Znam, nije me niko pito, al sta ja mogu, sreca je pregolema da se ne bi podijelila. naime, konacno, nakon 8 mjeseci, tri promjene datuma isporuke, nekoliko "zadnjih, majke mi" letova na Boomu 5, vrijedne ruke prijateljskog i nesvrstanog naroda Socijalisticke Republike Vijetnama sastavile su plod intelektualne kreacije svojih vjekovnih okupatora (ne Amerikanaca, onih prethodnih). Mantru 6. Kasnjenje je razumljivo, zapravo radi se o velikom napretku u odnosu na Mantru 5 (za one koji nisu pratili, krilo koje do upucivanja ovih redova u tisak jos nije izaslo).
Moj prvi glider u L velicini (zivi se dobro kad imas zenu koja zna kuhat), iako je povrsinom manji od nekih SM modela koje sam ranije letio, dosao je spakiran na onaj tvornicki nacin koji prkosi zakonima fizike. Na ruksak u kojem je stigao necu trositi rijeci, valjda me razmazio GIN sa crossload sistemom i nekoliko vrlo korisnih dzepova. Ovako, ako je cilj bio izazvati nostalgiju za dobom kad su se parajedrilice prenosile u vrecama a ne ruksacima, potpuno su uspjeli. Samo fali ona fluorescentnoljubicasta boja i to je to. Ruku na srce, nakon treceg pakiranja uspio sam potrpati stvari tako da se moze normalno nositi do pola sata. Ipak, kaj bi ih ubilo da su prisili jos koji dzep na nekom mjestu do kojeg mozes lako doc i kad je ruksak pun i zategnut?!
Pa kad mi je tako los, kaj ne koristim stari, pitate se? E pa, pakiranje nije bas isto kao kod "normalnih" glidera. Svi ste dosad vec valjda vidjeli "jastuk" oko kojeg se pakira krilo ne bi li se sacuvala ojacanja - taj gad dodaje odredjenu debljinu paketu pa vise ne stane u manji ruksak. Isto tako, pakiranje u bilo sta osim onih fensi vreca za slaganje na komore - zaboravite. Za te pare (2600 kao promo cijena, zatezne kamate nisu uracunate), mogli bi je i serijski isporucivat s krilom (da, kao GIN, moja prva i nikad prezaljena ljubav

). Naljepnice odgovarajucih boja za sitnije popravke? Manual na USB sticku na koji jos stane i kolekcija putne pornografije? Ne budite smijesni…Tu je line plan na A5 papiru a manual je online (odmah se valjda i putna kolekcija moze osvjezit).
Budimo fer pa recimo da s krilom dodje kljucnoprivjesni otvarac za pivo te niz naljepnica kojima je moguce iskazati svoju ljubav prema firmi na bilo kojoj glatkoj, cistoj i odmascenoj povrsini te jedan sasvim solidan metalni dvostupanjski speed (s kojim se naravno, ako imas zatvoreno sjedalo, mos j…). Jel treba netko speed?
No ajd', valjda tako i otac kad donese doma dijete iz rizicne prenosene trudnoce, sretan da je stiglo u jednom komadu; njemu je najljepse, nema veze sta svima drugima njegova slatka curica izgleda kao prilicno ruzno musko derle.
Barem je prave boje. Krilo, ne dijete. Mislim, i dijete je, ali…ma, nema veze.
Poucen ranijim iskustvom, otisao sam na JPP (Japetic poslije posla) ne bih li sprijecio da dodjem po dobrom danu na brdo i skuzim da nemam jednu gurtnu, imam prekratak speed i slicno. Tragedija je u tome sto nisam isao na Jap poslije svog posla, nego punicinog, jer sam tek onda imao kome ostavit dijete (eh, da znate kako je tesko biti porodiljni naknadas

). Upamtite punicu, trebat ce nam jos kasnije. Na tom Japu, na koji sam dosao oko 18:00 taman za curionu nakon starta u nuli utvrdio sam sljedece: prilicno brzo krilo, lako se starta ledjno i u slabom vjetru, vrlo ugladjeno, zahtijeva samo neznatan impuls da bi se sprijecilo izlijetanje naprijed kod podizanja (vjerujem da se uz malo vjezbe to moze i sasvim izbjeci). Speed meksi od bilo kojeg koji sam dosad probao ali dosta dugog hoda, nisam siguran da cu uspjeti podesiti Impress 2L tako da mogu iskoristiti puni hod. U mirnom zraku handling je nesto zbog cega se oprasta sve ostalo - meke, progresivne komande u 5-6 cm omogucuju trenutno postavljanje krila u zeljeni polozaj. Okrece prakticki oko uha, bez naglasenijeg propadanja cak i u ostrijim zaokretima. Finesa po mom dojmu oko 10.5, mozda i bolja. Zadrzavanje energije i mogucnost raspolaganja istom su fantasticni - vrlo laka voznja kroz vrhove vlati trave zadnjih 30-ak m samo s energijom jednog malo ostrijeg zavoja.
Tako da sam na Semic dosao spreman, mozda s malom tremom - sta ako mi se u "pravim" termickim uvjetima krilo ne svidi? Biti 5 godina zarobljen s krilom s kojim ne mozes komunicirati? Znam neke ljude u toj situaciji (doduse ne radi se svaki put o krilu) i brrr…
Prognoza je bila nestabilno, kumulusna naoblaka s bazama 1500, lagan istok - jugoistok po vecim visinama. U dilemi Semic ili Jap presudio je mentalitet krda i tako smo se zena i ja zatekli na startu (dijete je kod punice koju smo,sjecate se, pripremili ranije) s planom da ja odletim par sati kako bih procijenio krilo u termici a onda i ona skupi koji sat kad termika malo smiri (ne na istom krilu, naravno. Lako sta je to ipak EN D, nego je moja poletna tezina 112kg, jao bi ga meni bilo s tolkom zenom). Start jos jednom prolazi sasvim uredno, bez ikakvih posebnih potreba za intervencijom s moje strane. U zraku uvjeti prilicno kilavi, Jasna je vec na pola puta do Sv. Gere i nije zadovoljna slabim dizanjima (ko joj je kriv kad ide na Geru

). Pocinjem prve sramezljive krugove. Krilo me spasava od curenja nevjerojatnim pretvaranjem svega u dizanje. U ulasku ne zaostaje, cega sam se pri ovom opterecenju bojao. Nema ni onog pravog comp zagriza u stup, ali nije lose i nekad nemati potrebu kontrolirati posrtanje pri ulasku. Malo krene naprijed, i gore. Kod ravnanja i izlaska visak brzine pretvara u penjanje. Kod korekcije kuta u stupu gad kao da jace penje. Slabo, slabo, sve do 1m/s, tako do 1000m pa van i prema Geri, odlicna prilika za ispitati finesu i mozda se popeti do baze koja tamo sasvim dobro izgleda. Nekoliko minuta kasnije, na 1500 u i dalje slabim dizanjima do 2m/s vec sam se naucio vjerovati cvrstoci napadne ivice. Padovi tlaka su od akademskog znacaja, spori, trenutno reagiraju na malo komande. Odlucim krenuti prema Novom Mestu, pojacan vjetar i zapravo zavjetrinska termika koju moram pokupiti relativno nisko nekoliko kilometara iza grebena odlican su test za krilo koje ga prolazi magna cum laude. Mislim, ocito se ne moze mjeriti s 2-linijskim "EN D" krilom (ne daj Boze s R11) ali probojnost u vjetar i sposobnost pobirnja zakosenih stupova u razini je ili nesto bolja od mog prethodnog 6 godina starog comp glidera. Odlazeci ispod baze nad samim Novim Mestom imam priliku nagaziti speed. Obzirom da imam ranije iskustvo, upravljanje C linijama odmah mi sjeda. Osjecaj je vrlo blizu onom na 2-lineru iako su naravno autoritet i direktnost utjecaja, kao i feedback krila znacajno manji zbog dodatnog reda spaga i mjesta pricvrscenja. Malo mi ide na zivce smjestaj onih gurtnica za koloture od komandi, stalno se petljaju medju prste kad hvatam C-rucke. Jedna kumulostrada mi je dosta da shvatim da je optimum za XC raspon brzina od trima do pola ili 2/3 speeda. Do polovice finesa kao da se uopce ne mijenja. Prvi put da stvarno mogu koristiti speed to fly funkciju Compea kontinuirano kontrolirajuci kolicinu speeda. Krilo je okretno, ali ne zamara prekomjernim gibanjem u tranzicijama. Jedna kriza u kojoj mi brzina omogucava povratak u stup koji sam malo kasno zakacio sa zavjetrinske strane i vrijeme je da se odlucim - prema Kumu ili ne? Koliko je glider dobro slozen govori i moja odluka - iako cu doci nisko nad teren gdje dobrih sletista nema (nagradno pitanje: gdje je najvisi dimnjak u Evropi?
mala pomoc koja ujedno pokazuje tipicna sletista te regije) uopce ne dvojim mogu li spustiti ovu ticu na izohipsu u slucaju potrebe.
U jarku na zapadnom kraju Kuma pocinje prva prava RnR termika od 5-6m/s kroz koju krilo prolazi bez najmanjeg gubitka napetosti po rasponu. Da se razumijemo, to je i dalje EN D krilo koje zahtijeva stalnu kontrolu i aktivno letenje, ali je u usporedbi s prethodnicima koje sam letio daleko mirnije i stabilnije (pogotovo ako se uzme u obzir povecana trim brzina). I dalje nema zaostajanja pri ulasku u stup, cak i u jakim jezgrama premjestanje je lako i brzo, bez potrebe za jakim promjenama nagiba.
Sat i pol kasnije trebalo mi je preci brdo velicine i oblika Ravne Gore tako da navrtim sa 100 m iznad vrha sa zavjetrinske strane (ne pitajte me zasto, malo sam se bio ulijenio i nisam pazio na polozaj sunca i promjenu terena - prisustvo siroke doline) i onda prebacim na drugi kraj platoa. S 3/4 speeda pickin dim. Nagrada slijedi u vidu 6m/s do baze. U to sam, naravno, uletio s prijespomenutih 3/4 speeda - sve sto je bilo potrebno je lagano popustanje uz mali pokret C-rucki.
18:20 a biti na 2200 - covjeka je malo i sramota. Uz to, telefon zvoni vec cetvrti put pa je red da krenem dolje. Odaberem neko vece mjesto do kojeg mogu doci i krenem. Putem, nakon sto se uvjerim da cu stvarno stici tamo s dosta viska visine (iako sam planirao mozda napraviti samo zavoj da se okrenem u vjetar), probam usi. Manual preporuca povuci prvo jedno, pa drugo uho vjerojatno zato sto za savladat tlak u shark noseu trebaju dvije ruke. S usima, krilo se prilicno propinje, dosta je nemirno, a i kad ih pustim odmah imam dvije kravate. Jedina stvar u cijelom letu koja mi se nije svidjela. Dobro, to i tendencija da ako sam nagnut u stupu i prodje jaki balon po unutarnjoj strani nema onog porasta tlaka u komandi koji upozorava na priblizavanje negative. No, stabilo ih brzo rjesava a i za razliku od Booma 8 ovo krilo s malom kravatom leti ravno. Dok se priblizavam sletistu nemalo sam iznenadjen kad izmedju 300 i 100 m AGL okrenut u vjetar stojim. Pogled na instrument daje mi brzinu 3-5km/h. Taman kad pomislim kako je krilo sporo uocim na zemlji drvenu sklepanu vjetrenjacu koja se vrti tako da se uopce ne vide krakovi. Pogled preko ramena, dobro je, ostavio sam jos dovoljno livade iza, samo gas, ne mogu vjerovati da u 18:45 moram bjezati iz 1.5 m/s dizanja 100 m nad tlom?! Neposredno pred zemljom ipak me pusti naprijed tako da preletim jarak djubriva u koji bi inace bio tako lijepo upao. Pred doticanjem tla usudim se potraziti stallpoint - tlak u komandama ipak raste dovoljno da ne bi smjelo biti neocekivanih negativa u letu.
Tek nakon pola sata nagovaranja krila da udje u vrecu a zatim i u ruksak shvatim da se ne osjecam kao da sam bio u zraku skoro 5 sati i da bih zapravo mogao komotno jos dva-tri sata. Ovako, uprtim Halida na ledja i dodjem na autobusni taman deset minuta prije busa za Ljubljanu.
E da, odlucio sam ga nazvati Halid. Godinama sam letio 2-3, 3, compove, svasta, nekad s razlogom a uglavnom zato jer sam pravi Balkanski hominid. Godine su prosle, i ja a bogami i zivotne okolnosti su se promijenile, doslo je vrijeme da medju mojim krilima netko drugi bude
Halid mjesto Halida Uglavnom prvih 5 sati - skroz dobro krilo, onako ko Golf GTI. Nemos u Imolu, al na Grobniku si glavni.
p,
D.