o Hrvatskoj u EU parlamentu...



lp

Mario

Daj mi tu plaću i dignem ruku čim uđem u zgradu i ne spuštam ju dok nejdem doma.

Naravno,one dane kad bi bil uopće tam.

Prava istina je kao i uvijek negdje u sredini:

http://trzistakapitala.wordpress.com/2012/01/17/istina-o-lazima-o-eu/

Ovo koda je pisala drugarica Vesna Pusić!

Kako anketu učiniti što "objektivnijom".

http://www.hrt.hr/index.php?id=440&tx_ttnews[tt_news]=147698&tx_ttnews[backPid]=420&cHash=3114577cbc

ps. copy/paste teksta linka u prozor browsera - inače ne radi.

......'Ako ne uđemo u EU, nećete dobiti mirovine!'.....
Izjava očajnika
trebala je reći
......'Ako ne uđemo u EU, neću dobiti plaću zastupnika u EU parlamentu!'..... neću moć vratit kredit

Nadam se da ste pročitali onu pričicu o selima jer mislim da je stvarno ok a i dao sam si truda to složiti.
Danas kako sam obećao ću napisati problem nelikvidnosti.

Interni dug Hrvatske – nelikvidost

Nadam se da ste shvatili problem Hrvatske što se tiče inozemnog duga koji sam napisao jučer. Da se ljudi nebi zavaravali da mi dobivamo eure preko ljeta od turista moram napomenut da je to vrlo beznačajan broj u odnosu na vanjski dug. 2 milijarde eura donesu turisti na godinu. To znači da bismo isplatili naš vanjski dug od 40 milijardi sav novac koji dolazi od turizma morali bi spremat narednih 20 godina ako ne računamo kamatu.

Slučaj sa internim dugom koji imamo objasniti ću dvije priče.
Selo se tek oformilo i odlučilo prijeći sa robne razmjene na novčanu kako bi si olakšali trgovinu među sobom. Dogovoreno je da će selo imati nekoga tko će papiriće izdavat odnosno uzeti robu u zamjenu za papiriće. To bi kod nas bila država.

Selo ima 10 stanovnika koji proizvode godišnje 100 različitih proizvoda. Da bih malo pojednostavio za lakše razumijevanje svaki pojedinačni proizvod vrijedi 1 žuti papirić.
Svaki stanovnik donio je po deset proizvoda u skladište te za to dobio 10 žutih papirića jer je svatko morao dati nešto za te papiriće.
Slijedeće godine selo još uvijek ima 10 stanovnika 100 žutih papirića ali su radili više i stvorili su 200 proizvoda tokom godine te tako dolazimo do problema.
Kako je stvoreno više robe a postoji jednak broj žutih papirića od prošle godine dolazi do nelikvidnosti odnosno nedostaje za razmjenu dodatnih 100 papirića. Bez rješenja nema nastavka trgovine i proizvodnje.

Solucija 1. Štampanje dodatnih 100 papirića kako bi se pokrila nelikvidnost. Kako je isprintano točno 100 papirića neće doći do inflacije. Svaki proizvod i dalje vrijedi jedan papirić i svi namireni. Sada seljak ima u džepu 20 žutih jer je prodao 20 proizvoda ali i dalje može kupiti samo 20 proizvoda. Sustav je stabilan.

Solucija 2. Seljani odluče da neće štampati nove papiriće već da će im povećati vrijednost kako nebi došlo do nelikvidnosti. Sada za jedan žuti dobijete dva proizvoda. Time zapravo morate srušiti cijene proizvoda za 50% pa tako čovjek koji je proizvodio umjesto da je dobio za 20 proizvoda 20 žutih on ih je dobio 10 ali kupovna moć seljaka se nije promijenila. Iako su radili duplo više zarada je ista. Sa tih 10 žutih može kupiti 20 proizvoda. Sustav je kompliciran, ali stabilan.

Solucija 3. Seljani se za razliku obrate banci iz susjednog sela. Banka im kaže da će im dati 100 papirića (oni te novce zapravo nemaju) , ali će joj na kraju godine morati vratiti 10 žutih više odnosno 110 jer su stavili kamatu. Seljani pristanu ni ne sluteći što će se desiti na kraju godine. Došao je kraj godine i banka pita 110 žutih. Kako je u opticaju 200 žutih (100 od seljana + 100 od banke) kada se vrate banci dugovi seljanima ostaje 90 novčića. Kako je i dalje u opticaju pravih 100 žutih (10 kod banke) nije moguće raditi devalvaciju cijene proizvoda kao u soluciji 2. Seljani se odluče da će i slijedeće godine uzet kredit kojim će pokriti razliku od 10 novčića + dodatnih 100 za nove proizvode te 50 za proizvode koji su ostali od prošle godine.

Naravno ne treba biti previše pametan da shvatite da će tokom vremena kroz kamatu sav novac se prebacivat od seljaka ka banci.
Taj slučaj imamo i mi u Hrvatskoj. Muči nas velika nelikvidnost odnosno nedostatak pravog relanog dugom neopterećenog novca koji bi se nalazio u cirkulaciji da pokriva sve transakcije. Normalna država bi u tom slučaju koristila soluciju 1 te svaki proizvedeni proizvod pokrivala u novcu. Znači uložen trud i energija bi bila pokrivena sredstvom razmjene kako bi se moglo njome trgovat.

Nažalost Hrvatska je tu mogućnost upravljanja odnosno printanja novca 94. ukinula prema sporazumu sa evropskom bankom te time izgubila suverenost. Suverenost države je u mogućnosti upravljanja novcem. Država koja ne upravlja svojim novcem nije suverena niti samostalna.

Da se vratimo na priču. Hrvatska sada sav novac koji nam treba za pokrivanje interne trgovine dobiva na dug. SAV NOVAC KOJI DOLAZI JE NA DUG. Novac koji se printa od države nije na dug. To znači da ako radimo više da nam trebaju i veći krediti od privatnih banaka kako bismo imali likvidnost. Sada samo za funkcioniranje poslovnih i državnih subjekata trebali bismo enormni kredit koji bi bio svake godine sve veći jer da bi dug pokrili moramo se ponovo zaduživati.

DUG SE NE MOŽE OTPLATITI NOVIM ZADUŽIVANJEM pa koliko god to puta probali zaredom.

Cijeli problem koji Hrvatska ima sa internom nelikvidnošću bi se vrlo lako riješio da postoji politička volja. Država bi morala preuzeti ulogu plasiranja novca na tržište umjesto privatnih banaka. Kada novca nedostaje jednostavno ga isprinta, a kada ga ima previše kroz poreze ga povuče kako bi spriječila inflaciju.
Iz solucije 1 jasno se vidi da točno printanje novca ne dovodi do inflacije.

Veliki čimbenik o kojem ovisi razina potrošnje, a time i gospodarstvo jer čim se više troši to gospodarstvo bolje funkcionira, jest inflacija. Inflacija može biti stimulirajuća za građane forsirajući ih da troše i investiraju rađe nego da novac drže na bankama i tako potpomažu sustav i nova zaduživanja. U slučaju da se kod nas sada pokrene inflacija samo bismo povećali vanjski dug jer bi svi htjeli mijenjati žute za crvene papiriće odnosno eure jer nema stimulacije za proizvodnju.

Iz ove priče jasno se vidi da novim zaduživanjima ne možemo riješiti problem. Možemo novim i sve većim zaduživanjem odgađati naplatu, ali sve na kraju dođe na naplatu. Rješenje za Hrvatsku je vrlo jednostavno i ono je u preuzimanju kontrole nad stvaranjem novca i zabrana stvaranja fiat ili novca na dug. Prošla niti ova vlada ne žele takve preokrete iako ovo preporučaju najbolji hrvatski ekonomisti. Naravno iz svega je jasno da vlada radi za banke odnosno da ih drže u šaci sa količinom kredita koji će im dati.
Trenutno je situacija u svijetu takva da su dugovi ogromni a velike privatne banke su namjerno obustavile nova kreditiranja kako bi stavili svjetsku ekonomiju u recesiju. Da bi ovaj sustav funkcionirao potreba su nova zaduživanja.
U brojevima npr USA ima interni dug od 15 248 150 000 000 dolara. Naravno da je to nemoguće za otplatiti. To vam je suma novčanica od 100$ poslagane metar puta metar i onda opseg oko zemaljske kugle.
Kada čujete na TVu o onim famoznim paketima pomoći to je samo novo zaduživanje kako bi se vrtila i dalje lova koja ne postoji. Naravno kako je većina te love od banaka tako i sav tan paket pomoći ide bankama. Znači novac za spašavanje ne ide ljudima već bankama koje ionako rade sa dobitima.

Zašto ne u EU?
Zato jer dok god nismo u EU ne preuzimamo njihov dug koji je također enorman. Također dok god smo samostalni kao država možemo preuzeti kontrolu nad stvaranjem novca. Izglasa se nova vlada koja želi riješiti ovaj problem i problem inozemnog duga. Ako uđemo u EU onda ćemo tu mogućnost izgubiti. EU živi na kreditima banaka i kao takva je osuđena na propast. EU također ne printa svoj novac već ga posuđuje od privatnih banaka.

Još jedna priča o likvidnosti
Došao turist u Tribalj da bi prenoćio u hotelu. Recepcioneru je pustio 100eur za sobu unaprijed i otišao letiti. Recepcioner je brže bolje otišao kod mesara platiti dug od 100eur. Mesar je brzo otišao platiti sa tom lovom dug kod lokalne kurve a ona je pak otišla u hotel platiti recepcioneru sobu koju je koristila za svoje usluge. Popodne dolazi turist sa letenja te govori da neće ipak tu spavati nego kod prijatelja te uzem 100 eur nazad.
Razmislite o ovom paradoksu. Nije potrošio 100 eur ali ipak su ljudi iz sela namireni jer je novac napravio magični krug.

Slijedeći put ću pisati o generatorima nelikvinosti kod nas.

Franko
Ako pročitaš ove dvije priče koje sam složio onda ćeš shvatiti zašto bi to značilo krah gospodarstva. Vrlo je to jednostavno. EU je rekla ili ćete u EU ili vam nećemo dati nove kredite i još ćemo vam smanjiti rejting. To je čista ucjena. Hrvatska se može tome oduprijeti da počne sama kontrolirati svoj novac što sma napisao u članku gore.


Isto vezano na link gore. Čista ucjena. Za mirovine nam trebaju opet krediti pa nas ucjenjuju da nam ih neće dati. Opet rješenje kao gore. Vlastiti novac.


Neda mi se osobno pisat tom liku, ali ga stvarno kenja.

Br.1. Zašto mi nismo Švicarska ili Norveška. Jer nemamo kontrolu nad svojim novcem. Oni ga imaju.
Br.2. Ja ne lovim u mutom a svejedno sam protiv.
Br.3. Opet ponavljanje. Čak sam nezaposlen i ne primam pare od biroa.
Br.4. Neznam na koje to manje obrazovane misli. Nismo načuli baba rekla kazala već pratimo vijesti.
A. Očito da je tip prevarant i ljenčina kad misli isto o svim građanima Hrvatske
B. Vode. Tip je totalno namjerno fula o kojim vodama je riječ. Riječ je o državnoj firmi Hrvatske vode d.o.o. ( da bi netko shvatio o čemu je riječ neka potraži povijesne podatke prodaje voda u Kolumbiji Bechtelu )
B2. Tvrtke. Baš me zanimaju ti strašni ulagači koji će ulagat u ortnika vodinstalatera iz Ravne gore.
B3. Zemlja. Pa šta će ju Ante sa Hvara prodavat da plati sinu školu ako će mu eu to omogućit
B4. Šume. Zar išta moram reći.
C. Slažem se sa autorom i uopće ne kužim što tu ima anti ili pro eu. Veiše anti eu.
D. Osoba podržava ekoistične i pohlepne pljačkaše koji to pravdaju političkom poziciom. Očito je autor isti takav.
E. Korupcija je legalna u EU
F. Slažem se. Ljudi nisu povukli, ali isti k. Dok nedaju pare za razvoj naše industrije za izvoz npr 3.maj nabijem ih.
G. Mladi i školovanje. Pa baš me zanima koje će to studente eu učiti besplatno i davat im budućnost?

E sad kad sam ovo složio budem mu komentirao.

Tu si u pravu. Razmišljao sam da napišem i verziju kojoj umjesto turista dolazi bankar i daje 100 eur ali nazad traži 110. Kako priča ide vam je jasna. Što se tiče međusobnog dogovora to pali kad imaš tri čovjeka koji se poznaju, ali ako imamo 1 000 000 ljudi u Hrvatskoj te država, tko bi to sve dogovorio među sobom. Nemoguće. Atkođer ako jedan od troje iz sela ne želi dati pare kao npr todorić onda znate da to stvara još veću nelikvidnost. Dok se neki na taj način bogate drugi to plaćaju.

Ne kužim se u ekonomiju baš dobro, ali vrag mi ne da mira pa ću malo komentirati, unatoč ograničenom znanju...


OK, ovo je i logično. Stvoreno je dvostruko više vrijednosti, i u sustav je uvedeno dvostruko više novca koji predstavlja tu vrijednost.


Opet logično, rezultat je opet da postojeća masa novca pokriva ukupnu vrijednost proizvoda.


Seljane treba protjerat zato jer su glupi, i spalit selo. Zašto posuđuju papiriće, ako imaju dovoljno novostvorene vrijednosti? Njima ništa ne nedostaje.

Ja, onako laički, smatram da se Hrvatska ipak ne može usporediti sa selom iz primjera. Naime, mi smo novac posuđivali ne zato što nam je trebalo nešto da nam olakša razmjenu ogromne količine novostvorene vrijednosti, već nove vrijednosti nismo stvarali u dovoljnoj mjeri da možemo izdržavati sami sebe. A uz to imamo i jedan od najskupljih administrativno birokratskih aparata u Svemiru, kao i vlast koja je godinama budzašto razje....la ono što je bilo donekle vrijedno.


Solucija 4. Seljani drugom selu prodaju višak proizvoda, ne moraju platit kamatu, a dobiju papirića sasvim dovoljno? Kaj ja znam....

Dajte pročitajte što piše Marijan Bošnjak nekadašnji veleposlanik o ulasku u EU
http://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-prilozi/a-b/bonjak-marjan/10303-marjan-bonjak-argumenti-protiv-ulaska-rh-u-eu.html

Zahuktala se priča vidim a vidim ima dosta zanimljivosti...
Naime tražim 500 dobrovoljaca da napadnemo Deutschland ( objevimo rat) pa da nas lijepo pokore te da konačno živimo kao ljudi!!!
Ne znam može li gore od ovog danas gdje smo mi....


Glasat ću vjerojatno ZA jer mi dosta našeg dragog Vlade koji nas je sve uništio a sebi uzeo sve ukljućujući i mirovine na jedan dan!!!

Povraća mi see od svega i situacije da mi samo preživljavamo!!!!!

David Coperfild je mala maca za nas , trebao bi doci tu i živiti naš život da ga vidim!!!!

Itekako da može gore. Može biti puno, puno gore, a i biti će. Glasanjem ZA samo podržavaš tog istog Vladu koji ti smeta jer je to glas za njih i za njihove eu plaće.
Toliko su te spržili da nemoš više ni razlučivat pravilno.
Zašto nisi već u Njemačkoj? Jesi poslao papire za nekakav posao?

Pogledajte si ovaj dokumentarac "Doktrina šoka". Vidjet ćeš da može puno gore i to je plan eu na kojem se radi.
Nije vezan uz ulazak u eu ali ima opet poveznice jer povijest se ponavlja.
http://www.advance.hr/video/v/naomi-kle ... rijevodom/

Ovo je naveći skup bullshita koji sam ikada vidio. Bolje da su samo rekli kako je ulazak dobar i točka. Ovako fakat vrijeđaju moju inteligenciju. Neke stvari stoje, a neke su na razini totalnog smeća i razgovora piljarica. I najveći zagovornik EU mora proznati da ovaj tekst ima strašnih rupa.

Odlično!
To konačno dokida EU parlament i vlast kao nekog tko bi posredovao u tome. Idemo se dogovoriti sa slovencima da možemo prelazit granicu kako hoćemo. Nakon toga i sa Mađarima, pa će se ovdje jedini san nekih oko ulaska u EU u potpunosti ostvariti.

Generatori nelikvidnosti i utjecaj na gospodarstvo

Likvidnost države se u principu u sadašnjem sustavu vrlo lako podešava preko plasiranja kredita u gospodarstvo. Svako plasiranje kredita dovodi do novih investiranja te razvoja gospodarstva, a svaki prekid kreditiranja dovodi do propadanja zdravih tvrtki. Da i zdravih jer smo svi povezani u tom krugu.

Ako znamo da su sve banke u Hrvatskoj u stranom vlasništvu (osim HPB, ne zadugo), a te banke pak su u vlasništvu nekih većih privatnih banaka onda možemo reći da postoji piramidalna struktura u vlasništvu i kontroli. Manje banke se zadužuju kod većih banaka, države se zadužuju kod manjih i većih banaka, a sve one se zadužuju kod megabanaka.
Sve funkcionira dok megabanke sipaju kredite da namire „gladna usta“. U trenutku kada megabanke prestanu sa izdavanjem novih zaduživanja nastaje kriza. TAKO VAM je nastala kriza 2008. koja je uzdrmala svijet i još trese. Ona je namjerno isplanirana i napravljena. Onaj tko misli da je kriza nastala slučajno jer je to splet nekih okolnosti onda očito nije baš pametan, nije pročitao niti jedan članak o toj tematici ili brani privatne interese banaka.

Do 2008 megabanke su sipale van puno kredita te se samo gospodarstvo razvijalo, ali kako je sve na dug da bi taj sustav funkcionirao nonstop treba dodavati novac u sustav (proizvedeno 200 proizvoda u selu). To se u kapitalističkim zemljama radi isključivo plasiranjem kredita od strane privatnih banaka umjesto da to države rade regulacijom novca – printanjem (Iran, Sirija, zemlje Južne Amerike).
2008 prestale su banke davati kredite i nastala je recesija.

Isto je zahvatilo i Hrvatsku. Do 2009 svi su gradili nekretnine, a građani su naivno kupovali stanove putem kredita vezanima uz strane valute. Poduzetnici su uzimali kredite za gradnju, a građani za kupnju. Dok god su banke davale kredite sve je funkcioniralo. Broj građevinskih tvrtki je rastao, zarađivala se dobra lova, htjelo se više pa su se uzimali još veći krediti, a banke su zarađivale sve više i više.
Onda je tome došao kraj. Krediti su presušili, poduzetnici su ostali bez novca za daljnji rad, a ono što su imali u posjedu nisu mogli prodati jer građani nisu mogli kupiti nekretninu.
Tvrtke su zbog neplaćanja rata kredita prema bankama propadale i išle u blokade a sa time i ljudi koji su u njima radili, a koji su direktno ili indirektno kupovali te iste kuće koje sada nisu mogli otplaćivati.
Balon je rastao dok nisu prestali puhat u njega. Ne nije puknuo već se smanjuje.

Kako su ljudi kakvi jesu, oni skloniji profitima i zaradu na tuđoj grbači u krugu trgovine uslugama i dobrima, prestali su plaćati robu i usluge dobavljačima čak i kada su to već prodali i dobili novac za to kako bi spasili svoje guzice.

Primjer. Veliki trgovački lanac kupuje 2008. sireve iz sirane u Lici te ih prodaje na policama. Dogovor je odgoda plaćanja 30 dana. Sirevi su prodani u roku od 30 dana te je sav novac od sireva tu u kasi.
Trgovački lanac je uvidio da ako tako napravi sa 30 različitih tvrtki te ne plati potraživanja 9 mjeseci, stvoriti će ogroman obrtni kapital umjesto da uzima kredit od banke. Također od tog novca moći će kupiti još par trgovačkih lanaca.
Sirana je sada u problemu. Kako su računali na novac na kraju 30 dana da bi platili svoje radnike, troškove, farme mlijeka i sve uz to osuđeni su uzeti kratkoročni kredit kako bi mogli i dalje poslovati. Znači govorimo ovdje o izuzetno kvalitetnoj firmi koja nema kredita niti problema sa dobavljačima.

Nakon 6 mjeseci što im trgovina nije platila robu te su i dalje svaki mjesec dostavljali daljnje sireve, dug prema mljekarama, radnicima te troškovi stvaraju firmu u milijunski minus. Također morali su uzeti još par kredita koji su na kraju sa kamatom znatno povećali troškove izrade. Još uvijek nisu uspijeli naplatiti potraživanja od velikog trgovačkog lanca te zdrava firma prije 12 mjeseci odlazi u stečaj. Radnici optužuju direktora za muljanje te su ogorčeni cijelom situacijom.
Uz siranu propali su farmeri koji su prodavali mlijeko sirani te su im banke zaplijenile farme jer su imale kredite na njih.
Veliki trgovački lanac nakraju se ponudi da kupi siranu za 1 kunu ako joj pokrije sve dugove te izađe u novinama članak da je spasitelj i pravi poslovni čovjek koji je sposoban. Sve novine mu se dive pa čak i ljudi koji su radili u sirani.

Naravno sirana je mogla probati također prodavati sireve i drugim lancima, ali kako drugi lanci uvoze sireve iz svoji zemalja bili su osuđeni ih prodavati samo jednoj trgovini.
Zvuči poznato? Ovo je drugi najveći problem nelikvidnosti. Sustav je takav da bez obzira koliko svi dobro radili uvijek da bi netko ostvario profit drugi to mora platiti odnosno biti u minusu.

Također i država je veliki dužnik odnosno duguju puno novca privatnim tvrtkama, ali puno više stranim bankama u vlasništvu EU. Kamate su ogromne i kreirane tako da se dug nikada ne može otplatiti pa šta god vi mislili o tome. (pročitajte si J.Perkins: Confessions of Economic Hitman)
To su nas političari zadužili i lijevi i desni.

Glavni generator nelikvidnosti je neoliberalni sustav koji likvidnost stvara samo kroz plasiranje novih kredita odnosno nema kredita, nema likvidnosti AMEN. Sve se to da riješiti da država plasira bezkamatne kredite u gospodarstvo te da se regulira naplata. Uvođenje ZAPa te da sve institucije pa i država imaju račune na jednom mjestu kako bi lako dolazio do naplata potraživanja.

Ovaj kapitalizam je samo pohlepna grabež bogatih od siromašnih kroz kredite ili neplaćanja. Iako ga neki opravdavaju darvinizmiom i životinjskim nagonom na što mi se osobno povraća.

Rješenja su jednostavna ako tako odlučimo.
Treba se riješiti dugova i prestati stvarati nove. Otpisati vanjski dug od strane vlade. Ako mislite da će vam doći dobra vila izvana i poništiti dugove onda se varate. Samo ćete dobit veća zaduženja. Možete dobiti samo nekog tehnokrata bankara koji će državi umjesto naplate u keš uzeti vode, šume, otoke, postaviti vojnu bazu, odlagat otpad i sl.

Zašto ne u EU?
Zato jer EU zabranjuje bilo kakve kontrole i restrikcije u gospodarstvu koji pogoduju velikim megakorporacijama da čine što ih volja. Ukoliko mislite da će novim zakonom o naplati sirana moći dobiti novac u roku 45 dana, onda se varate iako je to neki pomak nabolje. Uvijek će im moći trgovina reći: „napisati ćeš mi fakturu tek za 6mjeseci, ili letiš sa polica“.
U neoliberaliznu zabranjeno je da država u ovom slučaju pomaže sirani. Također država nema kontrolu nad regulacijom novca pa tako ne može oživiti gospodarstvo plasiranjem bezkamatnih kredita i investicijama od državne važnosti.
EUom vladaju banke, a ne ljudi. Tko ima probleme sa plaćanjem kredita zna kakve su banke gospodari. Ako vam treba jedan takav zadužite se, ali nemojte nas u to uvlačit.
Preporučam pogledati „Doktrinu šoka“. Vidjeti ćete kako je svaka ovakva kriza te dolazak MMFa završio. Tisuće mrtvih. Ako mislite da je sada kriza i da nemože gore onda se varate.
http://www.advance.hr/video/v/naomi-kle ... rijevodom/


Vjerujte mi da dobro poznajem i ekonomiji i politiku Hrvatske i EU i kad kažem ne u eu onda je to bazirano na trogodišnjem svakodnevnom istraživanju, a ne nekim subjektivno motiviranim odlukama i porivima.

Pusićka je zaradila kaznenu prijavu.

U mađarskoj Orban pokušava preuzeti kontrolu nad regulacijom novca (ima muda), ali bi ga to moglo skupo koštat.

Slovenija isto u banani. Bankari preuzimaju vlast i to ni manje ni više nego bankar iz Ljubjanske banke koja duguje hrpe para Hrvatima. Zašto mislite da će vam eu dati nešto ako nedaju nazad ni ono što je po zakonu bilo naše odnosno od štediša ljubljanske banke.

Jedan zabavan filmic o eurointergracijama

A u anti EU tekstovima kao nije tako?

Bošnjak npr. u svojim razmišljanjima o razlozima hrvatskog gospodarskog kolapsa jednostavno prešućuje privatizaciju. Komunističko naslijeđe je krivo. Ne 200 obitelji, ne kutlad, pašalići i todorići. O tome ni slova. Ili ne zna ili namjerno prešućuje, u svakom slučaju nije vjerodostojan.

U prvoj točci "10 zabluda o EU" sam našao laž. Dalje mi se nije dalo ni čitati. Jedino priznajem da je opcija "protiv" nepravedno zapostavljena na javnim medijima. Ali tamo gdje imaju pristup koriste se jednakom ako i ne većom količinom jeftinog navlačenja vode na svoj mlin. Čast izuzecima (na obje strane).