Evo, nakon događanja u Španjolskoj, Andama, te jučer u Sloveniji, možda je vrijeme za raspravu koja, naravno , neće vodit ničemu, ali ćemo barem olakšat dušu ...

Segment A : jučer sjedim s Dankom i Jelenom podno Japa i , naravno, diskutiramo o događanjima u Španjolskoj. Priča ide o mnogočemu, ali se zaustavlja na dodirnoj točki - što nas čini samoubojicama, na neki način. Nit ima publike, nit ima sponzora, nit boli qrac tv za prijenose, nit ćemo ikad postat olimpijski sport. Ok, pljesak 20-tak preostalih natjecatelja na zatvaranju utrke (ostali neizostavno moraju jurit doma) - neprocjenjivo, al za to ipak nije cijena život. Proizvođač te plaća neku pinku za reklamu, da li mu moraš uzvratit životom? Pohlepna utrka za zaradom (ajmo malo stat na loptu - sjetite se što se u proizvodnji krila događalo zadnju godinu) dovela je do toga da se olimpijsko načelo - brže , više, jače - pretvori u što brže - misleći pritom samo na zaradu. I sad imamo, to što imamo. Nedovoljno testirana krila + big fenis. Dobitna kombinacija.

Segment B: prije dvije-tri godine, Stubai, zima, nema balona, no thermic, sve beba. Tri helića vade ljude iz hebene doline, nakon spirale do poda, i malo ispod. Čemu? Zato što je prviput vidio ispod sebe 2000 ljudi i mislio da svi gledaju u njega... hm ... ja sam bio dolje, svi su žvakali svoje bijele kobasice i drmali pivu...primijetili su samo helić ...

Mogu ja još, al evo, uključite se ... pa ćemo nastaviti ...

ps... ne želim, jedino ne želim, baveći se ovim sportom, gledati kako "čovjek obrva" špahtlom skuplja nekog mog prijatelja, ili mene ... ako budem ja, znat ćete to unaprijed ...

Mislim da pg piloti i pg natjecatelji i pg proizvođači i pg organizacije nisu ništa drugačiji od odgovarajućih entiteta u drugim sportovima. Ono što je jedinstveno za slobodno letenje je nevidljivost rizika. Sve što znamo o riziku koji nas vreba u zraku doživljavamo posredno i sa zadrškom. To jednostavno nije dovoljno. Da ne spominjem situacije kada ne bude baš nikakvog upozorenja. Osim opreza, te stečenih znanja i vještina na životu nas drži prvenstveno statistika. Ono što se trenutno događa pokazuje da su dvolineri statistički opasnija krila. Također postaje jasno da je ukupno gledano pasivna sigurnost bitnija od aktivne. Krilo koje se može otvoriti nakon kolapsa sigurnije je od ne znam kako stabilnog krila. Aktivni sistem automatskog izbacivanja rezerve kad senzor detektira prevelik G spasit će te i od vlastite gluposti i neznanja (ne baš uvijek!).

Ovaj sport je sada u velikoj natjecateljskoj krizi. Trebalo bi puno uložiti u tu pasivnu sigurnost, ali je pg komercijalno premarginalan da bi se to isplatilo.

Toliko za sada. Kako veli Roman, tek da se diskusija zakotrlja.

Nisu problem dvolineri već kombinacija triju stvari.
Krilo - Pilot - Meteo uvjeti.

Iz razgovora sa drugim pilotima koji lete godinama i letili su svakakva krila, kažu da su današnja krila puno sigurnija od prijašnjih krila.
Činjenica je da su dvolineri zahtjevniji te da pružaju lažnu sigurnost svojom stabilnošću pa su tako došla u ruke ljudi koji možda ne barataju sa njima tako dobro u jakim uvjetima kao ovdje.
Imali smo danas predavanja i videa od Gin, Ozone i Swing kako izgledaju kolapsi. Ima jedna bitna stvar kod kolapsa dvolinera. Postupak otvaranja krila nakon frontalca je totalno drugačiji od svih dosadašnjih krila.

Ako ti se da objasni razliku postupka.

Pratim taj PWC više od 10 godina, možda i više od 15. i bilo je smrtnih slučajeva do sad. Prije dvije godine (sad će godišnjica) poginuo je vrhunski pilot i krasan čovjek Ivo Žigo na običnom trenažnom letu, na "običnom" krilu. Nije ovo izravnavanje svega i svačega po onoj "eto, gine se", već da je smrt u našem sportu sasvim uobičajena pojava.

Sve nas štrecne kad ovako nešto pročitamo, ali Svjetski kup i Svjetska prvenstva su mjesta najvišeg rizika. Poginuo je čovjek dan poslije kod Kranja i to je kao normalno, a kad stradaju svjetski piloti to je abnormalno. Smatram da je sigurnost letenja osobna kategorija. Hrga je sam izjavio da je dignuo nogu s gasa. Slovenki top piloti lete fenomenalno, prava uživancija je letjeti s njima i zato se radujem Makedoniji, slovenskim DP-ima, Ratotovcima, Kobaridima i Tolminima. Uvjek se leti oštro i na nož u zahtjevnijim i manje zajtjevnijim uvjetima, ali nema sranja, odnosno vrlo ih je malo. Na Slo tekmama sranja se događaju: Poljacima, česima, Rusima, Mađarima, Nizozemcima i dr., ali i Hrvatima (znam bar za 5 Hr rezervi na Slo tekmama). Kad začujem helikopter mogu samo nagađati po koga od pripadnika spomenutih naroda on dolazi, ali na Slovenca ne pomišljam. Ovo nema veze sa nacionalnošću, ali nekako mi se čini da Slo piloti znaju kako pametno letiti. Zato i obožavam letiti na njihovim sigurnim (prema kriteriju vremenskih uvjeta i poštivanju terena) tekmam i uz njihove pilote. Ali da ne ispadne kako samo dobro lete doma, oni odu u Brazil, Južnu Ameriku i Australiju pa peru x-stotke bez incidenata. Smatram da lete promišljeno i s maksimalnom sigurnošću. isključivo pričam o natjecateljskim, a ne XC pilotima. Ivo Žigo je iznimka koja potvrđuje pravilo, ali isto tako osobno smatram da je imao neviđen peh.

Ljudi se precjene, podcjene uvjete i krilo. Tako nastaju sranja. I Hrga i Biondić su prošle godine imali sranja na mantrama i to 3- i 2- linerima (tako da odmah odbacimo 2-liner kao glavno zlo), s iznimkom da je Biondić imao 3-linera. Krilo je bilo najmanje krivo, mada je potreban uvjet za sranje, kao i sam let uopće. Krivac je, naravno pilot. Neuvježban, neiskusan na tom krilu. Pilot je kriv kad u turbulentnim uvjetima dovede krilo na granicu stabilnosti pretjeranim potezanjem speeda uz otpuštene trimere. U manualu za R10 (2- i 3-linere) fino piše nikad ne pustiti trimere do kraja i vući istovremeno speed. Zbilja ide ko gluha kuja i do 75 km/h u mirnom zraku, ali i leti se na tempiranoj bombi. Osobno sam letio R07 (nekoliko letova), R09 (90h, odlično i divlje krilo, kao nedovoršeno), R10.3 (20h, vjerojatno bih ju letio i danas da sudbina nije htjela drugačije, a bio sam prezadovoljan tim krilom) i R10.2 (50 h). R10.2 je najbolje krilo koje sam ikad letio i osjećao sam se potpuno sigurno na njemu. Postojala je bojazan na početku, ali u prvoj tekmi, i vatrenom krštenju (ako izuzmem 2 curenja s Ravne Gore) sam skužio što to krilo trpi, a što ne voli. I dalje je išlo kao po loju, dok me Mare nije nagovorio da mu za PWC u Kolumbiji prodam to prekrasno krilo. Sad letim na Axis Mercury-u iz 2007 koji sam kupio sa 180 h kao zamjensko krilo i do sad natukao relaksirajućih 50 h. Da, zbilja me manje pere nervoza u zraku zbog permanentne koncentracije na ponašanje 2-linera i uživam, ali ne bih bio pošten da ne kažem da sam uživao i na 2-lineru, jer tu brzinu, finesu i okretnost ne pruža niti jedno krilo koje sam do tad letio. Samo sam nekoliko puta povukao speed preko prstena oznake s trimerima u neutrali i u mirnom zraku. Ja ne uglajdavam sa 80 km/h u cilj. To je moje čvrsto pravilo. Mislim na obitelj i mislim na nove buduće letove. I ne smatram da nosim glavu u torbi leteći najnovija dostignuća PG tehnologije. Shit always could happened!

Rekreativan pilot veli nakon nekog proljetnog ili vjetrovitijeg leta da je "bubalo", "tuklo", "treslo" i "drmalo". I to leteći na seriskom krilu. Ali natjecateljski pilot na compu leti kroz taj "čupavi" zrak sa 80-100 % speeda i pazi gdje mu je konkurencija. Tko to nije probao ne zna o čemu pričam. R 10.2 takav zrak jede za doručak, ne ljulja i leti pravocrtno ako se pravilno upravlja, reže zrak uz stalna podrhtavanja na koja se treba privići. Ali to je do 100 % speeda i uz neutralne trimere. Nakon toga je sve stvar sreće, ali i visoki rizik. E u tom području lete top svjetski piloti. To je njihov rizik. Letiti 150 km pod gasom punih 4h u zahtjevnim uvjetima, uz jaku termiku, zabranjene zone, visinske limite, pazeći na konkurenciju i slabo poznavajući krilo je vrlo zahtjevno i smatram da je malo pilota spremno to odvoziti koncentrirano (neću navodit imena, ali znam bar jednog pilota koji je bacio rezervu, u ovoj tekmi s 2 poginula i x-rezervi, za kojeg smatram da to nije u stanju - nitko od naših). Top piloti su 2-linere dobivali tek 30 dana pred tekmu i nisu bogataši s jakim sponzorima (osim Rusa) da su tih 30 dana mogli provesti na natjecateljskom terenu i uletavati se, a i tih 30 dana je bilo minorno malo. Pa zar Hrga nije bacio rezervu na trening danu, a u Hr je odletio 10-ak sati XC-a bez ikakvih problema? Tekme su drugi film od XC i rekreativnog letenja.

Vjerojatno sam si iskopao rovove ovim tekstom na više fronti, ali stvarno tako mislim.

Pa, manjeviše, sve si rekao - po tvome, odgovornost leži u organizatorima? Ako u svijetu ne postoji više od , recimo, 30 ljudi koji te zvijeri mogu voziti i u najžešćim uvjetima - zašto ih se poziva 150? I još moraju biti nove pile, što su provjeravali prije početka tekme. A ako je ipak riječ o pilotima, po tvome opet ih nema više od 30. I onda dođemo na isto - nema svjetskog, pwc-a niti bilo kakve ozbiljne tekme. A onda nema ni reklame za proizvođače, sponzore, lokalnu zajednicu ... i sve gubi svoj smisao. Ovo što se dogodilo upućuje samo na jedno - odvojiti tekme po klasama, barem ugrubo, pa tko voli ... I braća Wright, i Otto von Liliental, i mnogi drugi, gradili su ono što zovemo počecima zrakoplovstva. Ali to su radili svojom lovom i gurali svoje kosti. Bez takvih je napredak nezamisliv. Ako netko baš hoće raditi reklamu proizvođaču za bijednu crkavicu - i to može. Al za takve se ne bi čulo da nema velikih natjecanja i masovnosti. I onda se opet zavrtimo u krug love i velikih interesa - proizvođača. I to je ono o čemu ja stalno drvim, naravno, kao i mnogi drugi, o proizvođačima i njihovom interesu. Svi ti životi, rezerve, slomljene kosti - njima su kolateralna šteta. "Sranja se događaju, što se može". I proizvođači bolida za F1 mogli bi , već za par mjeseci, izbaciti auto koji piči 600-700 km/h, ali ih FIA debelo ograničava strogim pravilima, u prvom redu sigurnosne naravi. Zašto to nije u našem sportu, ne znam, al mislim da je predaleko od očiju javnosti da bi bilo pritisaka za promjene. Pa tako svi rade što hoće. Ok, možeš reći - gledam to očima outsidera koji nit dobro leti, nit ima pravu pilu, pa nema pravi uvid u događanja. Ali svi mi, vozeći bilo koju klasu, bili smo svjedoci nikad do sada viđene borbe proizvođača. S ciljem da 30 top pilota može voziti tekmu? Ma ne ...

Ne, nije organizator krivac za to. FAI i CIVL su organizacije koje trebaju urediti pravila. Oni su ti koji su nametnuli certifikate, ali certifikacija podrazumjeva debljinu špaga i load test. Isto tako netom kupljeno krilo ima potrebnu certifikaciju, od koga od proizvođača? Ne, to treba učinit nezavisno tijelo, nešto što u sportu rade antidoping kontrole i anti-self-made kontrole.

Kad već uspoređuješ s F1 (mada mislim da se to ne da uspoređivati) tamo se piloti važu, važu se bolidi, tehnička komisija provjerava elektroniku, mehaniku i gume da se ne dozvole neke nedozvoljene preinake. Toga u PG svijetu nema, jer nema dovoljno novca. Prevrti stare filmove F1 iz 50-ih i 60-ih, pa i 70-ih godina 20. stoljeća i vidjet ćeš koja je to bila klaonica. Napredak traži žrtve, netko je sprema to učini samo za slavu i za bijedan novac. Zašto je to tako čudno, pa mnogi su izginuli penjući se na Mount Everest i druge vrhove, a da ih nije gledalo niti 20 ljudi. I još su uložili vlasite pare. Ti na to nisi spreman, nisam nit ja, ali neki jesu. Meni je to potpuno razumljivo i potpuno ljudski. Ali mi je abnormalno kad se vrhunski piloti u vojnim avionima bore protiv isto takvih hrabrih pojedinaca na suprotnoj strani za komad pustinje ili džungle i za profite velikh kompanija.

Da, možda je vrijeme da u top comp klasi možda leti samo 30 pilota, a ne da dopuste nekom nedovoljno spremnom Antoniju Buljanu koji bi malo prošetao faja španjolskom pustinjom da leti zahtjevno krilo. Da, možda je to budućnost.

Ne znam da li ste primijetili, ali Steve Ham je najavio organizaciju SP u serijskoj klasi sljedeće godine opet u Piedrahiti. I FAI kao na to gleda blagonaklono...

Ma bolan ako zabrane open klasu onda mislim da je sasvim moguce da ce konstruktori da ,,useru,, END krila
koliko ce ih nabrijavati....

Istina je negdje između.
Kako je to g. Ilić jednom objasnio; uvukao nam se amerikanizam. Naime, američki zakoni i običaji dozvoljavaju maksimalne slobode (možeš pucati u susjeda kojeg nisi prepoznao na svom travnjaku, možeš letjeti sa PG-om do 21.000 ft i sl.), ali ne dao ti Bog da si krivo sletio, da te se dočepaju odvjetnici, porezna, vojska i slični. Europski model podrazumijeva zaštitu svog stanovnika od njega samoga. Tako će mu odmah zabraniti da leti višlje od baze oblaka, da vozi auto "koji ide brže nego što on trči", da plaća zdravstveno osiguranje i da ne smije pucati.

Nedavno su pooštrili kriterije kod certificiranja serijskih krila i uveli nove testove. Mislim da je svima njima jasno kako je teško popularizirati sport ukoliko javnost dobija česte izvještaje o nesrećama. Tko bi normalan pustio svoje dijete u to?!? Svi smo imali većih ili manjih problema sa tim tako da odluka o bavljenju letenjem isključivo ostaje na nama kao punoljetnim osobama. E, sad, priča sa kompovima negdje je utekla iz tih okvira. Mislim da nisu piloti ti koji su zahtjevali jača i brža krila od onih koja su prije vozili. Proizvođači su krojili krila i pokušavali za njih dobiti certifikat. DHV 3 proglašen je compom i izbačen iz serijske proizvodnje. Međutim, onaj koji ga je letio znao je da tim krilom može više, bolje i brže. Razvoj ide dalje i smeta mu taj certifikat. Da je stvar ostala na prototipovima i ljudima koji ih testiraju sa tri rezerve pod guzicom sve bi bilo ok. Ipak, dogodila se serijska proizvodnja krila koja ne mogu proći DHV, LTF i sl. Proizvođači su uvidjeli da dobar rezultat na tekmi obećaje i dobru prodaju serijskih, pardon, certificiranih modela. To sam volio uspoređivati sa auto rallyjem u kojem pobijedi Citroen C2 i svi pojure u dućane kupiti C2. Naravno, sada voze smeće od auta, a i C2 sljedeće godine prepušta vodstvo Fordu Fokusu, još jednoj super pili. To što taj Fokus ili C2 nema veze sa autom u salonu određenom broju kupaca nije jako bitno. Molim cijenjene dilere da se ne postavljaju sada na nož jer ne kažem da serijska krila ne valjaju, ali moramo priznati da se prodaja povećala više zbog rezultata koji je osvojim comp nego zbog provjerene kvalitete DHV jedinice.
Vozim li Porshea na cesti sigurno se osjećam sigurnije. Ali samo u preticanju. To je osjetila većina od nas. Izbacim se svojim drlogom lijevo pored šlepera i sa gasom do poda treba mi 2 km da ga pređem. Porsh to riješi u dvije sekunde. Sigurno je da je sigurniji jer ti omugućuje da upotrijebiš svu tu snagu u svoju korist. Ipak, kad se s njim zabiješ u banderu, možeš zračne jastuke punit sa perjem, ali ne gine ti svjetlo na kraju tunela.
Malo usporedbi i malo šale nakon ovih crnih postova, ali pristalica sam toga da se uvedu jaka ograničenja jer će ona služiti da spašavaju živote. Ne pišem ovo kao netko tko vozi 2-3 i kojeg smeta turbulentni zrak već kao ozbiljan i odrastao čovjek. Žao mi je, ali kad sletim i konstatiram da je bila "muška" vožnja ili da je bilo "čupavo", "rock'n'roll" ili da je "drmalo", "treslo" i "lupalo", onda je i bilo tako. Tako je bilo i onima koji voze compove. Da li on ima faja, pa gleda u konkurenciju ili se koncentrira samo na spašavanje goglog štrumpfa, nema nikakve veze sa tim da li je bilo drmavo ili ne. Faca si sa Porshom kao i sa compom, ali kad sletiš sa ceste pri brzini od 280 onda si kreten i nitko te ne žali osim tvoje familije. Možemo li onda isto tako odmahnuti rukom i reći: to su iskusni piloti, oni znaju što rade i prihvaćaju rizike. Bullshit! Treba ih zaštititi od njih samih. Među nama (njima) ima inteligentnih, glupavih, škrtih, zločestih, iskusnih, neiskusnih, dobrih, iskrenih, sretnih i nesretnih, uspješnih, bogatih, siromašnih, radnika i političara. Nemojte mi reći kako svi oni jednako imaju pravo kad kažu pustite nas - ta krila su super sigurna. Svatko ima svoje motive, a najopasniji su oni koji hrane potrebu za prestižem i ubijaju strah.

Ograničiš li compove na 3-linere i uvedeš li DHV 3 certifikat odnosno zabraniš li ostalima da se tekmaju, sve će doći na svoje u rekordnom vremenu i nastavit će se kao da ništa nije bilo. Možda tako i poneki roditelj-pilot sa ponosom kaže kako mu je sin zainteresiran da postane natjecatelj te će mu omogućiti najbolje trenere i najbolju opremu.
Mogu se certificirana krila nabrijavati dokle god hoće, ali ako zadovoljavaju sigurnosne testove uvijek su dobrodošla. Mislim da je to pravi napredak.

Toni moram te ispraviti da ne brkaš kruške i jabuke. U 19 godina PWCa desio se samo jedan smrtni slučaj dok se na Svjetskom desi svake druge godine barem jedan.
Znači da ipak postoje piloti koji mogu sigurno letjeti comp glidere i da treba razraditi neke stvari u FAIu koje PWC ima.

Razlika znači ipak među to dvoje postoji, jedno funkcionira drugo ne.

Mea culpa! Zbilja sam pobrkao kruške i jabuke. Hvala na ispravci.

Pozdravljeni,
na slo forumu sam vec nekaj napisao o comp krilima na tekmi u MKD... ukratko sljedeci tjedan se cujem sa Igorom Erzenom, ostalim clanovima organizaciskog odbora...misljenja su djeljena... pa zato vec informacije tokom tok tjedna...

Sa direktorom tekme Goranom Dimiskovskim sam telefonski kontaktiro... njegovo, a i moje misljenje je isto... godinama radim na organizaciji tekmi... t.j. godinama vas sikiram ... vecinu vas i vase letenje poznam...redno pratim vase letove na olc_ju, pratim sto se dogadja na PG sceni..tako da sto je tice mene nebi trebalo biti problema sa comp krilima u MKD... a oni koji zele neka promjene krilo..sidju klasu nize... uostalom na cemu te kako ce letiti je odluka pilota...njegove spremnosti, uletenosti, psihe... a na nama ko organizatorima da tekmu podredimo terenu, meteo uvjetima, vecini znanja pilotov.... i rizik svedemo na minimum... ali kao sto sam rekao vise informacija tokom tjedna... a do tada pridno trenirajte

LP Sinisa

ja se ne kužim u ta natjecanja i to, ali sad sam se i ja malo zapitao i zabrinuo, te odlučio se predati više nema kod mene ekstremnog letenja, od danas se odričem i zadnjeg ekstrema koji sam učestalo radio na terenima , a to je nagli trzaj glavom u lijevu stranu i vračanje u prvobitnu poziciju , vidim da bi i to moglo biti opasno moja preporuka za preživljavanje je :krilo strogo 1-2, vremenski uvjeti ziherica, i nema tu da bi se radili neki bezpotrebni zavoji, vamo-tamo, vrganj sistem samo, sletište i to je to, a poslije slaviš što si preživio

al se nekad dobro letilo

Uopće nema nikakvih problema za to da se tekmaju comp glideri. Vjerojatno ti je to i Goran rekao jer sam pričao sa njime.

Pozdrav Hrga,

ni bed... ti samo treniraj i radi dobre prelete..a gas malo popusti... nije sve u hitrosti...brzini...pitaj ljepsi spol
ja sam danas o svemu upoznao organizaciski odbor.... info ce u ponedeljak na forum ... a tebi i ekipi zelim samo dobro vreme i veliko Km...

LP Sinisa

Lako za zabranu compova na FAI 1 i preporuku za FAI2. Ali nije li po našem pravilniku obavezno imati certificirani glider? Ili certifikacija o kojoj oni pričaju nema nikakve veze s onom koju naš pravilnik zahtijeva? Mutno je sve to...
Jasno, ak sve prođe ok nitko neće raditi probleme, ali ako bude neki incident organizatori bi mogli ispaštati...

Samo neka DP prođe bez ikakvih incidenata. Vjerujem da će vam biti zanimljivo, i u zraku, ali i poslije na zemlji (obzirom na jeftinu cugu i klopu koja se spominje )

Ja to vidim ovako! Ja sam izgubio nekilicinu prijiatelja i zao mi je da se neda opisati ali nitko od njih nije osim Sergeja poginuo na tekamama.Da se uvede svjetsko natjecanje po kategorima i na jedinicama bi bilo mrtvih! Oko toga uopce ne treba dizati veliku prasinu poginula par pilota mozda su bili dobri piloti a mozda su bili odlicni ljudi i na tlu! Poginuli pa sto! Tekmali su se i to ne samo protiv sebe nego i protiv drugih pilota i sto je neki puta jos vaznije protiv svoje prirode! Oni su to izabrali! Sto rece fra Tonci zalosno je kada netko nekoga drugoga ubija iz interesa nekog politicara koji je prehladjen u glavi! To sto pogine neki natjecatelj na komp krilu pa on je to tako htio svjesno ili ne to stvarno nije bitno! Na starim i iskusnim pilotima bez obzira tekamju se ili ne vrlo je vazno prenesti svoje znanje i svoje iskustvo deckima i curama koji dolaze da sto manje ima ovakvih prica a vise zabave i opustene atmosfere! Tekma koliko god bila "sigurno" postavljena gura ljude preko njihovih limita u kojima se gotovo nikada ne nalaze i onda nakon tekme ako nema ozlijedjenih ili mrtvih to je samo po sebi cudo! A bacanje rezervi je sasma normalna stvar! Najzalosnije u svemu tome da neki bacanje rezervi odrade tek prvi puta i to na nekoj tekmi! Natjecanje samo po sebi gura ljude da idu preko svojih limita ito cesto bas dan kada za to nisu! Da je to mozda bilo neki drugi dan to bi mu se cinilo kao dobar kolac uz odlicno omiljeno pice! Ali taj dan je imao knedlu u zelucu mozak je na rezervi a on treba dati od sebe vise nego kada je najbolje raspolozen! I onda ima mrtvih a mi se kao cudimo! Ljudi pa svi mi se bavimo necim vec samim po sebi opasnim htjeli mi to sebi priznati ili ne! A tekma gura ljude sigurno preko limita! Pa Emil Zatopek tip koji je trcao "ubio" je par ljudi u utrci svojim cestim izmjenama tempa i ritma trcanja! Mnogo puta sam vidio na preciznom gdi tip koci toliko krilo da bi pogodio cilj da se na kraju slomi a uvjeti su bili sto bi netko rekao samo se budala moze slomiti u takvom danu pa se ipak neka "budala" slomi! Netko ce sigurno reci evo ga Vojo njajke pa on leti kada vjetar ubija sakama nitko ni ne vadi krilo iz ruksaka. Ali ja sam taj dan za to spreman da je neki drugi psihicki dan vec bi me odavno strugali sa asfalta ili nekog kamenjara! Ali zato ima dana kada ja sjedim i gledam kako decki lete jer mi je u dijafragmi neki kamen i imam neki glupi predosjecaj da ce se dogoditi neko sranje i ja samo gledam setam i osjecam se kao fenis u mrzloj vodi i placem na zemlji sto nisam u zraku! Ali UVJEK je bolje plakati na zemlji sto nisi u zraku nego u zraku sto nisi na zemlji! Dobar vjetar i sigurno slijetanje svima ma gdi i na cemu god letili!
VOJO!

Zato ja samo tekmam na piku sa krilom 1-2 , a za svoj gušt vozim 3 linera summita XC2
koji mi je prirastao srcu,a za neke druge opasne tekme ni ne razmišljam

tekme nisu opasne. opasni su piloti.