Neznam jeli to zato što svaki put kad idem na letenje imam nekakvu otkačenu ekipu samnom ili je to zbog mene samoga, ali evo:

Neki dan sam išao u Pet Centar na Golikovoj kupiti vreću Purina hrane za svojeg (zapravo ženinog) psa.

Dok sam stajao u podugačkom redu na blagajni sa 15 kila hrane u kolicima, gospođa iza mene, da li iz dosade ili čega već, upitala me da li ja to imam psa.
(Ne, mislim si, kupujem 15 kila "Purina - small breed" za ružičastog slona kojeg držim doma u kadi)
Dakle, kako moj paragliderski mozak i inače ne razmišlja nekim normalnim tokom (ili sam to možda samo ja) tako mi ništa dovoljno pristojno nije palo na pamet pa sam joj rekao da ja zapravo nemam psa nego nastavljam sa svojom "Purina dijetom" nakon što sam izašao iz bolnice. Pretpostavljajući njezino sljedeće pitanje samo sam nastavio sa objašnjenjem: "Znate, možda nebih trebao jer kad sam zadnji put potrošio vreću Purine probudio sam se u bolnici na intenzivnoj njezi traumatologije. Iz svih mojih otvora izlazila je po neka cijev a u obadvije ruke je bila zataknuta infuzija."
Nastavio sam kako je Purina (oprostite na nenamjernoj reklami) zapravo viskovrijedna hrana sa kvalitetnim nutritijentima i s obzirom da je rađena za kratki probavni trakt, kakav je pseći, vrlo lako probavljiva, a da pri tome ne deblja. Dijeta je vrlo jednostavna i svodi se na to da uvijek u džepu imam šaku predmentnih keksića i svaki put kad osjetim glad samo pohrskam par komada i glad trenutno nestaje. U ovom času nekolio mlađih posjetitelja u redu je već lagano počelo shvaćati da tjeram šegu, ali gospođa se nije dala.
"Jooj mladi gospon, ma dajte nemojte, to ste se vi s time sigurno otrovali s tim drekom pa ste zato završili na hitnoj. Nemojte to više jesti." - (ekipa odozada sad se već držala za trbuhe)
Iako je i meni bilo već na rubu suza od suzdržavanja, prije nego sam izgubio bitku sa smijehom k'o iz topa sam ispalio:
"Ma nije to zbog toga, gospođo. Ova klopa je sasvim u redu. Mene vam je, znate, pogodio auto kad sam sagnuo na rubu trotara i pokušao ponjušiti rit jedne pudlice..."