Groundhandling ili kako stoji u naslovu jednog DVD-a, Umjestnost vladanja krilom. Vjerujem da za mnoge pilote to i jest, najzabavniji način vladanja (ja bih rekao igre) s krilom-poslje letenja naravno . Ako bih uspoređivao s nečim onda bih usporedio GH sa vožnjom bicikla. Kroz niz pokušaja i promašaja tijelo uči pokrete koji s vremenom postaju automatski ili instiktivni koje mozak kao takve pamti (kao i one koje nesmije upamtiti-npr.čačkanje po komandama u pogrešnom trenutku i krilo u funkciji jedra s tendencijom da te razvuče po cijeloj livadi ) pa s vremenom više niti negledaš toliko što radiš, upravljaš tijelom a ruke ti same traže ono što krilu u tom trenutku treba, osjećaš pritisak u kupoli preko linija komandi, ili D, C linija, ili D+C linija zajedno. U usporedbi s vožnjom bicikla to bi značilo da se riješiš pomoćnih točkića i počneš istinski uživati . Čini mi se čak da je u nekim letačkim krugovima vani rasprava bila otišla toliko daleko da su neki predlagali da se GH uvrsti kao posebna natjecateljska disciplina. Ove godine smo i mi kod nas na Svjetskom prvenstvu u preciznom sljetanju imali slalom utrke sa krilima kad se nije letjelo . Kako god GH je odlična zabava koja po meni razvija odličan osjećaj za krilo i tzv."aktivno letenje", ali to je već neka druga priča. Valja naglasiti i da stvar nije bezazlena i da je bilo ozbiljnih slučajeva povreda za vrijeme GH, čak i sa smrtnim posljedicama, i to najčešće zbog nenošenja kacige. Koliko mi je poznato o ovoj temi nije bilo puno priče po HR letačkim forumima pa me zanimalo koliko Vi HR piloti poklanjate vremena na GH. Znam da svi znamo dići krilo i poletjeti ali što i koliko vremena provodite da bi to usavršili kroz GH? Poznata je letačka izjava da sve što radiš na zemlji radiš i u zraku, kao i da na zemlji moraš imati polovinu satnice koju imaš u zraku.

LP

Jedno vrijeme sam dosta hendlao dok nisam osjetio potrebnu sigurnost da vladam krilom u zahtjevnijim uvjetima (jači i turbulentniji vjetar, uski startovi s preprekama i sl.) .. i sad to radim kad stignem, ali iz zabave, a ne više iz te neke potrebe da kontroliram krilo umjesto da mu budem na milost i nemilost kao kad sam bio baš potpuni početnik.

Natjecanje više-manje imaš - Wagas festival na Dune de Pyla .. to je doduše natjecanje u "wagga flying" (letenje blizu zemlji), ali uz onakav vjetar i stvari koje tamo rade, odlični groundhandling skillovi su preduvjet da se uopće prijaviš.

Bilo mi je zanimljivo vidjeti u Stubaiu 2008. (dakle prije skoro 2 god.) oglase za neke groundhandling škole/seminare od npr. 2 dana koji su došli 200njak€. Dakle ono što sam učio uz malu pomoć par malo iskusnijih kolega ipak nije beskorisno već to ljudima treba čak toliko da je na razvijenijem tržištu izniknula organizirana ponuda .. To mi je bilo cool

Neke stvari su "iste" (dakle dovoljno slične) kao u zraku, ali neke su bogme i sasvim sasvim različite. Mislim da su pretjerane neke izjave koje sam čuo "to ti je isto u zraku i na zemlji, što više hendlaj na podu to ti sve max. koristi". Ok, nije to izgubljeno vrijeme, ali ipak bi ja letio. Je, na zemlji si možeš "za džabe" priuštit neke extreme, ali u zraku se to malo drukčije ponaša i drukčija je perspektiva i nisi nogama na podu već te ima na sve strane tak da ne bi ja to dvoje previše miješao. Jedino zajedničko je krilo koje opstrujava zrak.

Čak i Mike Kung drži te seminare.

Volio sam ga prakticirati u počecima jer mi je bilo dovoljno da je samo krilo u zraku pa da već guštam. Groundhandling samo uz pomoć komandi mi se od početka činio nekako nespretan, ali tako smo naučili, nismo znali za bolje. Onda smo odnekud čuli da se krilo može kontrolirati i D linijama. Neki tamo maheri to super rade.
Onda sam na SIV tečaju na Ohridu vidio kako to radi Mendo. Ajde reko da probam. Ispostavilo se da je puno jednostavnije nego sam mislio. Dosta je do pol sata da se uhvati grif i još koji sat da to izgleda lijepo i pod kontrolom.
Ta metoda je u nekim stvarima bolja od kontrole s komandama jer te krilo ne digne tako lako i lakše ga je ubiti (komande te prvo dignu u zrak i tek onda spuste). Ako to radiš na startu nije ni velik problem ako te vjetar digne (najviše mi se to dešavalo na Raspadalici), samo se okreneš i uhvatiš komande, krilo je uvijek već potpuno formirano.
Komande se isplati više vježbati okrenut u istom smjeru u kojem je i krilo ne gledajući ga - da se dobije osjećaj što krilo radi onda kad ne možemo dobro gledati u njega i onda kad moramo raditi prsni start.

Jednom kad naučiš je kao i ostale slične 'vozit-bicikl' stvari - ne zaboravlja se lako. Jedan period sam to dosta radio i na startu i na slijetanju, a onda sam skužio da možda ispada ljudima da se pravim važan (možda se i jesam osjećao 'važan' kad bi mi dobro išlo) pa to sad radim dosta rjeđe.

I ja sam čuo kako krilo i u GH pokazuje kakvo će biti u zraku, ali nemam iskustva da to čvrsto potvrdim ili opovrgnem.

Mislim da nije važno koliko se GH prakticira, bitno je da se nauči dovoljno da se čovjek na startu osjeća sigurno i kompetetno, da se ne boji starta (više nego što je uobičajeno za tremu na startu). Onda samo treba tu ti tamo malo ponoviti, da vidiš da još uvijek znaš.

E upravo to, my point exactly! Kad ti faktor kontrole krila više ne utječe na tremu na startu, onda je dosta i možeš dalje iz gušta. Meni je vježbanje do stjecanja tog osjećaja bilo neophodno jer sam znao bit baš nervozan. A sad isto znam bit nervozan kad dođem na start i to mi se drastično smiri kad se ukopčam i osjetim opremu. Valjda zato što sam naviko bit ukopčan, dizat krilo, da me vuče okolo itd. Neki uvjetovani refleks pretpostavljam

A ovo sa D linijama sam pokuša(va)o i ide mi, ali treba bit baš jak vjetar i solidan nagib, inače kao da je zauzdavanje krila "prejako" .. možda mi je to zato što imam krilo s 3 linije dolje (Sport 4, D linije se odvajaju tek pri vrhu) ..

Prije nekoliko godina sam također bio na SIV tečaju na Ohridu i vidio kako to radi Mendo. Sjećam se da nam je onda pričao kako nekada zna GH i po nekoliko sati u komadu, kao i da elemente svake svoje ACRO figure prvo vježba na zemlji. Posebno me je impresionaralo ono što je Mendo onda izveo s krilom a radi to i na početku ovoga filmića:
http://www.youtube.com/watch?v=IJQs0I5rl_8

LP

Moje krilo je namijenjeno za prelete(ja sam ga za to namijenio) i bilo bi mi zao silovati ga nekoliko sati dnevno, a i bojim se da bi to utjecalo na njegove letne karakteristike ipak to nije acro krilo. A ni ja ne preferiram acro pa ne trebam svaki dan sest sati vjezbati okrete, lupinge itd.
A u mom slucaju to izgleda ovako; danas je dobar dan za letenje, nisam letio dva mjeseca...
Pitanje; da li da idem hendlati na Kupljenovo ili na neko brdo letjeti?
Odgovor; ono drugo.
Naravno da bi mogao malo poboljsati svoju tehniku starta(vladanje krilom na zemlji) no nije tako katastrofalno losa pa prolazi bez ozljeda, a to je najvaznije.

Hendlat ideš kad je prejak vjetar za letenje ili kad je kasno ili zatvoreno i sl.

Neće krilu bit ništa ..

Ne bi sad ulazio u rasprave jer nekome moze biti strasno bitno hendlanje, a nekome ne. Bitno je jednom na pocetku nauciti kako se to radi, a poslije je zgodno isprobati svako novo krilo jer sve vec znas samo te zanima kako se to novo krilo ponasa. Uostalom ja se bavim ovim sportom zbog letenja a ne zbog hendlanja.
A ona fora sa biciklom stoji, jednom kad naucis znas za sva vremena.
Inace mi ni pika nije previse mila.
No ako covjek ulozi dvije-tri tisuce eura u opremu za letenje da bi tu istu svakih par dana razvlacio po blatu ili kamenjaru svaka cast, ako to voli i uziva u tome .
Ljudi rade puno ludje stvari od hendlanja

Nitko ne govori o svakodnevnom razvlačenju po blatu i kamenjaru. Niti se razvlači (kad jednom naučiš onda je krilo 95% vremena u zraku), niti netko traži blato ili kamenje.
GH možeš raditi malo na startu - kad dižeš krilo da bi si ga idealno posložio u zid za start zadržiš ga mrvicu duže u zraku. Još bolje nakon slijetanja. Nikom ne smetaš, obično si na travnatoj livadi...

I ko što kaže Burazer - neće krilu ništa biti za to malo igranja na vjetru.

Ako je meni bilo namijenjeno, slažem se u biti sa svime što si reko, blato i kamenjar ne dolaze u obzir, jednom kad naučiš nepotrebno je osim za isprobat novu opremu, uvijek je bolje ić letit ako se može, a ako je oprema baš dobra i skupa ne isplati je se (puno) trošit tako - uzmeš neko alternativno lošije krilo (al opet dovoljno ok da je gušt). A i kad naučiš pa hendlaš iz gušta, krilo je u zraku a ne vuče se po podu ..

Dakle sve se to da zaobić i uživat (i) u hendlanju. Meni se čini da se tebi to jednostavno ne da Al to je sve sasvim ok, baš ko što si reko, svakom svoje, ko voli nek izvoli.

A za piku, mislim da je ok za početnike da nauče (bolje) polijetat i slijetat. Takve letove ionako radiš na početku karijere, zašto se usput ne podružit malo i nešto popit

Mislim da sam krivo citirao, pardon.
Piku i ja povremeno odradim onako radi zeke peke(parajap, ili lic ili neko drugo druzenje). No kao sto rekoh nije mi gust kao kad letim tri sata.
I dignem krilo na startu prije nego poletim i kad sletim isto tako ako ima vjetra.
Vjerovatno sam malo isfrustriran sto ne mogu letjeti onoliko koliko zelim i kad zelim pa kad mi jos netko predlozi redovito groundhandling-ovanje dodje mi da ga steram u k....
Treba ponekad brojati do deset, a ponekad i vise

Ground handling je nezaobilazan element paraglidinga. Čak ako to radite loše ili nevješto. Ako je svaki drugi-treći start (polijetanje) problematično, npr.: krilo vuče u jednu stranu, neravnomjerno se dižu jedna i druga strana krila, bočni vjetar uzrokuje zakretanje krila, ljuljanje kod polijetanja, pretjecanje s fontalcem ili nedovoljno dizanje, svako malo se ušumite, e onda imate problem s kontrolom krila. Jedino rješenje je bolje savladati ground handling. Neki piloti imaju problema samo kad je jači vjetar, što opet vodi do nedovoljnog poznavanja GH. Naša iskustva u Obučnom centru su da ljudi ovladavanjem raznih tehnika starta i u svakakvim uvjetima dobijaju samopouzdanje, pa im nije problem letiti sa Velikog Kalnika, što nekima pilotima izaziva osjećaj nelagode. Koja je razlika polijetati na Kalniku, Raspadalici ili Japetiću, ako vladaš svojim krilom. Nikakva. Dosadno je, ali ako si vježbu preskočio na samom početku, onda ti se više ne da kad si "formiran" pilot (mada se stalno trebamo usavršavati i probavati nove tehnike). Samopouzdanje je vrlo bitno u letenju, jer, kao što reče Goran, ubija nervozu, a ta se nervoza uzrokovana manjkom samopuzdanja provlači i na let, pa onda koji put scurimo ranije jer je bilo "živo".

GH je vrlo praktičan kao tehnika ispitivanja ponašanja krila prije nego se s njim odlijepimo od zemlje. Osim što nam "kaže" kako se diže i koliko treba povući komandu da bi reagirao i gdje je granica stalla, osjetit ćemo kako reagira na turbulenciju i na promjene upadnog kuta. Za to nam je potreban vjetar 7-8 m/s (ovisno o profilu krila) kako bismo imali dovoljno jako opstrujavanje (kao zračni tunel, samo što to nije). Uz zemlju uvjek ima turbulencije jer zrak u koliziji sa tlom vrtloži. Ponekad je moguće krilo mirno držati iznad sebe (pogotovo DHV 1-2), ali lako se približimo nekom stablu, kući ili brežuljku (nisam rekao u zavjetrinu) kako bismo namjerno izazvali turbulenciju i osjetili reakcije krila.

Evo mog posljednjeg primjera. Dobio sam na samom početku sječnja ove godine svoje novo krilo Mantru R09 i htio sam je probati. Bilo je vjetra na M.Kalniku podosta i to više sa zapada. Let je bio drmusav, a i dizalo je na dinamici. Međutim, nisam baš dobio pravi dojam kroz tih 20-ak sekundi leta. Vjetra je bilo, pa sam odradio polusatni GH. Zaključak. Krilo se u neutralnom položaju trimova ponaša upravljivo, kontrolirano i brzo reagira. U zategnutom položaju tirmova (veći upadni kut) krilo je evidentno tromije, sporije reagira i otpornije je na turbulenciju. Ali kod otpuštenih trimova situacija se stubkom mijenja. Krilo postaje izuzetno nestabilno, s čestim jednostranskim, pretjecanjima, a uspješni pokušaji stabiliziranja krila komandama su rijetki. Dobro za ovakvu evaluaciju krila nije povoljno što smo stalno u kontaktu sa zemljom, pa niti krilo nije pravilno opterećeno u svakom trenutku. Ipak, može nam mnogo reći o krilo prilikom GH.

Apsolutno se slažem sa Tonijem.
Ako se ne želite blamirati na startu vježbajte GH
Ako se želite blamirati nemojte vježbati.
Ako želite sigurno poljetati vježbajte GH
A ako vas boli briga popijte jednu ljutu i nemojte.
Takođe nemojte ako se volite znojiti u punoj opremi usred ljeta dok otpetljavete krilo iz žbunja pored starta i penjete se nakon toga uz start.
U praksi dokazano da čak i piloti koji lete godinama a nisu vježbali GH, imaju problema sa startom u iole zahtjevnijim uvjetima.

Ja osobno, da sam instruktor, nebi nikog pustio na letenje dok ne ovlada startom u potpunosti i nema kontrolu nad krilom.
Takođe na polaganju za dozvolu, tko ne vlada krlom nema prolaza. Dozvola bi trebala biti dokaz da je njen vlasnik u stanju
sigurno poletjeti, letjeti i sletjeti tako da tko to nije u stanju pokazati ne treba je ni imati.


Pozdrav
Petar

Toni je točno pogodio ono što sam želio reći ovim postom i drago mi je da se javio netko iz Obučnog centra da to komentira. Cilj Groundhandlinga i je da kroz razvijanje osjećaja za krilo razvija samopouzdanje kod pilota.
Nebih se složio s tim da on uključuje nekakvo razvlačenje po blatu i kamenjaru, zapravo je ideja da krilo bude što više vremena u zraku, u biti krilu je svejedno dali smo u zraku ili na zemlji, zrak ga opstrujava i ono leti!
U toj fazi je moguće "bezbolno" trenirati uši, jednostrana zaklapanja, B-stall, frontalac itd.
Također je po meni dobro ako nisam duže vremena letio otići i na manji breg i "ponoviti malo gradivo"

Trebalo bi napraviti anketu da se vidi koliko ljudi redovito hendla sa krilom, recimo jednom tjedno minimum pola sata. Ako se skupi dovoljan broj ljudi napravi se natjecanje i sport se uvrsti u saveze itd kao priznat oblik pg-a na kojem sudjeluju istomišljenici i oni koji su navratili da se malo okušaju.
Vrijedi da na početku obuke moraš naučiti vladati krilom ali to je bicikl pa kad naučiš odeš raditi neke naprednije tehnike(u zraku). A na zemlju baš ako moram/želim ili ako želim isprobati novo krilo, a u tom slučaju me samo zanima kako se ponaša na startu/sletištu, a ostatak želim saznati opet u zraku pa ne hendlam nego idem letjeti.
Pitanje za Tonija; nakon tih pola sata gh-a sa mantrom kad je "stigla", koliko si do sad vremena proveo u zraku, a koliko ghendlajući? Zapravo isto pitanje za sve, koliko vremena ste u zraku, a koliko na zemlji hendlate?

Moje pravilo je da kad dobijem ''novo'' krilo (bilo stvarno novo ili rabljeno) u pravilu prvo odem na GH. Meni osobno je GH zabavan i kad god sam u prilici ja ga i upražnjavam. Međutoa, priznajem da mi nije navika otići nekamo s namjerom da radim GH, već je to bilo onda kad je prilika, dakle poslije nakakvog letkanja, na nekim tekmama (posebno pikaškima) itd. Čak i kad idem probat ''novo'' krilo tad u prvom redu biram letiv dan. To znači da mi je GH sastavni dio upoznavanja sa krilom i onda neposredno prije leta dadem si 15-30 minuta GH. Nakon toga prvi let obavezno na školskom terenu kao Mali Kalnik ili Kupljenovo i to u prvom redu ne na prejakom vjetru. Meni ne-prejak vjetar znači 3-5 m/s sa maximalnim udarima do 7 m/s.
Iako dakle priznajem da svoje letačko vrijeme radije provodim u zraku nego na GH-u, smatram kao i mnogi ovdje, da je GH nezamjenjiv dio svakog ozbiljnog školskog programa i instruktori bi trebali tome posvećivati posebnu pažnju. Kako sam vidio svi PG instruktori koje ja osobno poznajem izuzetno cijene vrijednost GH-a i uvijek nastoje da im tečajci provedu dovoljan broj sati na tim vježbama. Uostalom i sami instruktori tu mogu vidjeti koliko im njihovi polaznici ''jesu'' ili ''nisu'' za ovaj sport.
Kao što je neki dan Sonja jako lijepo rekla - ''Sačuvaj me Bože ljudi koji su se paraglidingom počeli baviti iz pogrešnih motiva''.
GH će takve najprije otkriti.

Ja bih tu samo dodao "Nikakva, po idealnim uvjetima". .)

S tim se očito svi slažemo, samo se malo "glođemo" oko učestalosti istog u kasnijoj(poodmakloj) fazi karijere.

Unaprijed se ispricavam sto cu zvucat malo grub al moram se negdje ispuhat, izgleda da je Einstein imao pravo kad je rekao "dvije su stvari beskonacne: svemir i ljudska glupost, makar za prvo jos nisam siguran". Tu ne mislim na vas nego na jednog svog pacijenta al dobro ajd...
Nekako citam ovo i dvije stvari su me malo kanda pikle:
prvo, da se o ponasanju krila moze zakljuciti kroz GH mislim da je potpuno krivo. Nekako mi se cini da je cinjenica da pilot stoji cvrsto s dvije na zemlji odlucujuca u tom aspektu. Mislim, jedino o cem se mozes informirati je kako se krilo dize a to pak ne mora imati nikakve veze s ponasanjem u zraku. Sve drugo nula bodova, kakav B-stall, kak ces znat kakvo je krilo u B-stallu kad ne mozes postic 6m propadanja dok si na zemlji? Jednostransko - ne mozes se odljuljat pod krilo, osim toga kod pravog jednostranskog krilo nekako kanda vise grabi naprijed nego kad to simuliras na zemlji...i da ne idem dalje.
Drugo, tamo negdje je bila izjava da je pocetniku pika dobra za vjezbat precizno sletit, a sve ono kao dobro ce mu doc jednog dana za neko kriticno malo XC sletiste. S tim se isto ne bih bas slozio, naime mislim da postoji razlika izmedju preciznog slijetanja i tocnog slijetanja. Precizno slijetanje je sportska disciplina gdje ljudi pri minimalnoj brzini siluju 1 ili 1-2 na livadu koja u krugu 1km nema pristojne vertikalne prepreke i to po uvjetima sa slabim vjetrom (ili bez istog). Tocno slijetanje je kad nakon tri sata leta lik s minimalno dvojkom (joj moro bi prec na LTF al nekako marka je marka, moze bit euro kolko oces...) prilazi na livadu 10x10 omedjenu s opakom crnogoricom, zaobilazi zadnje drvo u wingoveru i kroz termicki balon u opakom gradijentu vjetra slijece sigurno u navedeni prostor (koji je jos k tome nagnut 30 stupnjeva, naravno u najnepovoljnijem smjeru). Koristenjem "iskustva" s pika tekme u toj situaciji jedino kaj si mozes priustit je da, ako vec nisi stallirao krilo kad te puko taj balon dok si full ukocen bio na 5m visine, visis na drvetu na daljem kraju livadice i bjesomucno se deres "rejump! rejump! smetalo mi je drvo!".
Ne bi da se shvati da serem po piki, to ce za mene uvijek ostati mracna vjestina (reprezentacija mi je otprilike u rangu s Opus Dei) ali opet "precizno slijetanje" i "slijetanje precizno" nisu sinonimi!
Hvala na psihoterapiji (tak i tak Ivesa kaze da fali konfliktuoznih tonova na forumu-evo jos jedne teme za konflikt, ocu pisat po Kasicu (nekad se to reklo po Vuku) - Marej Ivesa ili Murray Ivesa. Ili Murray Ivesa-Hay. Ili...izbor je beskonacan...)

p,
D.
Oprostite jos jednom.