Bok !
Evo nije mi jasno i nekuzim dal ima ili nema direkne veze povrsina krila s kvalitetom dizanja u termici??
Da pojasnim primjetio sam skoro kod svih pproizvodaca da je povrsina veca sto je dhv manji a manja sto je dhv veci.
Mene zanima koje ce krilo lakse i brze popet u slabom dizanju ako su iste velicine i leti se na isto kg?
Dal je tu zasluzan aero profil pa nema veze koja je povrsina jer je i jedno i drugo do npr 105 kg?
nemogu se otet dojmu da je lakse i da bolje penje krilo manjeg dhv i vece povrsine!
Ajd da nemjesam previse idemo ovak uznemo isti dhv istu kilazu krila a razlicite povrsine,
i to po nekoliko kvadrata razlike u krilima i koji ce bolje penjat u blagim uvjetima????
Starije generacije krila isto imaju vece povrsine na sve novijim sve manje,
sto vise proucavam to mi je manje jasno,al nejveci mi je bed kad Ja scurim a drugi letaju ko da sve ok
U dilemi sam dali kupovat drugo krilo jer mozda je problem u meni a ne u krilu???

Veće krilo će bolje penjati zbog nekoliko razloga:
1) Ako se radi o slaboj termici veća površina krila će jednostavno uhvatiti više termike pri prolasku
2) Veća krila mogu letjeti sporije i uže okretati termiku ili se duže zadržati u području termike (kad se grebenari)
3) Reynolds number - ovisi o dužini poprečnog presjeka krila i govori o odnosu inercijalnih i viskoznih sila. Za isti airfoil tj. isti model glidera, veći glider imat će veći Re što znači da ima manji ukupni otpor tj. leti efikasnije

Manji DHV može u slabim uvjetima u većini slučajeva penjati bolje od većeg DHV-a zato jer:
1) Veći DHV stavlja veći prioritet na glide, a bolji glide kao cilj u dizajnu je uglavnom oprečan cilju postizanja minimalnog propadanja
2) Nekad kao posljedica ovog gore, a nekad i nezavisno, manji DHV je istriman na manju trim brzinu i ne treba ga puno kočiti da se postigne točka minimalnog propadanja na polari. Manje kočenja, manje otpora -> efikasnije letenje -> manje propadanje
3) Piloti koji lete krilo većeg DHV-a često i više opterećuju svoje krilo: krila su dizajnirana za veće opterećenje, na njemu su brža, upravljivija i sigurnija no veća težina -> veće propadanje. Piloti krila manjeg DHV-a, tj. sigurnijih krila osjećaju se dovoljno komforno čak i ako ne opterete krilo po preporuci proizvođača pa je veća vjerojatnost da će takva krila biti manje opterećena.
4) Zbog 3) i veće brzine krila većeg DHV-a duže se okreću, više gube na visini kod naglog okretanja, brže prođu kroz ono malo termike što postoji

I u prvom i u drugom slučaju razlike nisu tako velike i vješt pilot na manjem krilu većeg DHV-a to može i nadoknaditi vlastitom efikasnošću, preciznošću i vještinom predviđanja koliko dugo ići kroz balon i kada ga i kako okrenuti.

Ipak, ako se radi o slabom laminarcu bez puno termike i turbulencija onda vješt pilot nema prilike pokazati svoju vještinu jer jednostavno leti ravno bez potrebe za puno korekcija kao i svi ostali.

Kao zaključak: ciljati na krilo koje ima minimalno propadanje ima smisla jedino ako ti je jedino primarno letjeti svaki mogući sigurni dan, što duže popodne i što više dana u godini - Neće ti pomoći za bolji XC niti da popneš puno više od drugih.

A da li da mijenjaš svoje krilo i da li je u krilu ili u tebi: sve su opcije otvorene:
a) krivo je krilo
b) loše letiš
c) krilo ti ne paše
d) problem je samo u tvojoj glavi - zato jer nisi svaki put ti onaj koji najduže ostane u zraku

Ne poznam te dovoljno da bi mogao prosuditi, ali svejedno glasam za d).