|
I posljednji dio ovog mog podužem izvještaja u obliku eseja.
Četvrtak (11.8.) osvanu je sunčan, ali pomalo vjetrovit dan. Svi smo pogledavali vani kroz prozore naših kuća prema velikoj makedonskoj zastavi u centru Kruševa. Vijorila se mašala, a i okolno drveće je bilo uzbibano. Nekoliko puta se odgađa briefing ispred hotela Montana, a u 12h se pokrećemo na start i tamo će se odlučiti. Na startu prvo puše debeli bok (sjever) uz popravljanje smjera uslijed naleta ciklusa termike. Odlučeno je da se čeka do 15 h, jer još uvjek ostaje dovoljno vremena da se utrka održi i da bude fer i prema onima sa slabijim krilima. Ipak, situacija se popravlja (mada nemamo winddummy-e, nitko nije želio u zrak). Odlučeno je da se starta u 14:00h, a da se tartni cilindar otvori u 15:00h. Većina pilota je očekivala da će se utrka otkazati (samo je nekim top pilotima odgovoralo da se utrka održi te pokušaju zadobiti prednos ispred konkurencije), jer uvjeti nisu bili Bogznakakvi, pogotovo nakon 3 uspješno održane utrke po izvrsnim uvjetima. Međutim, svi su se poslušno spremili i čekali na start. Termika je prevladala, a samo se po nekim krilima van grebena moglo naslutiti da je vjetar bočni. Turbulencije nije bilo previše oko starta, a i dizalo je. Nakon polijetanja 10-ak pilota, situacija se zaoštrila i vjetar je puhao između 7 i 10 m/s. Goran Dimiškovski je odmah zatvorio start i prekinuo polijetanja, jer su neki piloti imali problema sa svojim krilom uslijed jakog vjetra. Mudro je Goran sačekao i pogledom otpratio Niviuk IC5 jednog od Valiča pri polijetanju te odmah oglasio zatvaranje starta. Idućih pola sata, kako nalažu pravila, organizacijsko osoblje je mjerio brzinu vjetra na više točaka na startu. Svi ostali piloti su čekali mahom navezani s krilom u ruži, a neki i na samom startu boreći se s vjetorm i krilom. Među njima video sam i Damira Habeka. U međuvremenu su neki vodeći piloti (Hrgator, Valiči) nabrali visinu i mirno čekali nastavak situacije. U jednom trenutku je postalo jasno da ih više nitko ne može stići. Prokomentirao sam to s Jurijem Vidicem, koji je mirno sjedio u svojem Niviuk kanu-sjedalu. Da se start i otvori, nama bi trebalo minimalno 30 min da dođemo u tu poziciju, dok su oni bili već na rubu startnog cilindra i imali barem 2500 m. Kad je prošlo 30 min, Goran je otkazao utrku na oduševljenje cijele svite natjecatelja (cca. 100 pilota) i spontani uzvici odobravanja razlegli su se Mečkinim Kamenom. Poslijepodne turizam i opuštanje. Napetosti je nestalo.
Petak (12.8.) posljednji dan Državnog prvenstva i povoljna vtremenska prognoza. Dan odluke, ostala su nedoroečena sva mjesta i u ukupnom poretku, i u Državnom prvenstvu Hrvatske, pa i po klasama. Nitko od natjecatelja nije bio siguran u svoju poziciju, jer prvih (u ukupnom poretku) 5 pilota dijeli nekih 50-ak bodova. Jedino Hrga ima značajniju prednost pred Zokijem Boškovićem u Hr poretku i, ako grdo ne zezne, obranit će titulu iz Buzeta od prošle godine.
Svi smo dopli ranije na start. Disciplina je rano postavljena i piloti je komentiraju. Prva točka je na sjever, po grebenu , preko Kruševa i preko memorijalnog centra te velikog Križa još nekih 5 km udaljena. Visina prve točke je skoro 1800 m, a polijećemo sa nešto više od 1400 m! Ovo mi je bilo malo neuobičajeno, jer je obično prva točka lako dosegljiva i ne toliko zahtjevna, a ova izgleda kao izlučna. Ali svaki dan smo išli na preko 2500 m, pa rekoh sebi ic OK, valjda to tako mora biti. Uz to sve točke su postavljene sa polumjerom od 1000 m, što je donekle olakšavalo discipline. Vjetar nije bio izražen (vrlo slab sjever), a u takvim uvjetima prevladava termika i s jedne i sa druge strane grebena. S time da “južna” (starta se na istok-sjevero-istok) termika tokom dana nadjača onus a suprotne strane i može biti čupavo oko starta i problematično za dobit visinu. Upozorio sam svoje klupske kolege da bi bilo poželjno “kupiti” tu “zavjetrinsku” termiku s druge strane. Nisam dugo čekao na potvrdu mojih predviđanja. Danas je bilo winddummy-a i vidjelo se da teško penju. Malo sam čekao na startu, ne svojom voljom, jer sam se uvalio u neke Ukrajince i Ruse koji su zapinjali sa startom, a i slabo je puhalo, što je bio još jedan pokazatelj da će dizanja biti slaba. Bar na ovoj strain planine. Nakon polijetanja, borba. Držao sam se “zubima” za balone ispred starta. Vidio sam mnogo pilota u problemima i nisko. Samo sam si ponavljao ostani na grebenu, bliže i bliže, nasloniti se I prebaciti na drugu stranu. Uhvatio sam neko slabo i prpošno dizanje na samom prijevoju s Mečkinog Kamena prema Kruševu, gdje cesta prelazi greben za Demir Hisar, i uspio držati to nadajući se da ću dići više od grebena. Pridružio mi se Bošković, lako prepoznatljiv na UP Edge-u XR, i još jedan Niviuk IC5. Uspjeli smo podići nekih 200 m i uhvatiti konvergentno dizanje s obje strane planine. Ubrzo smo bili u velikoj skupini pilota. Podigli smo do 2300 m i dobili odličnu poziciju za čekanje na otvaranje startnog cilindra. Pogledao sam prema startu i video hrpu krila kako se muče sa visinom. Bilo ih je svud po grebeno do ispod Kruševa. Pomislio sam na svoje klupske suborce i pitao se da li su uspjeli uhvatiti dobru visinu. Dosta mi je bilo čekati u ovoj gužvi na istoj visini i krenuo sam naprijed prema rubu cilindra na 8 km od točke. Našao sam opet neka dizanja nad skijaškim stazama nad Kruševom, a drugim okom sam pratio jednog od Valiča kako traži poziciju na rubu cilindra, ali dalje na zapad. Čim sam zajahao neke balone i održavao visinu, eto meni moje skupine.
Po otvaranju cilindra svi smo jurnuli po speedu prema 1. KT. Išlo je solidno, 40-ak km/h uz određeni oprez (50% speed) jer je bilo dizanja svako toliko i srednje turbulentno. Onda su me počeli neki sustizati, pa sam se okuražio sa više gasa. Međutim ubrzo smo svi pustili speedove (čast izuzecima) jer je počela žestoka termika, prvo oko križa, a onda i dalje duž grebena. Poznati aplski uvjeti. Na golemom križu smo vrtili pravog divljeg bika, snažna dizanja i jaka propadanja, sve u jednom krugu. Nekolicina nas je podigla nekih 200 m, a neki piloti nisu vrtili već su nastavili po oštrom grebenu prema 1. točki. Tu mi se dogodilo i prvo sranje s mantrom R11 (7. let ukupno). Prvo iznenadan asimetrični kolaps na lijevoj strani (50%), moja reakcija desnom komandom i misao rezerva desno (položaj moje ručice), ali (možda i srećom) dogodio se kolaps krila i na desnoj strani, pa sam ostao samo sa nekoliko otvorenih komora. Sad sam bio siguran da ću baciti rezervu i bio zadovoljan s trenutnom visinom (nekoliko stotina metatra nad tlom). Povukao sam obje komande za full stall i popustio, a krilo je krenulo otvarati se, prvo lijeno, a onda sve brže (kao iz velikih ušiju). I dalje su mi misli bile rezerva desno, jer sam očekivao silovito izlijetanje krila ispred mene. Ponovno sam ga zakočio, a vjerujem da mi je pomoglo i jako dizanje koje je usporilo izlijetanje krila. Slijedećih 10 minuta sam osjećao posljedice jake navale adrenalina. Odradio sam točku bez speeda i povratak, prolazeći kroz jaku konvergentnu termiku. Nisam vrtio, tek opet na golemom križu gdje je jedna dolazeća grupa popravila visinu na putu prema 1. KT. Speed sam taknuo tek nad Kruševom u tranziciji prema 2. KT, kad su mi se puls i disanje stabilizirali. 2. KT je bila južno van grebena kod sela Ivanjica. Odlučio sam se za let po “drugoj” strani grebena koji gleda na Demir Hisar, jer sam gledao prvu skupinu (pustio sam ih da lete svoje, meni je stresa bilo dovoljno za ovu tekmu) kako dosta gubi letivši izravno na točku po “pravoj” strain. Nisam puno izgubio u samoj tranziciji (uglavnom držim iznad 2000 m), ali sam se zadržao i bez veze izgubio vrijeme zaobišavši točku s južne strane (išao sam po termiku na poznatom mjestu, ali predaleko od točke u suprotnom smjeru, vjerojatno me onaj frontalac malo omeo i zabrijao sam). U okretanju točke vidio sam veću grupu pilota kako dolijeću i okreću ispred mene. Prepoznao sam i Ratka u njoj (naravno da sam pomislio koji sam luzer, jer ja na open krilu, koje mi prijeti kolapsom i zaziva rezervu, a Rale jezdi na DVOJCI). Uspio sam tu grupu preteći nakon 2. KT prema trećoj pod speedom. Malo popravljanja visine na grebenu, pa još jednom pred startom, ali vani nad dolinom (dolina počinje kasnije raditi, a kad proradi onda lijepo drži). Uglavnom do 1600 m i ni makac više. Napokon sam se probudio iz neke letargije i gazim prema 3. KT, koja je bila kod sela Selce van osnovnog grebena sjevero-istočno ispred Kruševa. Ugledao sam veliki broj krila na grebenu daleko na sjeveru pod 1. KT. Nisam mogao vjerovati, to su piloti koji još uvjek pokušavaju dohvatiti 1. KT, a nikako im to ne uspjeva. Ostavljam ih u njihovoj muci znajući da su vjerojatno tamo i moji klupski suborci. Po okretanju točke uhvatio sam 500 m nad nižim grebenom dizanje (bla je jedna mantra nisko i dobro markirala). Ona poveća skupina, sastavljena od šarenih krila od open mantri I boomeranga do dvojki (Ratko), slijedila me. Navrtili smo, a ja sam se prvi izdvojio i pojurio naprijed prema aerodromu od prvog dana koji je bio 4. KT. Slijedile su me 2 R11-ke. Prepoznao sam Tomaža Eržena, a drugi je bio neki Ukrainac/Rus.
Nad Krivogaštanima strpljivo vrtimo do 2000 m i krećemo preko ravnice nekih 11 km do 4. točke i povratak ponovno na isto mjesto gdje vrtimo, jer vrtimo nad službenim sletištem. Nas trojica raspoređujemo se sa razmakom od 200 m između svakoga kao da smo se dogovorili i tako letimo sa nekih 80% speeda. Na 6 km do točke ugledali smo vodeću skupinu kako dižu visinu nad poznatim trigerom, nekim farmama propalog kombinata Sloboda Prilep. Na različitim su visinama, vjerojatno već okrenuli 4. KT, a onda završavamo svi u jednom stupu. Prepoznajem Marka Novaka (jedina žuta R11), Valiče, Klemena, Hafnera, ali nema Hrge. Pomislio sam da je odjezdio naprijed i da je sve zeznuo kao na zadnjoj trci. Ovi prvi su isto negdje zapeli, jer smo ih sustigli, a zabrijao sam i puno potrošio vremena. Bez problema smo okrenuli posljednju točku i u povrtatku popravili visinu nad onom istom napuštenom farmom. Međutim više nije išlo do 1800 m, već samo 1600 m. Compeo mi govori da bum bil na knap, ali više nejde gore. Onda sam ostavio sve koji su bili oko mene, i ove koji su plahutali u potrazi za pristojnijim dizanjima i krenuo prema cilju. Ponovno sam kapnuo pred ciljem u notornim Krivogaštanima, jer je dan krepavao. Ljut kaj pes gledao sam kako me prestižu neka krila. Fuj! Furustriran sam slagao krilo okružen razdraganim malim Makedoncima kojima su se pridružili srdačni stariji stanovnici ovog poprilično veliko sela. Naravno, slijede pitanja od kuda sam, pa neko dobacuje da je bio u vojski u Zagrebu (valjda je pol Makedonaca bilo u vojsci u Zagrebu) i slične dosjetke, a meni ide para iz ušiju zbog kapanja pred ciljem. Kažnjavao sam se neskidanjem debelog windstopa. Crkni svinjo kad ne znaš letiti. Malo su me veseli Makedonci oraspoložili, jer kao da su mi govorili da nije sve na svijetu letenje. Onda sam se još kaznio hodanjem do centra sela i glavne ceste, a sunce je nemilosrdno pržilo. Po dolasku u selo izbjegao sam skupinu pilota u jednoj birtiji i sjeo ispred dučkasa kao svaki pravi Krivogaštanin te uzeo Karli Marko pivo, jer je Skopsko bilo manje hladno. Ispričao sam se sa jednim čićkom koji je služio vojsku (ha, ne, ne u Zagrebu, već) u Jaski i bio na logorovanju, i gađanju i skijanju u Sv. Jani – e onda su se otvorile teme). Morao sam na pišanje, pa me je uputio iza kuće u dvorište i u poljski zahod. To je tek bilo iskustvo! Vratio sam se ponovno otkriviši radost života. Živo mi se fućkalo za tekmu i rezultat. Preživio sam kolaps dvolajnera (koji navodno ne prolazi bez rezerve), letio koliko sam znao i mogao i sad sa starim čičom, uz pivo koje košta 4 kune, derem po exYu temama ko da se znamo 100 godina. Bošković me nazvao i pitao sam ga da li da mu čestitam na osvojenom drugom mjestu, a on mi je rekao da on treba meni čestitati. Kasnije sam doznao da su Hrga, Braco, Zoki B. i Karlo scurili. U tom trenutku mi je bilo svjedno. Odšetao sam se do frižidra i uzeo još dva hladna Marka u boci za mog pajdu i mene. Dosta mi je bilo letenja za neko vrijeme, a umor mi se akumulirao u svakoj stanici. Uživao sam u smiraju dana za nevjerojatno prljavim plastičnim stolom po kojem je šetao ešalon muha. Duhan se sušio pod najlonima, a vrućina je postajala podnošljivija.
Hvala na strpljenju i pažnji.
_________________ Take'Air
15 : Biondic, CW, Damjancic, Domagoj Rebić, gburazer, isantek, ksmokvina, Mario RI, Red Baron, Roman Lavriv, Tojo, Toomy, vedran_zgela, Zoki, zupanich
|
|
|