Highlander je napisao/la:
Za profil ne bi trebalo izmišljati "toplu vodu". Baza NACCA profila je uglavnom dostupna, zajedno s cijelom "matematikom" svakog profila (a mislim da to i konstruktori PG krila obilato koriste, uz manje više kompjutorske simulacije izabranog profila plus umetanje kalkulacije promjenjivosti profila u letu što je slučaj kod PG-a koji nema kruto krilo. (Nije veliki izbor profila za male brzine PG-a)
Situacija s pg profilima je malo kompliciranija jer je za očekivati da se ne koristi isti profil i na sredini i na rubu krila, a da se ne govori o tome koliko krivulja zaobljenja krila i dužina te krivulje utječe na rezultantu uzgona, napetost krila i ponašanje krila kao cjeline u termici. PG aerodinamika i konstrukcija rješava sasvim drugačije probleme od ostatka generalne, pretežno motorne, a svakako 'krutokrilne' i 'ravnokrilne' avijacije. Dakle, kad se spominje profil u vezi pg-a, manje se misli na njegov klasični dvodimenzionalni presjek, a više na 3d slaganje tog (tih?) presjeka čitavim oblikom krila.
Makar u biti ja, u nedostatku kompletnijeg termina, možda pogrešno, pod pg profilom krila podrazumijevam njegov kompletan 3d oblik.
Highlander je napisao/la:
Da, "Accelerated" DHV testovi su najgori jer nije stvar samo u "pitch"-u (AoA), nego ima vjerojatno još toga (fakat ne bi išao dalje jer nemam znanja). Stvar je u tome da DHV "ladica" ograničava razvoj a daje lažnu sigurnost. To smo u alpinizmu zvali "psihičko zihranje", kad metneš klin a "znaš" da ne drži. Moja je "dvojka" prema današnjim 1-2 mala beba.
Lp
Ne bi htio biti prevelik pesimist, ali mislim da je 'DHV problem' (ili bilo koji drugi sistem certifikacije) nije toliko u sistemu testiranja (koji se sigurno može bar malo poboljšati - ali ne značajno) koliko u potencijalnom slijepom oslaganju na kategoriju krila koje letiš. Jednostavno prema svakom krilu treba imati respekta i uvijek se prilagoditi uvjetima (ili ne letit uopće) - to si uostalom i sam sugerirao - ne smijemo se 'zihrati' samo zato jer letimo cerificirano nezahtjevno krilo. Ja sam osobno u svojoj letačkoj karijeri najviše strahova doživio vježbajući vingače na DHV1-2 krilu.
To što DHV ladica daje lažnu sigurnost isključivo je problem pilota koji percipira tu sigurnost. Svakome mora biti jasno da se krilo certificira u mirnom zraku samoinduciranim manevrima - i to je sve što certifikacija govori! Statistički je očekivano da će se i u većini praktičnih slučajeva, u živom zraku, krila manje kategorije ponašati nešto benignije nego krila više kategorije no ja bi tu vezu osobno ocijenio s tek 70-80% pouzdanosti. U prijevodu, ja dakle očekujem da se bar 20% krila niže kategorije ponaša (sa sigurnosnog stanovišta) jednako kao prosječna krila prve više kategorije. Pogotovo kad se uzimaju krila iz raznih generacija.
Meni se ionako čini da certifikacija krila u određenu kategoriju ima sve manje smisla kako se ide prema višim kategorijama. Najviše smisla ima za DHV1, krilo koje lete početnici koji će se u slučaju sranja najvjerojatnije ukočiti, a krilo će samo odraditi svoje kako certifikacija i govori da hoće. Kako se ide od DHV1-2 preko DHV2 na DHV2-3, a pilot leti u sve življem zraku sa sve više kontrole, pasivna sigurnost mjerena certifikacijom sve je manje i manje važna. Sve važnija postaje kontrola krila i govor krila, a to je ono prema čemu ide razvoj krila tih kategorija - uz performanse (koje još uvijek najbolje prodaju krilo - a to je problem PG populacije, a ne proizvođača) treba pilotima pružiti što više mogućnosti da efikasno (preciznija kontrola krila) preveniraju (govor krila) neželjene situacije u aktivnom zraku.