Doktore, hvala na podsjećanju na nešto čega se nerado sjećam Da taj Dubrovnik, bolje reći Konavle, ostaju trajno ublaćeni u mom sjećanju, kako zbog silne kiše i blata koje smo tamo kusali, tako i zbog našeg kretenizma (oprosti, ali ja sam ipak malo veći kreten od tebe jer sam to organizirao, a ti samo slijedio moj kretenluk, pa si po inerciji i ti ispao kreten). Možda se i sramim tog događaja, ali neću ga prešutiti. Dakle, bila je južina najgore vrste. Kiša pada danima i nebo je crno. Tog predmetnog dana prestaje kiša oko podne i mi iz Kupara (kompleks hotela stradalih u ratu koristimo kao natkriveni paintball poligon) u Konavle na sportski travnati aerodrom. Uspjevamo odletiti 10-ak tandema između dva proloma oblaka i ostaje neki omanji i odeblji Čeh ili Poljak. Doktor se navezao na tog čiču, a kiša počinje padati. Zokijev Range Rover u kojem je bio on sa vitlom je već potonuo do branika u blato. Kiša samo pogoršava stanje. Pokušaj prvi, džip sa mukom ubrzava glisirajuću u blatnoj kaljuži, a tandem, težak od vode, ne diže se kako bi trebao. Pokušaj drugi protiče pod pojačanim pljuskom (ostale smo prebacili do autobusa), držimo tandem visoko u zraku, a kiša nam se slijeva u rukave. Tandem je težak bar za još 30 litara vode. I ovaj je propao. Pokušavam Doktora odgovoriti od starta, a on moli za još jedan pokušaj. I treći puta Zoki tjera svih roverovih 150 konja u bjesomučan galop blatnom pistom, Rover kliže lijevo desno, ali ubrzava, mi držimo tandem, kiša pljušti, uže se napinje, opetater, kojeg se jedva nazire kroz kišni zid, maše rukom za start... Kad se sila vuče prenijela na krilo tandem je odbacio svih 30 litara vode sa sebe, dodatno nas smočio i iznemoglo se srušio na tlo. Čeh/Poljak i Doktor stajali su kao pokisli, tužnih lica. Ne vjerujem da smo to uopće probali

Odeš na rijeku Taru, i probaš rakiju od divlje kruške. Pomaže provjereno.


Vidio sam masu primjera kad je putniku koji je već letio tandemom, jedrilicom na 2000m, u termici, pozlilo kad je počeo fotografirati u zraku.
Zadnji slučaj je bio na Bjelopolju, putnica je već gonjala u tandemu, bila u zraku već sat vremena u termici i kad je uzela fotić, bljaaaakkk
Sva sreća da sam bio iznad tandema inaće nebi niti divlja kruška pomogla.

Ja na primjer mogu kao šišmiš naopako visjeti u busu i putovati 12 sati za njemačku u isto vrijeme čitati alan forda, a drugom rukom tipkati sms, u ušima slušalice i drapa mjuza itd. U autu ista stvar, u zraku ista stvar...
Valjda sto ljudi-sto ćudi.
Samo ne znam kako bi preživio ožderavanje otrovnim bobicama bez ovog Bogom danog predivnog smisla za samoočuvanje koje Damjancic netom spominje .

Nudim svoje usluge našim obučnim centrima.
Marketinške i dizajnerske. Napravit ću im istraživanje tržišta i to elaborirati u obliku lijepo uvezane mape. Cijena - sitnica... u usporedbi sa benefitima koje će ostvariti.
Elaborat, između ostalog, obuhvaća razne analize:
- broj potencijalnih polaznika tečaja po kvartovima
- po spolu
- po platežnoj moći
- po psihofizičkoj sposobnosti
- analiza isplativosti za period od 5 i 10 godina
- broj potencijalnih kupaca Vojine opreme
- odustajanja zbog neotvorene rezerve
- te koliko njih planira doći na sljedeće Majmunovo

Ja sam te vozio u tandemu i na slijetanju jedino od povraćanja što je bilo kada si išao u grmlje drkati! Eto te od tada u PG svijetu odkantao si jedriličarstvo. Sve ovisi o pilotu ponavljam nema povraćanja ako pilot pazi na putnika i ima dovoljno iskustva da to prepozna i spriječi!
VOJO

Nemam neko veliko tandemsko iskustvo (par puta putnik i pilot na kraćim relacijama), al imam nekakvo letačko i nisam vidio puno povraćanja. Sličan sam Marku, nisam nikad povratio u autu, busu, na moru (višednevno jedrenje), u zraku (termika preko sat vremena). Sve to me navodi na zaključak da je stvar individualna - nekim ljudima se sloši, nekima ne.

Iz tog razloga mi je statistika o svakom 5. povraćatelju koju je izrecitirala novinarka zvučala daleko od istine (više kao utjeha za nju).

Koliko je ovih prvih, kako ih prepoznati, kako to eventualno spriječiti ili ublažiti, što ih potiče - e to više ne znam Samo sam zahvalan što sam među drugima.

Na brzinu ideja - ako postoje neke tablete protiv mučnine u autu ili na moru, a ljudi ih koriste jer znaju da ih to čeka (u autu, na moru), možda bi im pomoglo i preventivno prije letenja? Kontrolna točka za tandem "jel ti bude muka u dugoj vožnji ili na moru? jesi popio svoje tabletice? "

Ma daj ne kenjaj , vozio si me u Brođancima na stazi dugoj 600 m , imali smo milion kila preko gornje granice , sletjeli smo u pol njive i sve je trajalo 37 sec...
Al istina , ti si moj osobni SENSEI , da nije bilo toga tandema vjerujem da ne bi bilo niti ETO-a , ili se zvijezde postaraju da se ljudi sretnu kada tada ???!
Respect !!!

Morelli
www.etosijek.hr

Pa ako piznaju na vrijeme da im bude mučno u autu ili na barci ja im dam Draminu pa je mir . Samo neće svi priznat.

Ova tema s Tandemima je vrlo zanimljiva iz više razlog.
Jedva čekam da neko organizira takmičenje u preletima i piki tandenima.
Što se tiče povraćanja kod mene su to radili kada letim u jakoj termici s putnicima koji do tada nisu mikad letili.
Druga povraćanja sam doživio kada letim s pilotima i putnicima koji su već letili ali onda spiralimo ili wingačimo do jaja,
a svima bude he he jako muka neznam zasto he he ?

Koliko pilota tandema redovito nudi tabletu protiv povraćanja putnicima koje će uskoro smiksati u spirali i termici da im želudac poželi pobjeći?
To mi se čini kao dobra ideja, odeš u ljekarnu kupiš tablete, strpaš ih u tandem szicc i kad tandemiraš podijeliš svakom po tableticu.
Ili kod dilera tabletice nabaviti pa da jadni putnici ne znaju da li su umrli, uskrsli ili se nešto treće dogodilo f rrrrrrrrr

Najbolje im je nabaviti isto takve tabletice samo u boji i drugačije se zovu. Mazneš jednu i bolje odletiš nago na 100 tandema. Definitivno nema riganja, a letiš ko zmaj ognjeni.


P.S.
Tako su mi rekli oni koji su tako letjeli.

Mogu pričati samo iz perspektive iskustva , a to je oko 30-tak tandema . Samo sa jednim sam imao problem "mučnine" i to sa kumom kada smo zajedrili . Kaže da mu je bilo mučno i to samo ako bi sjedio više prema naprijed , a kad sam ga dodatno uvalio osjećao se OK , tako veli . Nije povraćao ali bi da smo duže ostali u zraku .
Drugo , moja žena je oduvijek bila na moru , jedrila , vozila gliser , skijala i svi mogući vodeni sportovi ali , prije par godina uvali meni buker "predivnu" turu oko Kornata i ja kupim 4 karte po 200 kn ( djeca 100 kn ) i mi se ukrcamo na brod... Bilo je malo valovito , a na otvorenom moru drž gaće... Žena pozelenila , pa oće bljuvat , pa bljuje , na nos , uši ! Reko da je zatućem da se ne pati ?!
Rekla mi je da je htjela krepat i da platim helikopter da dođe po nju pa koliko košta da košta .
Zanimljivo je da je mučnina trajala dugo poslije iskrcavanja...proklinjo sam izlet i nikad više !

Drugo iskustvo je kada sam išao avionom iz Osijeka za Zadar prije par godina . Išao je samnom i kolega sa posla , a ja sav važan pred njim , jer on prvi put leti a ja sam stara "iskusnjara" , ma samo da mi da komande pilot i ja ću nas odvesti do Zadra.. U jednom trenutku meni pozlilo i ja šutim i trpim , zatvaram oći i ne mogu vjerovati da ću izbljuvat sve putnike . Bio je termičan let ali ništa posebito . Nisam na kraju povraćao ali sam se napatio , mislim da sam si odvlačio pažnju , bleio kroz prozor i selektirao oblake , mislio na susjedinu guzicu ili nešto slično ?!

Iskreno , ne znam zašto se to događa , vjerujem da je štos u klopi , u dizanjima/spuštanjima , centrom za ravnotežu i promjenom tlaka ?! Isto vjerujem mada možda griješim da se to može istrenirati kao i opterećenje na G .

LP

Morelli
www.etosijek.hr
______________________________________

Sve što napišem zaboravim ,
jer nije čovjeku da pamti i čita
nego da osjeti svaki put iznova
nebrojeno puta...
U ponavljanju je sva bit !

Eto, neki kažu da ne treba jesti, pa nećeš imatu šta za bljuvat, a jedan mi je stari pilot prije 8-9 godina rekao da pod obavezno prije letenja treba jesti. Naravno, nećeš pojesti ujutro tople čvarke i zaliti ih mlijekom, pa na sletištu, dok čekaš ekipu, zveknuti i jedno točeno od pola litre. Ali neko pecivče ili sengula sa malo tekućine koja se neće u želucu ukiseliti, može biti dobitna kombinacija. Nećeš dehidrirati, a puno ugljikohidrata iz kruha će ti osigurati dovoljno energije da ne padneš u nesvijest zbog banalne razlike tlakova.

Vlastitio iskustvo:
Ako si ujutro maznuo sengulu i mali jogurt neće ti se ništa dogoditi, a li ako naletiš na kuma koji bi baš popio pelinkovac prije leta, a ne može sam, onda imaš problem dok ne dođeš u hladnu, svježu bazu. Sve do tog trenutka, a pogotovo ako je vruće i kilavo, sengula bi htjela vidjeti što se zbiva vani.

toplo, ako je moguće

Koliko god Tribalj, Šušnjevica, Učka, Raspadalica i ina druga mjesta mamila na tandemiranje u termici, a toplanding (Hrga, pišem ovo misleći prvenstveno na tebe) bio izuzetno ekonomično rješenje za više tadem putnika, ne bih preporučio. Zašto? Govorim iz iskustva, termika je zlo za prvi puta i to doslovno. Teško da se nekome neće početi dizati želudac kad ga prvi put ubacite u termiku, pa krilo počen šejkati, pa se to prenese na sjedalo, pa na putnika, a vi to pokušavate pohvatati i uživate, a onaj ispred vas šuti. Možeš ti pitati putnika da li mu je to ok, a odgovor će uglavnom biti malo tiši i smeten OK. Nije OK. Putnik se pati, rijetki su heroji koji vrište u navali adrenalina da hoće još. Kad sam bio mlađi, nukusan i lud, htio sam svakoga odvući na tandem. Dosta njih sam i uspio. Tribalj u sred dana je bio jedino "pravo" rješenje da nekome pokažem (i dokažem) što je to paragliding i koliko je divno letjeti. Aha, nitko nije nastavio letiit, mada su govorili da im je to bilo neponovljivo iskustvo (u kojem god smislu). I automobilska nesreća je neponovljivo iskustvo. Tek kad sam malo odrastao i počeo promišljati o svojim postupcima shvatio sam što se događa. Pomogli su i razgovori s meni bliskim ljudima.

Primjer prvi, letim sestru prvi put iznad Makarske na Biokovu. Polijećemo s malog starta (Veliko Brdo) i odmah krenem hvatati termiku te "stružem" po stijenama. Sestra mi je vrlo izravna u komunikaciji i odmah mi daje do znanja da joj nije ugodno. Maknem se ja malo dalje i nastavim hvatati dizanja. Ona opet da joj je preblizu. Ma kako ti je preblizu udaljeni smo 50 m od stijena. Tek kad smo se "odmaknuli" od stijena i letili nad obalom i morem njoj je bilo ok. Sletili smo i ona je rekla da joj je to neponovljivo iskustvo, a ja sam se durio u sebi jer nisam mogao zajedriti kako valja. Naravno, kuljala je letačka sebičnost u meni. Nikad više nije letila sa mnom. Kasnije sam shavtio što se dogodilo. Uz stijene je bilo dizanja i neugodne termike, a nad morem je bilo mirno.

Primjer drugi, letim na Triblju sa mojom Vanjom (trenutno mi je žena, a tada sam je letio kao i druge svoje komade). Već je letila jednom na Lisci u tandemu zimi. Sve je bilo ok. Sad ću joj pokazati pravo letenje. I gonjam ja starog Kimflya k'o vrag grešnu dušu, vrtim šestice nad zmajarskom, ono pravo. Kao da letim sam, pa još malo jače da se dokažem kako sam dobar i potentan, i kako joj mogu napraviti pravu djecu te da drugi mužjaci nemaju jaja kao ja, s pravim sjemenom. Vozimo se tako mi sat i pol, možda duže i mene ruke bole, pa ju pitam hoćemo li dolje. Ona je bila mirna cijelim letom i nije odavala nervozu ili sl. Čak mi je bilo pomalo i nevjerojatno kako je nisam uspio fascinirati dužinom i čvrstoćom mog fenisa. Pomalo razočaran, slijećem u Ropce. Slijećemo na dupe, jer je nedavno imala prometnu nesreću gdje su je vatrogasci vadili škarama za lim iz peglice, pa joj noge nisu baš najčvrstije. Sletimo tako mi i ja ostajem na nogama, ona sjedi. Otkopčavam polako kopče i karabinere, pa ju pozivam da se digne. Ona ne može, pomažem joj i kad se digla vidim da se trese. Pitam ju što joj je, a ona kaže da je uzbuđena. Noooot! Kasnije, mnogo kasnije, shvatio sam (a priznala je i ona) da se usrala živa, ali mi nije htjela kvariti moj mačo let. I bilo joj je mukica. Dobra je ta termika, ha!

Primjer treći, letim na Velebitu, na Baškim Oštarijama, frenda koji je i sam samostalno počeo letiti (to mi je 4. od frenodova kojeg sam uspio navući na letenje, a samo je jedan ostao, hm... možda i nije, radi se o Karmi, ali Karma nije akter ove priče). Letimo nekih 45 min, navrtio sam 1800m pod baze i još ide gore, a nekako se crni prema Gospiću, iza Velebita. Nisam siguran što bi se moglo dogoditi (meterologija na internetu, aladini, vindgurui su tad bili još nepoznati pojmovi, i ko je nosio kompjuter sa brežičnim pristupom sa sobom, a mobitel je još uvijek bio asocijacija na viceve sa Hercegovcima), pa odlučim spustiti visinu i o tome se konzultiram s kolegom kopilotom. Pitam ga da li je za spiralu, on veselo trepće okicama i kaže: "Da, da, udri.". I ja udarim -16,5 m/s. Bila je dobra, on je vrišto sretan kao malo dijete. Super, spustimo 300 m i nastavimo letiti. Pitam ga da li bi želio da on upravlja, opet veselo da, da. Onda mu predam komande i zadržim ruke na njegovim. Ušli smo u prvo dizanje i objašnjavam mu kako da centrira stup. I nakon dva-tri kruga, počne se meškoljiti i progovara da mu je zlo. Ok, preuzmem i izađem iz dizanja. Pitam ga kako je, on kaže dobro. Nastavljamo? Nastavljamo. I opet ja uđem u dizanje a on kaže: "Povrati ću!". Kao i uvjek, mirno mu kažem da izabere stranu za bljuvanje, a ja se prebacim na drugu. To je jedini recept ako ne želite ostati zažbukani. Zaključak: putnik sa iskustvom, letio je u trmici što je možda malo doprinjelo mukici, ali ne značajno, tek spiraliranjem se organizam uzbudio, a ponovnim ulaskom u termiku je došlo do bljuvanja. Tip je zbilja izdržljiv i žilav, fizički vrlo jak, a preživio je i godinama heroinsku ovisnost (valjda se počeo drogirati poslije našeg tandema, svakako ljudi proživljavaju tramume )

Zato tvrdim, da je termika značajan faktor koji dovodi do slabosti i povraćanja u zraku. Sasvim suprotno je kad jedrite u večernjoj termici ili laminarcu. Onda je putnik opušteniji, fino čavrljate i zajednički komentirate panoramu, druge pilote, fotografiranje... Na kraju leta priuštim im neke wingovere ili blažu spiralu, tek toliko da ne misle da je paragliding penzionerski sport i da može biti uzbuđenja. Ali to traje kratko i brzo su na zemlji.

Slijetanje s tandemom je vrlo važan element leta. Prvo moramo dolje, drugo idemo brzo, a i propadanja su veća, (dobro, noviji tandemi su malo bolji, ali moja iskustva su sa starim klasama tandema kojih se nalazi i danas puno u prometu), dok je upraviljivost manja nego kod singl krila. Vojo je napisao da postoji opasnost od nalijetanja pilota na putnika i to je vrlo realna opasnost. Imao sam jednom slučaj da se putnica nakon slijetanja niz vjetar praktiči ukopala na mjestu (na dupetu), a mene je krilo poteglo preko nje i pao sam na rebra da mi je izbilo zrak. Dugo me je bolilo, ali da sam pao na nju, slomio bih je. Dobro, nisu uvjek sva slijetanja ovako ekstremna. Ali postoji opasnost da vam putnik sleti na dupe i naglo se zaustavi, a vi onda natrčite na njega punom brzinom. Osobno to rješavam tako da se prije slijetanja izbacim na bok putnika i onda slijećemo paralelno, da li na dupe ili na noge, svejedno je. Prije polijetanja i tokom leta procjenjujem kakav je putnik i na osnovu procjene prije slijetanja odlučim da li ćemo sletiti na dupe kližući ili na noge. Naravno, uz suglasje s uvjetima i vjetrom. Sa ženama u pravilu slijećem krlizeći, jer teže istrčavaju ako nema vjetra. S muškima je pola pola. Ako je netko čvršći i jače (ne nožno i veće) konstitucije, dobre motorike onda idemo na trčanje. S korpulentnim osobama se ne kockam, klizanje po dupetu bez iznimke.

Slažem se sa tobom Toni. Već kad pikiraš na mene mogu ti reć da toplanding izbjegavam iz razloga što je ljudima veća fora spustiti se dole. Nije im bitno vrijeme niti visina već to da su se spustili dole. Inače za tandemem biram kasno popodne /sad preko zime baš to ne pali ali...).
Ja inače za razliku od većine, ljude provozam 45 minuta pravog leta što je u biti greška pa nekima bude slabo. Onaj omjer 1:5 je malo previše (jeb... pamtiš samo one koji su ti se izbljuvali pa misliš da samo njih voziš ) . Ali 1:10 je ziher.
Da voziš samo spust dole niti jedan niti jedan se nebi izrigao i to je 100%.

Svakakvih nas ima. Jednom sam vozio jednu djevojku i kad smo sletili mi kaže najbolje je bilo kad smo "padali", a mi navrtili do 2000 u 6ici pa upali u jak silaz a kako smo bili lagani krilo padne u deep stall i mi idemo 8ms dole dok nism pustio krilo da se razjuri. To da napraviš većini ne da bi se izbljuvali nego ono....

Ha trebalo bi tandem odfurat za prvi put dole spust, uzet pare i to je to. Uostalom više se financijski isplati nego ljude vozit po sat vremena.

Što se tiče slijetanja, ako je tandem OK i ako ga znaš cimnut možeš sletitna dupe na mjestu bez trčanja itd. Sa svakim inače slijećem na dupe tako da glider na pol metra od poda staliram do kraja. Nema trčanja nema tvrdog prizemljenja.

Ja mislim da putnik u 99,9% slučajeva ne smije izbaciti želučani sadržaj tijekom leta ako ga polako privikavate na okruženje u kojem se nalazi! Najvažnijie da mu bilo čime ljepim u svojoj okolici "prikucate" njegovu pažnju i temama koje mogu u govoru biti uopće nevažne! Vaša intonacija glasa mora biti vesela sa prizvukom oduševljenja "prijtajenog" sve što radite mora biti popraćeno vašom maksimalnom koncentracijom i pažnjom usmjerenom na ponašanje putnika! Ako mu posvatite punu pažnju i natjerate ga se ponaša i razmišlja na način kojim ga vi vodite mora mu biti ugodno! Ne mora postati odmah PG pilot ali mora iskazati želju barem da opet sa vama leti. To je odmah znak da ste uspjeli. Pogotovo kada dobijem nečijeg putnika koji je već letio i kada na sletištu kaže "ovo je ustvari bilo letenje Vojo care hvala ti od srca" Najvažnije je da "pogodite "žicu" putnika i da mu se maksimalno približete što Damjan kaže psihološki i pogodite sve što bi se njemu dopalo! To je tandemiranje na korist putnika!
VOJO!

PREAJKO

Hehe taj crnac mi je bio najjači a i ostali su ok Ima neki mix (best of), njega znam slat ljudima kad pitaju za tandem i kako je to letjeti