo u sobi pronašli rashladni ormarić za knjige, morali smo američki klasik odložiti u umivaonik u kupaoni, pusteć hladnu vodu da knjigu održi hladnom i podatnom za daljnje čitanje.

Po svemu sudeći jutro će početi sa haiku poezijom sa mirisima šljive ili loze, te lakom beletristikom.
Pozdrav međunarodnom klubu čitaoca

Ili je internet preskup, ili se nema vremena... A mi koji željno iščekujemo novo štivo za jutarnju kavu, osuđeni smo na čitanje sranja po portalima i fejsbucima. Daj Toni, trgni se malo!!! Prvo narajcaš, a onda muk.

Pozdravi sve tekmovalce i dobro letite!

Pozdrav,

očekujemo tekstove ali koliko vidim dobro se leti pa se ganjaju i rezultati.

Toni 27 u prvoj trci (iđe Zenek):

https://airtribune.com/sbs-2018/results ... ay/overall

Samo naprjed dečki, uživajte i naletite se a čitat možemo zajedno...dofurajte koju knjigu na čirilici
(kajsijevaču od Niš recimo).

lp

b.

Niška Banja dan prvi subota

Noć je bila sparna i vruća, a Zoki glasan i vlažan u svojim snovima. Trgoh se iz sna u ognjenoj vrućici mokre spavaćivce. Zoki ima u ušima slušalice kojima upija zvukove madžarskih dokumentarnih filmova. Nakon kratke haiku poezije pranja zuba siđosmo na doručak. Mi prvi. Od bibiliotekarice poručismo klasik dunje ranke. Omlet, malo krastavaca i slanog sira. Sok ide uz doručak od 2 eura. Ubrzo stigože slovenske kolege. Đuro ima situaciju s elektronskim čitačem knjiga. Notebook mu je skliznuo na pločnik i ima probleme u procesu hlađenja dok čita. Zoki je odmah, nesebično zasukao rukave, trgnuo jedno manje štivo da umiri ruke te se bacio na opravak elektronske knjige jednog od ponajboljih slovenskih pilota. Problem se ukazao u nedostatku alata. Lokalni momci iz internetske biblioteke su spremno uskočili i pozajmili potrebite alatljike. Učas, Đurnin nadkoljenični računar bio je rastavljen na sastavne delove. Pale su i oklade, hoće li svi delovi biti upotrebljeni i kod reverznog procesa skalpanja.

Od bibliotekarice sa šanka dobavili smo industrijski otprašivač marke EiNiš snage 1500 W. Nakon odstranjenja nečistoća sa sklopovlja ventilator se zavrtio veselo poput čigre. Nagradili smo se još jednom kratkom novelom. Zoki je sklopio Đurotov laptop i on se uputio veselo u sobu. Ostalo je tek nešto sitne poodpadale plastikice i pokoji šarafić. Nismo uspjeli iščitati ni slijedeću kratku priču kad evo Đure opet. Nema konektora za punjenje. Brzo rasklapanje i utvrđivanje činjeničnog stanja. Ja sam se zavlačio pod stolove da vidim ima li tog konektora na podu. Prekopao sam i kantu za đubre. Ubrzo se otkrilo da je CD drive teško ulazio zbog žica od konektora za punjenje laptopa. Nema toga kaj naš Zoki vješt RTV mehaničar to ne razriješi dok si rekao piksla uz bijele zube za blankiranje i izolir traku za izoliranje. Zoki je osobitom pažnjiom dobrog gospodara Đuri omogućio daljni užitak upijanja tekstova elektroničkim putem.

Do podneva je kuhalo i vjetar je bio u jačanju pa svraćamo misli s letenja na litararnu tematiku domaćeg ćirilićnog pismena. Nakon isčitavanja od korica do dna, odlučismo se na upoznavanje Niške Banje.

Zoki i ja smo, ne držeći se za ruke, prošetali čuvenim parkom s kanalima, fontanama i česmama termalnih izvora. S jedne strane je ogroman kompleks zatvorenih bazena i lječilišta, potpuno zatvoren i pomalo devastitan, dok je druga strana u znaku velebnog hotela Radon izgrađenog u zlatno doba socijalizma 1975. godine, 10 katova, kaskadni slapovi termalne vode koja teče brojnim kanalima kroz veliki park, te se prelijeva kroz sredinu hotela. Izgleda impresivno, vjerojatno bi bilo i impresivnije da s vremena na vrijeme počiste mahovinu i drugu floru s tih kaskada i oboje oguljene dijelove. Cijeli hotel izgleda kao da je vrijeme stalo. U stvari to je lječilište s kompletnim ekspertnim timovima i SPA wellness tretmanima. Ako ste ikad poželjeli putovati kroz vrijeme unatrag cca. 40 godina svakako posjetite ovo zdanje i cijelu Nišku Banju.

Završili smo u Gurmanskoj tajni na ručku te smo pročitali nešto klasika. Beauty sleep je bio od 17 do 20 h kako bismo mogli ponovno na čitanje po čitaonicama. Po jedna u GT, pa na slijedeću pisanu riječ odmah do u restoran Proleće. U čitanje najbolje idu ljute papričice, pohovani kačamak, pečene pečurke. Završili smo s 5-6 kratkih novela te produženi litarni roman.

https://photos.app.goo.gl/rdrvJz25q9cbYXir5

Niška Banja nedjelja - dan 1.1

Još jedna vlažna noć sa Zokijem u sobi. Na Nachtkasselima je sijaset žica, uređaja, punjača i pokoja veća i manje knjižica, od 0.33, preko 0.5 do 0.7 l. Iz zidova vire razne žice, bez priključka, vjerujem da su željeli ugraditi dodatna rasvijetna tijela, ali nisu stigli zadnjih 3-4 godine. Lajsna prema kupaoni stalno se vadi i zapinjemo za nju. TV is '96. nema niti jedan program. Antenski kabel je isčupan iz zida. U kupaoni je držač za ručnik savijen jer je napravljen od nekog super tankog lima. Neke kuke su u stropu (kosom) s obje strane pa mislimo da se možda radi o držačima štrika za sušenje veša. Srećom i Zoki i ja smo taman rastom da u to ne udaramo glavama. Ima i nekih tipli u knaufu na nakoliko mjesta, kao da se majstor predomislio pa ostavio nepopunjenu rupu. Klime nema. Na 3. katu smo u potkrovlju.

Doručak buffet. Salama, sir, sirni namaz, kuhana jaja, marmelada 1 i marmelada 2 (mada nisam uspio skužit razliku između broja 1 i broja 2). Jogurt iz litar pet plastike, mlijeko i sok od jabuke iz tetrepaka. Nije neka sreća. Nakon doručka planira se letenje. S malog starta odmah iznad Niške Banje. Ostali smo bez prijevoza, ali organizator i domaćin, vrstan pilot i predsjednik Vazduhoplovnog saveza Srbije , lično nam je poslao službeno vozilo. Bandži nas vozi i upoznajemo sve organizacijske zadaće koje su mu natovarili na pleća. Nigdje nikog, ali dobro puše. Kaže Bandži: " Nemojte da ovde startujete. Naredio Ovuka.". Spuštamo se na niži start, pješice, ne tako daleko. Kad i tamo puše u čelo. Ovdje imaju 2 starta pod 90 stupnjeva u koje puše u čelo. Ubrzo smo poletili i Zoki i ja, usput se šaleći s domaćinima. Ja sam letio 9 minuta, a vjerujem da je Zoki ostao bar minutu duže. Nakon slijetanja na prevrele njive između Niške Banje i Niša spakirali smo se i pomalo krenuli teška koraka k villi DND. Nosimo krila na 3.kat. Malo bismo odmorili, ali sobna temperatura nas mami na predinfarktno stanje pa odustajemo od odmora. Idemo do grada. Nekako smo ponovno završili u čitaonici u Gurmanova tajna. Čitali smo tako i čitali, ponekad zasebno, ponekad suglasno, a ponekad i razjedinjeno u izboru literature, do trenutka kad je Zoki klonuo uslijed prečitavanja. Ma nije se on prečitao, daleko mu lepa kuća, već ga umorila ova sparina. Krenu Zoki put DND ville da malo odmori mozak i čarape te pogleda što se nalazi iza očnih kapaka. Ja sam odlučio pročitati još nekoliko stranica, da zavšim litarnaturu. Nisam došao ni do posljednje stranice kad evo ti jedna sveska na kuću. Nije red da se kuća odbija pa sam pročitao i tu svesku.

U povratku sam naletio na Šomija. Baš smo se lijepo i lepo izvrijeđali i izvređali. Šomi slabo čita pa smo se brzo razišli. Idem ja tako s noge na nogu, teturajući od težine sparnog lipanjskog popodneva kad naletim na ekipicu u Spacafeu. Pomislim što ne bih pročitao još koji listak, kad sam već tu. Da skratim. Popnem se teškom mukom na 3. kat naše sobe za čitanje u DND villi i uočim da su mi sve knjige tople i vlažne. Tu mi je jedno slovo prelilo stranicu i donio sam odluku. Selimo se. Pukao mi je film po knjižnom predlošku. Onako načitanom iz G. tajne, pomalo i prečitanom, sve se razbistrilo. Prvo, ne možemo držati vezu s najnovjim litararnim uradcima iz svijeta bez ozbiljnje insternetske veza, a bogme ne možemo ni dozvoliti da nam knjige propadaju na ovoj vrućini i sparini. Jednostavno, nemaju više taj okus niti tek.

DND u mojem slobodnom tumačenju znači Dabogda Nikad Došo. Žute dunje opjevane u tolikim djelima su im jednostavno čista konfekcija, bofl i šund. Ljubići s kioska. Lako štivo iz Konzuma. Fuj, fuj, fuj.

Našli smo smještaj u Markovom konaku. 200 m dalje u oazi mira i spokoja za istinskog čitaoca i uživatelja u dobrom slovu. Klimatizirani prostori za čitanje, internet na svim etažama, kabelska televizija za praćenje vijesti, rashadni ormarić za knjige! Što bi prosječan, nekmoli pasioniran, čitatalje mogao poželjeti. Svaki svoj apartman i obiteljski krevet za čitanje ima. Međutim, sobe u Markovom konaku imaju i jedan nedostatak, Ove su na 5. katu. Bez lifta. Doduše, ako brojimo sve etaže, to je 6. kat. Ali ne smeta. Samo da imamo svoj mir i čitalački kutak za inspirativni srk trenutak. Od sreće smo trgnuli po nekoliko stranica, onako s nogu, beletristike s obližnje tržnice. Nismo više izlazili, barem ja. Utonuo sam u kreativni spokoj obavijen slovnim maglovenjem.

https://photos.app.goo.gl/jHspwLCCrrxKyB9bA

Niška Banja - task 1

Prvo jutro bez znoja. Palim TV i gledan TV kalendar. Brabonjam uz cvrkut ptica. Naš 5. kat je skoro u gaju, brdovitoj šumici. Puštam prvi mlaz iz kotlića kako bi kanalizacijska instalacija lakše progutala i kako bi manje vonjalo. Kako je lijepo u Markovom konaku. Nakon higijenskog otiranja nečistih dijelova pokušavam otpustiti drugi slap iz vodokotlića, ali samo čujem kliktanje plastike u praznom spremniku. Puštam vodu iz slavine da operem ruke. Nema vode. Jebem ti, kaj je sad. Perem ruke iz plastične boce koja je ostala napola puna jer se nisam noćas znojio i bio žedan te tako ušparao za pranje ruku i zuba. Dobro jutro Hrvatska svira prve taktove. Kucam Zokiju da vidim ima li on vode u svojem luksuznom apartmanu. Nema. Nervozan je jer se probudio u 3h zbog živčeka od posla. Pokušava nervozu umanjiti kratkim šljivovim rečeničnim nizovima, ali utvrđujemo da je čiča, od kojeg smo kupili pollitrerarnu knjižicu, istu malo razvodnio s praznim stranicama. Silazi zajapuren ko vepar u prizemlje gazdi uručiti prosvjednu notu hrvatskih državljana na srpskom teritoriju. Markov konak možda i nije idelano mjesto za naš boravak ovdje.

Pakiram se ponovno jer ćemo možda mijenjati smještaj. Vjerojatno je u prizmlju tlak bolji. Ja se ne moram tuširati. Imam vlažne maramice. Zoki je i dalje nervozan. Kuckam na laptopu u njegovoj sobi, jer on ima Schreibtisch, a ja nemam. Primjećujem da ga i ja nerviram svojim tipkanjem dok Dobro jutro Hrvatska donosi mozaični program u offu. Meni se ne usudi niš reć, jer se boji da ću nezgodno reagirat ovako jutarnje nenačitan. Samo me je obazrivo upozorio da je pet minuta do pol 9 h i da je vrijeme za doručak. 1 h i 15 min do polaska prijevoza na start. Doručak burek i jogurt u obližnjoj burekdžinici. Kava u omiljenom Spacafeu gdje internetski promet klizi kao po loju našim dlanovnicima, pametnim telefonima i nadkoljenicima. Pozdravljamo se s Vlajkom, Srkijem i drugim kolegama iz Srbije koji su jutros došli.

Popravnim brabonjanje svaki u svojem apartmanu (Zoki sere na daski od FK Partizana), smanjujemo nervozu. Pritisak vode je taman da napuni vodokotliće. Noseć ruksake na leđima s dobro jutro pozdravljamo gazdu (kojem još ne znamo ime, samo da je 1939. godište, da mu se unuk zove Marko, a ima i praunuka). On nam odvraća udobno zavaljen u dubokom hladu prostrane terase na 1. etaži svog solitera. Ako izuzmemo hotel Radom visok 10 katova, odmah iza u Niškoj Banji, Markov konak je sa 6 etaža (2 suterenske i 4 nadzemne). Ubacujemo glidere u transportni kombi. Obzirom da je prva tura kombija otišla na start, čekajući drugu, odlučismo se okrijepiti kratkim štivom u omiljenoj čitaonici Spacafe. Gorski list za mene, Zoki uzima dvostruko izdanje Gorskog lista. U hrvatskim edicijama ove herbalne knjižice nazivaju se Pelinkovcima.

Na startu gužva neviđena. 15-ak kombija i drugih vozila. Stotinu natjecatelja i još prilično drugih znatiželjnika te orgsnizacijskog osoblja. Toliko čitatelja, a nigdje čitaonice, biblioteke, knjižare... Brifing pod vedrim nebom, sunce nas miluje, a čela se pote, dok um žeđa za kakvom knjižicom Zaječarskog, Nikšićkog ili makar Jelena, Hektpa... Utrka će biti duga 60 km. Došli smo na niži start, kao jučer iznad Niške Banje, jer je prognoza za jak razvoj naoblake na sjeveru (viši tereni, Niš). Zato ćemo letiti u smjeru juga. Start je položen, a vjetar slab. Termika vuče, ali s boka. Prvih 30 pilota je nekako poletilo. Vidno se muče da ostanu u zraku. Slabo ide. Slažem se u najnepovoljnijem kutu starta jer tu nitko neće. U zavjetrini je. Prokušavam prvi put i odustajem jer mi je pola krila pod tlakom, a pola nije, uz to mi krilo vuče na još jednog Zenoa koji upravo polijeće. I on je odustao 30 m niže. Ubrzo se vraćam i pokušavam ponovno. Ubrzo se vraćam i pokušavam treći put. Ovaj put sam poletio, prsno. Ne, ne prsnim startom, već sam strugao kokpitom i instrumentima po travi, tzv. trbušnim stilom, jer nisam mogao istrčati skoro 4 banke kad me je potegnuo leđni vjetar. Zaustavim se pred žbunje, pljuckajući travu iz usta, ne vjerujući kaj vidim. Voda mi se slijeva po Braunigeru i Naviteru! Strgao mi se usnik od camel baga i voda slobodno teče iz crijeva po meni. Kad me nije šlogiralo. Mokar sam od znoja, mokar sam od vode, suh sam iznutra. Da sam vidio zmiju ljuticu ugrizao bih je i odmah bi jadnica crkla. Sad su već oni prvi pod bazom na 1800 m. Ja se znojim na jedva 500 m. Pola pilota od 100 je poletila. Dosta ih je na podu. Tu i tamo polijeće ekipa. Ubrzo sam pokušao 4 put. Neuspješno. Madžarica Adele Honti je sjebala nogu. Jedan Ukrajinac je kolabrirao od pokušavanja sa Zenom. Dolaze sad i piloti koji su scurili na rejump. Sve nas je više a sve su manje šanse za polijetanje. Čvrsto sam odlučio da poletim makar crk'o. Ne doslovno, već od žeđi.

Marker je otvoren, ja sam još na zemlji. Krećem peti put. Pet puta sam zadnji put startao kad sam letio tandeme. Svih pet uspješno. Napokon sam se vinuo u zrak. Mokar kao miš na kiši. Struja zraka hladi mi leđa i ramena. Možda me ukoči. Ko ga jebe. Letim. Vrtim prvo slabo dizanje, pa jače. Van grebena smo jer je položen i pali smo od starta 100 m. Malo nas je, ali dovoljno da formiramo stup. Nije ga lako pratiti. Nakon nekoliko minuta, pogledam na instrument, a nemamo ni tisuću metara. Strašno. Odustajem od tog dizanja i hvatam greben. Sve bolja dizanja. Nosi me na marker. Ulazim u konvergenciju, ide 3-4 m/s gore. Gledam prema prvoj točki (ista kao i marker sa 6,5 km razlike radijusa) i vidim da prvi idu na mene. Znači Đuro i Marley su najmanje 13 km ispred mene. Nema veze, letim svoju tekmu. Hlađenjem isparavanja vlastitog znoja iz smrduše dobivam ozbiljnu drhtavicu. Nek' mi je hladno, samo da sam gore. Okrećem prvu točku i vraćam se prema startu. Prelazim 10 sporijih krila. Navrtim se i preskačem na slijedeće brdo.

Terem mi je nepoznat, ali je vrlo pregledan. Uhvatio sam jednog crvenog Zena i rozoplavog E3. Letimo zajedno duž tog šumovitog grebena sa sjeverne strane. Ne možemo uhvatiti vrh greben gdje vidimo krila visoko pod bazama. Stružemo i češemo između 800 i 1000 m do kraja tog grebena. A onda noga u dupe i super dizanje 3-4 m/s. Tu se spajamo s još nekoliko krila koji su došli drugom stranom grebena. Okrećemo Kurvin grad van grebena i od ovdje letimo samo preko ravnice slijedećih 30 km. Termika je bilo dovoljno. Manja mjesta i sela su okidači, pa sam skako iz grupe u grupu dostižući ih. Visine 1200-1500 m. Pred kraj ravnice nalaze se brdašca koja moramo preletit za cilj u Lebane. Izdvojio sam se od onog crvenog Zenoa i hvatao jedan kumulus malo van rute. Onda sam počeo ganjat taj kumulus sa speedom jer je bio brži od mene, mada letim niz vjetar. Uspio sam ga ulovit i kad mi je instrument polazao 200 m krenuo sam u cilj. Putem se opet srećem sa crvenim Zenom.

Moramo popravljat jer nas ta mala brda neodoljivo vuku dolje. Pali smo ispod 1000 m. Pa 800 m, opet sam u minusu za ulazak u cilj. End speed section je na 2 km, ali je i jedno brdašce obraslo šumom i dalakovodima ispred. U minusu sam na instrumentu, a vidim to i sam. Vičem na engleskom Rusu na crvrnom Zenou da nećemo uspjet, da ne možemo dosegnuti cilj. On mi pokazuje plac gore, ali sumnjam da je skužio kaj mu javljam. Na kraju okrećem pred tim brdom i biram sigurnije mjesto za sletiti, jer je s druge strane sve puno žica, kuća i mjesno groblje. Smatram da je mjesto cilja potpuno pogrešno odabrano. Znam da smo mogli dignut više, ali sigurnosno to nije dobro mjesto.

Sletim, vide me iz cilja i odmah dolazi Bandži po mene. Dok se vozimo u cilj (nema 1 km do stadiona) javljaju mu da je jedan zapeo među kućama. To je sto posto moj pajdo na crvenom Zenou. Dođemo u selo, kad tamo i hitna i murija, 30-ak seljana. U dvorištu je. Nema gazde. Preskačemo ogradu i nalazimo 4 seljana kako pomažu Rusu, a crveni Zeno visi sa balkona i špage su na brajdi. Odmah su tu štrikovi za veš, pa žice od struje, a nedaleko je i mali 10 kV dalekovod. Majstor je maznuo nogama dimnjak susjedne kuće, pa pretrčao s krova na krov i zabio se u kuću. Nabio je lakat i donijeli su mu led. Imao je više sreće no pamti. Ipak, ona stara Karlova da je bod bod u ovom slučaju nije imala smisla. Uspjeli smo skinuti i zapakirati krilo. Dosta je potrganih špagica. Koliko mogu obilježavam ih, ali bez ozbiljnog pregleda, servisa i checka ovaj Zeno neće letiti.

U cilju, na jebenoj sparini, čekali smo još sat i pol dok bus nije krenuo. U Nišku Banju smo se vratili tek iza 20 h. Izgorio sam ozbiljno po faci, jer sam se zaboravio namazati. Zagorio sam iznutra od nečitanja, ako zanemarimo prvo Zaječarsko štivo, vrlo hladno te još 2 Zaječarska poluliterarna djelca na sobnoj temperaturi. Bilo kako bilo, Zoki B. I Zoki N. su se načitali od bombardiranja pod start u Niška Banja dok im se nisam i ja pridružio u čitanju u Gurmanova tajna. Literarno druženje završili smo u Spacafe čitaonici oko ponoći uz kratko irsko štivo i duge domaće zapise.

https://photos.app.goo.gl/Dbm1gwQqFHi6tMz87

Sve pet na znalačkom pisanju tečnog štiva ali slikica nema, zašto, što se desilo, jel to samo meni ???

Ispričavam se, nisu albumi bili otključani. Sad jesu.
Dodajem i fotoalbum s putovanja: https://photos.app.goo.gl/AVK8aHjtdrJKZALWA

Ovo je prejako sa "čitanjem literature". Pretpostavljam da su kratke žestice s nogu ekvivalent haiku poeziji, a demoliranje do ranih jutarnih sati ekvivalent dugometražnom ruskom romanu iz doba realizma?

Kladim se da se ne bi usudili popeti po kaskadama u hotelu Radon.
Pussies.

LP,
T.

Niš ti nisi vidio, još si mlad

Niška Banja - task 2

Već drugo jutro bez znojenja. Kakva divota. Lijepo je u Markovom konaku. Ali smo malo produžili spavanje. Aaaahhhgrrr! 8 h, a pokret je u 8:45 h. Brzo brabonjanje, ne puštam vodu na pol posla da budem siguran kako će je biti na kraju. Otvaram pipu, ima vode. Brzo tuširanje i oblačenje. Uletim kod Zokija u sobu kad on u gaćama nehajno sluša madžarske dokumentarne filmove poluzaklopljenih okica. Ajmooo, zaurlam, a Zoki mirno izvadi sluške i pita kaj je. Moramo na prijevoz ispred DND ville. "Kako ću ja sad tako brzo, moram se tuširat, moram se obrijat..." - viče Zoki. Tako lamentirajući ostavljam Zokija u njegovim problemima, dok hirtam u head quarter po svoju opremu. U prolazu dobacujem Srkiju u Spacafeu cockpit s instrumentima, radio stanicom, kamerom, eksternom baterijom... Prilično je težak. Pokušavam trčati u japankama. Potom ih skidam i trčim bos. Ovako već ide. Pokupio sam opremu i stigao na vrijeme. Zovem Zokija da vidim u kojoj je fazi, kad me dočekuje ista salva njegove to-do liste za ovo jutro koju još nije obavio.

Uskačem u kombi i krećemo. Zoki ne zna ni gdje mu je oprema. Kako su se Zoki & Zoki sinoć prečitali, zaboravili su gdje su im opreme. Dolazimo na start što ga zovu Relej. Gore je vojna komunikacijska baza pa ga tako zovu po toj instalaciji. Travnat je i otvoren na sve strane, mada se leti na južne smjerove vjetra. Zadatak je postavljen od 68 km. Letit ćemo prema jugoistoku i Pirotu. Dolazi Ovuka, izbacuje 2 glidera iz džipa. Tu su opreme od Zokija i Zokija. Dolazi prvi Zoki, naš. Malo zbunjen ovolikom gužvom. Vuče se ko krepana mačka, ali odlučio je letiti. Stenje i uzdiše, ali je odlučan u nakani da leti. Dolazi i drugi Zoki iz Raške. Stenje i on, ali je odlučan u svojoj nakani da danas ne leti. "Ne mogu bre matori! Mnogo sam brate mamuran." - veli nam on.

Poletili smo i odmah navili pod baze, 1700-1800 m kako gdje. Ide izvrsno. Gledam mog Zokija, nikako da poleti. Snimam dok kružimo jedni oko drugih. Onda je krenuo i Zoki na svom Zelenku. Pa je prekinuo start. I tako je stajao dolje na startu dok smo svi bili visoko, čekajući na otvaranje startnog markera. Kasnije mi je rekao da mu se sve spetljalo. Doslovno je zadnji poletio. Marker je bio nekih 3 km ispred starta prema Nišu. Okrećem ga jako dobro i gazimo na slijedeću točku koja je između starta i Sićevske klisure. Punim speedom jurimo kroz tu točku malo van grebena i nastavljamo dalje prema Klisuri. Čuo sam prije starta kako se Đuro i Tomaž Toplak razgovaraju da bi trebalo ići na Kamenolom, koji je na samom ulazu u klisuru. A onda dobivam VBI (za mlade čitatelje VBI je Vlastita Brilijantna Ideja, autora Hrvoja Borovca poznatijeg kao Box). Moja VBI se sastojala u tome da sam vidio jednu predivnu bazu u formiranju. Doduše izvan pravca leta, ali tako sočnu i podatnu. Uspio sam je dostići, ali su dizanja bila divlja jer su zapravo bila u zavjetrini, a ja izgubio prilično visine, utonuvši u tu kotlinu gdje je smješteno Sićevo. Moram to napustiti i priključiti se toj stijeni gdje je kamenolom. Naravno, da sam došao nisko i da me razbilo ko vola u kupusu. Naravno, da mi je odmaglila prva grupa, pa druga i onda su me počeli sustizati jogi madraci, kak ih zove Marley. Naravno, nikako da se popnem iznad stijene, a dolje šora jaka i zakošena termika u venturiliju. Doslovno se borim za opstanak mene i Zenoa iznad glave, a ugavnom ne penjem. Izlazim van toga nad kamenolom,a tamo pedala u dupe. Ide ko blesavo i jako zakošeno. Isplivao sam iznad vode. Dobro je. Evo i Zokija. i on me je prestigao. Kakvu sam glupost napravio. Sad ide druga pogreška. Ganjam se bez visine.

Majka svih zajeba je više zajeba. Nikad se ne scuri zbog jedne krive odluke, već cijele serije krivih odluka. Dakle, jurim ja tako kroz ta super jaka dizanja jer računam s druge strane klisure ću dignuti i nastaviti dalje ravnicom. Na brdane idem, jer sam načuo da ponekad znaju ne raditi. Uglavnom, kad ne poznaješ teren onda letiš gdje i drugi. Ne ideš po svojim VBi-jevima. Not! Pustim se ja preko tog stjenovitog grebena na drugu stranu klisure, mada je Ovuka napomenu da se tu ne ide nisko. Usput je jedno krilo ENC izaklapalo ko budalu. Tonem ja tako i tonem u rupu. Ima za sletiti dovoljno mjesta, ali naslućujem da ono gore tek dolazi. Ušao sam u takav nispon da su i Brauniger i Naviter zacvilili od muke za svoju sudbinu. Ja se molim. Onda sam ušao u takvu jebačku raketu i to nisko nad zemljom, kod neke antene, da je sad Zeno zacvilio, a exoceat zaškripao. Ubit će me, pomišljam. Ubit će i me i satrt, smoždit i ukopat. Dugo nisam bio u ovakvom sranju. Najgore je da oko mene nema horizonta, odnosno visok je. Sve su brda, ja sam u to jebenoj rupetini zbog kretenskih VBI-ova. Mojih vlastith. Unatoč svim upozorenjima.

Ispenjao sam tu preludu termiku koja je s jedna strane bila jednostavno zaključana zidom, a na drugu me je izbacivalo. Čista zavjetrinska termika. Čim sam pomolio nos iznad okolnih brdašaca oštro sam zavijo Zenka i bjesomučno vrtio 4-6 m/s. Oko mene su bila još 2 jogija, a oni su vrtili široko i ispadali iz toga. Prepenjao sam ih munjevito, pa se susreo s drugim zaostalim krilima. Vidim Šomija na ljubičastoj M6, Martina na Kingu, a evo i Zokija na Zelenku. Izvadio sam se iz dreka. Gasiram, gasiraju i oni. Ostavljamo jogije iza sebe. Preko Ravnice za Belu Palanku popravljamo svako toliko slijedećih 15 km. A onda pred B.Palanku zastoj. Nema termike, slaba je i razbijena od dolinskog vjetra. Već smo nisko oko 1000 m. Teren je doduše nizak, ali ne sluti na dobro. Vidimo ispred 2 grupe kako lijeno vrte. Izlazim još malo van na ravnicu iznad autoputa i nalazim jako dizanje, ali dižem svega 300 m. Dolinski vjetar razbija dizanja. Donosim i treću pogrešku u ovom letu. Ugledao sam na drugoj strani preko B. Palanke prvu grupu E3 krila. Odlučujem prebaciti ravnicu i zakačiti se na ta brda. Oni valjda znaju bolje. Iznad su kumulusne gromade. Dohvatio sam munjevito ta brda i oble livade kod neke antene pa krenuo vrtiti jako zakošenu termiku. Teško je takva dizanja izvrtiti kad si sam, a to je i moja posljednju pogrešku u ovom letu. Nikad na tekmi ne leti sam, osim ako nisi prvi. Nisam uspio navrtiti kako sam htio. Niti ona grupa koju sam htio dostići nije profitirala, ali je bila viša i nekako se pogrebala na veće visine. Obzirom da su tu posvud dalekovodi nisam se ufao ući dublje na brda, pa sam izašao ponovno na ravnicu. Nedugo sam sletio jer nije radilo, a ja nisam imao zalihu visine. 10 minuta nakon što sam sletio, Zoki i 2 druga krila su podigli visinu. Andrej na IP 7 je doša doslovno meni iznad glave i popeo jer je u tom trenutku proradilo.

Što sam htio reći. Da visinu treba čuvati dok je imaš, kao i novac. Ne štediš kad nemaš, već kad imaš. Nevjerojatan niz pogrešaka sam napravio u ovom letu. Ona ekipa koja je lijeno vrtila slaba dizanja po ravnici je pomalo dignula visinu i nastavila dalje. Ja sam kapnuo s još 10 pilota tek na pola puta do cilja.

Povratak u Nišku Banju je bio munjevit. Pokupio me kombi s Tonijem Pljakoskim, pa smo sakupili još petoricu: dva Šomija, Martina, Zlaju i Božu Brazilca. Nasmijali smo se do suza u putu. Malo Srbi provaljuju, pa Zaltko Holandez iz BiH, pa malo vozač s pobrkanim padeži i tako u krug. Zlajo mi ga je baš uvalio. Veli on u jednom trenutku: " Šta ti radiš s nama u kombiju, ja sam čuo da dobro letiš?". Nije bilo nesmiješno samo meni, već i drugima. Nekako kao da nas je žigosao sve. Vozač kombija nije nasjedao na naše provokacije da negdje stane i da uzmemo neko hladno štivo za čitanje, a njemu pljeskavicu. Zokija sam se načekao da idemo klopati i čitati. Došao je tek u 19 h. Ja sam se već oprao, natipkao blog, radio nešto poslovno, odspavao rundu. Onda smo napali na vege menu u GT: pohovana paprika, pohovani kačkavalj, slani ovčji mladi sir, ljute paprike, moravska salata (rajčice, pečena paprika i češnjak) uz nekoliko kratkih štiva posluženih u maloj kibli s puno leda. Za desert smo uzeli juneći gulaš i roman Smederevka bela proširen sa sveskom Knjaz Miloš. U GT-u jedemo još pasulj prebranac sa suvim mesom, pa zapečeno gravče sa kobasicom, potom sarmice u vinovoj lozi sa kiselim mlekom. Jagnjeća čorba je topshit, ali vrlo jaka. Teleća čorba je manje kalorična i vrlo ukusna. Funkcioniraju i kao zasebna jela, ali mi volimo konbinirati. Za desert često uzmemo ćevape. Vrlo su dugi i jako ukusni.

Pjesma Niška Banja

Niška Banja, topla voda
za Nišlije živa zgoda 2x

Em ka lavlam, em kamavla
and'o Nisi ka mekav la 2x

Mi Nišlije, meraklije
ne možemo bez rakije 2x

Bez rakije šljivovice
i bez mlade Cigančice 2x

Nišku Banju sijalice krase
danju gore, a noću se gase 2x

Em ka lavlam, em kamavla
and'o Nisi ka mekav la 2x

Niška Banja, topla voda
za mangupe živa zgoda 2x

Jedan, dva, tri, čet'ri, pet, šest
sedam, osam, devet, deset

Deset, devet, osam, sedam
šest, pet, čet'ri, tri, dva, nula

Niška Banja - task 3

Jutros je zbor za polazak još ranije u 8:30 h. Gledam kalendar i brabonjam (prednost kad si sam u sobi). Prelazim kod Zokija u office. Malo rada na kompu, malo slušanja Zokijeve nervoze. Veli da nije spavao dobro jer se probudio usred noći. Ko mu je kriv kad je išao spavati u 21h, umjesto da je s nama čitao do ponoći. Onda se otišao otuširati i obrijati. Opet psuje jer nema ogledalo u svojoj kupaoni. Istrčava iz kupaone u gaćama i pjenom na licu. Prelazi kod mene na dovršetak brijanja. Tresnemo po jedan planinski jogurt i pokoju stranicu Gorkog lista. Nosimo glidere u kamion, točno u 8:30 h.
Uzimam 3 banane, neki izotonični napitak i vodu u prvom dragstoru. Jedemo banane dok čekamo da prijevoz krene i čitamo Gorki list u Spacafeu. Idemo kao i jučer na Relej. Prvo prijevoz busom do starta, pa u Oreovcu prekrcaj u kombije. Ubio sam oko na svakoj postaji prekrcaja i u vozilu. Sustigao me legjet od čitanja. Vjetra ima više nego jučer. Ali zato nije tolimo vruće na suncu.

Vrijeme je nestabilno i task će biti kraći te u smjeru gdje ne bi trebalo biti nestabilnosti. Start u zraku je u 12:15 h, a 48 km dužina, letit ćemo od starta i Niša na istok prema Knjaževcu. U tom području nema visokih brda, puno je dolina i visoravni. Vrlo pregledno. Jedan Boom 11 se zanio sa stupom iza starta i upao u rotore od vjetra. Sašio ga je frontalac, pokušao ga je stabilizirat i otvorit, vjerujem, full stallom, ali sve se samo pretvorilo u loptu. Navijali smo da baci rezervu i bacio ju je, prilično kasno, ali se otvorila taman na vrijeme. Malo smo svi bili pod dojmom, a tko ne bi bio. 3 puta sam startao. Svaki put me digne i spusti, start je relativno blag i čim opet dodirnem tlo frontalac ili pola krila mi zatvori. Na startnom markeru, koji je doslovno pred startom, drži, ali slabo ide gore. Jedna grupa od 10 krila je digla 1500 m. Ja se držim 1100-1200 m, što i nije nekaj jer je start na 1000. Sve zanosi, ja se ne dam. Ipak, malo se situacija popravila pred otvaranje startnog markera. Nisam odmah pojurio kao drugi, već sam navrtio jedno dizanje do 1400 m. Nakon toga juriš niz vjetar. 50 krila je krenulo i, naravno, brža idu brže, a luft madraci sporije. Svako malo popravljamo. Držim sa skupine od 10 -ak krila. Teren prelazimo između 1300-1500 m preko niskih brdašaca. Potom ravnica. Prva grupa je odmaglila. Po prelasku dižemo ponovno 1500 m. Zoki na Zelenku je nisko. Juri i ne haje za visinu. Okidam 1. točku i punim gasom letim za prvom skupinom preko te iste ravnice na istok. Ulazim u nispone i jako gubim. Zezno sam liniju. Sad se moram čupati. Nad nekim selom, pred uzdizanje terena, nalzim dizanja i vrtim od 800 m. Pomalo mi se pridružuju Enzoi i Zenoi pa sustižu i luft madraci. Evo i Zokija na Zelenku. Znači nisam uspio niš profitirat. Malo sam demotiviran ovim. Kak su oni prošli s većom visinom, a ja i ostali nismo. Odgovor je bio na nebu. Sa zapada je nebo zatvarala naoblaka koja ne ostavlja dvojbu. CB se stvara južno od Niša, negdje na Suvoj Planini.

Izvrtili smo to, pa se polako počeli prebacivati na viši teren. Kuha sve više. Tamni, veliki i masni kumulusi u pravcu 2. točke znače da se moramo požuriti i da bi task moga biti zaustavljen. Gasiram ko lud ispod tih tustih baza i svako malo diže. Držim 1300-1400 m. Preko šumovitog terena nižeg od 1000 m prema dolini i Knjaževcu Enzoi i Zenoi dobro napreduje, stoka sitnog zuba zaostaje. Okrećem drugu točku i nastavljamo prema svjetlom. U trenutku hvatanja Knjaževca i dobrog dizanja javljaju na stanicu TASK IS STOPPED! Puštam speed i osvrćem se uokolo, a imam kaj i vidjeti. Crni se i iza leđa pada kiša. U smjeru zapada i jugozapada. Mi letimo na sjever. Imamo još 8 km do cilja. Guram kroz dizanja, a dizanja ne posustaju. Pojačava vjetar iz smjera istoka. Javljaju na stanicu da je dolje vjetar vrlo jak i da pripazimo. Preletio sam Knjaževac jer ne želim slijetati u grad i izašao sam iz dizanja. Neki su stvarno jako visoki možda i 2000 m. Ne bih im sad bio u koži. Nalazim dovoljno prostranih polja i livada, pronalazim minus dizanje i vrtim laganu spiralu prema dolje. Na radio stanici govore da se hitno spuštamo. Sletio sam, a za mnoj još 7 krila. Kao da su čekali da netko odabere mjesto. Brzo se slažemo jer prve kapi već udaraju po našim krilima i drugoj opremi. Ruksaci na pleća i žurnog koraka prema glavnoj cesti. Uspjeli smo doći do neke tvornice i skloniti se pod strehu portirnice kad je počela ozbiljno padati. Digla je prašinu i pojačala sparinu. Dotrčavaju i drugi do nas. Ugodno pada temperatura sa svakim novim hektolitrom kiše. Dolazi i bus. U busu Zoki. Nudi mi politerarno Zaječaelrsko štivo. Drug, kolega i suborac kako u letenje tako i u čitanju. Nakon pročitanog Zaječarskog zavalio sam se na zadnje sicevu u busu i kontemplirao o novim čitalačkim podvizima.

Marley je na task 3 zakinut za bodove. Kad je utrka prekinuta bio je u nepovoljnoj poziciji obzirom na druge pilote i obzirom na formulu za prekid utrke. Naime, formula daje 0.04 metra u daljinu za svaki metar visine. Uzima se kao finesa 4 jer sva današnja krila su sigurno bolja u doletu od tog. To se dogodilo pred samim ciljem, na 10 km, a Marley je poznat da ide brzo i nisko. Na zaustavljanju utrke Marley je bio na 1000 m, a A. Santrač na preko 2000 m, što je donijelo Santraču 8 km u daljinu, a Marleyu upola manje. Uglavnom završio je na 8. mjestu, a bio je drugi iza Đure i imao je najviše leading bodova. Direktor utrke Željko Ovuka čekao je da prođe 1 sat i 5 minuta od početka utrke. Nominal time je 1 h, a kako se vrijeme vraća 5 minuta od zaustavljanja utrke to je bilo minimalno vrijeme da bi utrka bila validna. Ispod nominalnog vremena se ne važi. Čak je donijela puno bodova za prvo mjesto 953.

U rezultatima se vidi visinsko pretvaranje u daljinsko: https://airtribune.com/sbs-2018/results/task3379/day/overall

znam da je uvijek netko nezadovoljan, ali oduvijek sunme zivcirala pederska posla organizatora s ciljem da tekma bude validna.

uostalom, vjerujem da ste svi znali da ce zatvoriti (osim onih nacitanih ).

uzivajte tamo i procitajte stogod i na moj racun