Doletim do malog brdasca u obliku nekog ugaslog vulkana kod Povzane danas. Jako sam nisko. U "krateru" ispod brdasca malo u rotorima zelena livada za sletanje. Brdasce gleda u vijetar i nadam se nekom stubicu da mogu dalje. Krajolik je predivan al na to zaboravljam jer mi je u glavi cilj: dobiti stub, da mogu dalje. I tako se trudim jedno 10 minuta i sve sto dobivam su mali baloncici, premali, i ne mogu u njima napraviti niti pola okreta.
Letim... Predivna priroda, super dan, a um mi pizdi jer zahtjeva termalni stub, kojeg nema. Bucan je! Nakon jedno 15 minuta vec vristi ko neko malo dijete: " Ako sad ne dođe taj hebeni stub letim van od tuda i hebem vam sve po spisku!!! Noge mi se skoro pokrenu da nagaze speed, ko neka marioneta, kad konacno dođem sebi i distanciram se od tog glasa. Gledam ga ko neko vristece malo cudoviste i odjednom mi je smijesno - pa gle ti njega, kako ti se za tren oka usunja iza leđa i trazi biti glavni. Pogledam jos jednom oko sebe i sad sa osmijehom upijam lijepotu trena. Primjetim, da opet disem duboko, dok sam prije bio sav ukocen. U kutku ociju vidim pokret i eto ti kraguja... prijatelj preleti ispod mene i van na livadu - sad ce nesto... I zaista... nakon jedno 30s osjetim kako me vuce u stranu. Brzo okrenem i eto ga... mali slatki stubic. Taman velik da mogu u njemu okrenut. Kazem hvala i odletim dalje...

Ojla!

Super anegoda...

eh Saša nemoj mislit da podbadam ali ja sam bio uvjeren da ćeš reći kako si ipak kapnuo ali i dalje ostao sretan i zahvalan...tada bi meni ta priča imala veći značaj nego ovak..stari dobri šus je došao i sad sam još sretniji iako ću pri sljedećem možebitnom kapanju bit još mrvicu nervozniji oko toga, i misao "LET NIKAD nije gubitak" bio će još malo čudnija. Zašto?

meni osobno, bio bi puno draži završetak kapnuo sam ali nema više kukanja,iscuriti sa preleta kako navodiš preko vulkana ( pravi vulkan?ili neki istarski?) je c'mon...kul.

Javio sam se jer sam htio podijeliti dilemu koja me muči a ta je, da mi se više ne da letit.

Zapravo leti mi se ali sam se zaista zasitio ne imanja auta, nošenja ruksaka po prevrućem vremenu, slabog hranjenja po birtijama,razmišljanju kada je prognoza dobra i dali ću moć tada ići, smrzavanja u visini a nemam para za ležeći sic, sada ću morat još malo imat' pod obavezno gps, stanicu, propisi se gomilaju ( ne nisam za anarhiju), za sve treba sve više nofaca...dosta mi je imanja premalo para, odricat se za najlon koji me trabao usrećit a na kraju kita.

a najviše sam se zasitio skandiranju:"XC XC XC" tj. ko bogove se gleda par ljudi koji imaju faja da polete i lete ali u BAŠ SVEMU i na BAŠ SVEMU.

Prešutno je pravilo u letenju ako riskiraš svi će ti se diviti. To se vidi kada je live prijenos xc tekmi...svi sanjate da budete baš taj na podiju xc prvak, ali to mogu od silne konkurencije samo par njih. Da ne zaboravim slučaj na zadnjoj tekmi kada su konji vrtili u dimu vatre sa balonima od 18 m?!!

Gdje je nestao čovjek?
Zar sam ja jedini koji ovako razmišlja?

Ej Horba, pucaš...
Nije sve tako crno.

Ja sam jučer nakon duugo vremena razvukao krilo i 1-1,5h groundhandlao na nasipu uz Savu (sve dok vjetar nije previše oslabio). I to radi sebe, ne radi drugih. I uživao sam jako i napunio si baterije iznutra. Niti sam išao daleko, niti sam potrošio puno novaca, a uživao sam možda i više nego da sam negdje letio. Lijepo mi je bilo vidjeti kako je ekipa letila u subotu, ali hej, ako ne možeš ići zbog ovog ili onog razloga, ne treba se ubiti od žderanja.

Ja isto brijem na XC i palim se nešto preletiti, ali moji najljepši letovi su oni bez stresa, bez previše km. Svi rezultatski najbolji preleti u sebi su imali previše nekog stresa. Slične stvari kako je i Saša napisao: nabrijan, ukočen, paziš na avione, ctr-ove, granice... Vjerujem da je takvo nabrijano letenje samo jedna faza svakog letača, koju s vremenom prerasteš i nakon koje postaneš i bolji čovjek i bolji letač. Težiš jednostavnosti i zahvalan si za male stvari u životu koje te čine sretnima (i ne samo u letenju). Pustiš druge da se ganjaju (ili uživaju u previše para), a ti živiš svoj život. Ali to sve ne znaš dok to nekako sam jednog dana ne otkriješ.

Pozdrav,
Ratko

E Ratko, malo kulture a?
Ne pucam a ako misliš da si ovim riječima meni pomogao, varaš se...
Ja glup nisam, ako sam crnjak, zaobiđi me.

Obično se ne hvatam na napisano ali ako se izrazim ISKRENO da ću prestat letit i da me sve to nekako muči i ja na to dobijem neku limunadu kao "Pustiš druge da se ganjaju (ili uživaju u previše para), a ti živiš svoj život. Ali to sve ne znaš dok to nekako sam jednog dana ne otkriješ."

Ratko, ovo nije prvi put da sam postavio pitanja na koja sam dobio patroniziranje, a i drugi:
http://hpgf.org/viewtopic.php?f=9&t=545
http://hpgf.org/viewtopic.php?f=9&t=2628
http://hpgf.org/viewtopic.php?f=18&t=4152

Krilo ide u prodaju a Vi uživajte u svoj novom HDZ-u
Jebeno ste svi pametni preko tastature ali kad treba bit čovjek i samo pokušat shvatit tuđe razloge onda ste svi pametni u pm...

E jebiga, Horba ... kao što si ti pomislio isto što i ja na Airiev tekst, tako sam ja pomislio da mi daješ odličan uvod za opisivanje letenje s guštom druge vrste nego su tekmanja ili xc. A ti odmah Ratku palac dolje ... tako da ću morat sačekat neki drugi tekst da se otvorim na tipkovnici ...

Horba, bio bi jako dobar internetski trol, čovjek dobije poriv replicirati na svaku tvoju rečenicu...

Ima nečeg u tome što veliš o Sashinom postu. Sigurno bi bila bolja poanta da je zbilja iscurio. Ovako je to tek lijepa pričica koje bi se dala sažeti u: "ne drami nego leti".

Pogotovo ima mnogo u tome što ti se čini da si se zasitio 'letenja'. Pretpostavljam da ti je trebalo dugo da uopće brihvatiš tu činjenicu: da ti letenje više nije kao što je bilo. Bar meni je trebalo. Nisi sam u tome, ljudi zbog raznoraznih razloga ne nalaze vremena za letenje ili im je odlazak na letenje postao '(pre)kompliciran'. Nije to loša tema. Dapače.

Treba naći načina nositi se s time no početi zavidjeti drugima na lovi, pilama koje voze, na fajima koje imaju, na njihovoj 'slavi' (C'mon! ) - to sigurno nije rješenje. Ratko ti je ponudio jedan način, a odgovorio ti je vjerojatno zato što suosjeća s tobom i zato jer mu se motaju, ili su mu se u nekom trenutku motale po glavi slične misli. I ti ga onda uvrijeđeno otpiliš i počneš se žaliti da te 'stalno' patroniziraju. Iako se inače slažem da se pojedinci na forumu ponekad znaju nesrazmjerno oštro obrušiti na novo i drugačije mišljenje, bogme ti ovakvim pristupom i ne zaslužuješ baš bolje odgovore.

Ivane u pravu si, bio bi bolji zakljucak i vise bih naucio da sam iscurio (i u biti i jesam par kilometra dalje).

Sad cu napisat par stvari koje obicno drzim za sebe i ako netkog uvrijedim, molim za oprostaj... To mi nije namjera.

Ponekad mi je pun klinac samog sebe. Toliko egoisticno slijedim neke svoje opsesije da skoro pa da serem na sve oko sebe sto bi moglo ugrozit te moje ovisnosti. Jedna od njih je svakako letenje. Nije uvijek bilo tako i nije uvijek tako... Pricam o momentima, kad me opsesija npr. letenjem toliko obuzme da u stomaku osjetim vatru kako gori, sta se obicno desi u jutrima letivog dana, kada treba odlucit kamo na letenje i kada...

Od kad se sijecam sanjam o letenju. Kad sam bio klinac skoro svake noci sam sanjao kako letim. I onda kako to u zivotu ide kad mi je bilo 21 prijatelj me upoznao s paraglidingom i od tada "letim". Al u biti ono pravo letenje jos uvjek ostaje samo san. Paragliding ne zadovoljava ono duboko u meni. Pogotovo kad se radi samo o zadovoljavanju opsesivne zelje.

Dugo mi je trebalo da shvatim sta fali i jos duze da to i osjetim. Falila je ljubav. Ne samo u letenju, nego u zivotu. Bio sam prazan i tu prazninu punio sam svime mogucim... Penjanjem, padobranstvom, paraglidingom, seksom... I sto vise sam se krcao svime to vise sam se osjecao praznim.

Ponekad sam se pitao zasto uopce letim? Koji mi je klinac? Sta dobivam i dajem time? Mislim, jasno mi je da se puno ljudi ne zeli pitat te stvari... Al hebiga, ja se pitam... Svaki dan. I...

Letim jer letim. Bez razloga. I uzivam u tome. Netko isto tako uziva kopati vrt.
To nije zbog nekog XC ili Acro ili bilo ceg drugog u paraglidingu. Volim letit, jednostavno.

I onda se pitam gdje sam skrenuo od te jednostavnosti? I odgovor je za svaki um, osobu i ego dosta bolan...
Skrenuo sam kad je njihov glas preglasio moj i ja sam slusao. Um zeli sigurnost, kontrolu, dokazivanje, potvdjivanje, biti bolji, zeli biti u pravu... Um je sam sebi suprotnost. Uvijek se protiv neceg ili za nesto bori.

I danas naizgled zavladao je svijetom i ljudima.

I stovise je nesto cisto, kao element zraka naprimjer, u kojem se krecemo dok letimo, to vise ce um stavit zamki i obdrana, da bi mogao zadrzati iluziju kontrole. Pitao sam se puno puta, zasto ima toliko "idiota" u paraglidingu? (naravno da sam i sam jedan od njih...) I onda shvatio da snaga svakog elementa: Zrak, Vatra, Voda, Zemlja (od kojih smo i fizicki sastavljeni) u biti potencira ono, sto vec nosimo u sebi. A posto iz ljubavi i unutarnjeg mira leti jako malo pilota , Zrak (element odgovoran za misli) potencira um, opsesivne zelje i emocije. A isto tako potencira i sve ostalo, duboko, i lijepo u nama. Samo sta o tome medju "pravim muskarcima", kojih ima toliko puno u paraglidingu, ne pricamo.

Ponekad mi je tesko ici na brdo s grupom pilota u istom autu. Pun mi je klinac svog i njihovog prepucavanja. Nije da se osjecam bolji... Stvar je u tome sto mi je preko glave svojih sranja a kamoli da slusam i tudja


Ali na kraju se sve svede na to... da kad imam muda i predam se ljubavi s mojom dragom (a tko se od nas ne boji Zena ?), opustim se i volim, onda tako i letim i Zivim.

Lp,
Airie Sasha

CW:
1.
Pogotovo ima mnogo u tome što ti se čini da si se zasitio 'letenja'. Pretpostavljam da ti je trebalo dugo da uopće brihvatiš tu činjenicu: da ti letenje više nije kao što je bilo. Bar meni je trebalo. Nisi sam u tome, ljudi zbog raznoraznih razloga ne nalaze vremena za letenje ili im je odlazak na letenje postao '(pre)kompliciran'.

Hvala ,slažem se...

2.
Treba naći načina nositi se s time no početi zavidjeti drugima na lovi, pilama koje voze, na fajima koje imaju, na njihovoj 'slavi'

Istina da tako zvučim al ja ne žudim za tim, idu mi na kurac glasni materijalisti...eto rekao sam ,

3.
Ratko ti je ponudio jedan način, a odgovorio ti je vjerojatno zato što suosjeća s tobom i zato jer mu se motaju, ili su mu se u nekom trenutku motale po glavi slične misli. I ti ga onda uvrijeđeno otpiliš i počneš se žaliti da te 'stalno' patroniziraju. Iako se inače slažem da se pojedinci na forumu ponekad znaju nesrazmjerno oštro obrušiti na novo i drugačije mišljenje, bogme ti ovakvim pristupom i ne zaslužuješ baš bolje odgovore.

Ma Ratko je super lik, al ovaj put sam reko ne šutim. I jesam se uvrijedio, al
ja sam ozbiljno izjavio da me prolazi letenje a on će meni..tralala..sori Ratko.

Saša:
Evo potpisujem sve kaj si rekao Saša...zapravo sam to i htio čut...kak se to događa kod drugih ljudi...koji oni sranja prolaze kroz dan, mjesec..život...joj
kak sam se našao u tvojim riječima...tenks..

Dakle ljudi, ima nas svakakvih i na ovom forumu ja tražim mjesta da se poštuje i moj stav i moje misli...a kao što vidim ima nas još takvih.

I za kraj; CW:"Iako se inače slažem da se pojedinci na forumu ponekad znaju nesrazmjerno oštro obrušiti na novo i drugačije mišljenje..."

Misliš možda na Tonija B.?!
Taj mi je čovjek baš sinonim za sve gore navedeno što ne volim. Jer se sjećam jedne njegove u stilu: "Evo dok mi se krčkaju gljive u loncu a ja pijuckam( to i to vino)baš bi se mogao malo nadlajavat javno ovako s tobom..." mislim da je bilo upućeno Josipu-KT...meni pada mrak na oči od takvih istupa.

Kad već filozofiramo...
Um ispunjava svrhu zbog koje je nastao. Rješava probleme egzistencije. 'Problem' je što živimo u doba (i na mjestu) obilja. Da, obilja. U odnosu na cijelokupnu ljudsku povijest i povijest života na zemlji nikad nijednoj vrsti nije bilo tako lako ostvariti najosnovnije životne potrebe: hrana, voda, reprodukcija, dug i stabilan život bez prirodnih neprijatelja. I opet je normalno da nitko to zapravo emotivno ne gleda na taj način. Svatko ima neke razloge nezadovoljstva svojom situacijom i teži boljemu: veći krov nad glavom, obitelj, više love, više vremena za letenje, direktorsko mjesto, politička karijera, slava, bolje mjesto na Forbsovoj listi milijardera...
Vrsta koja bi postala zadovoljna situacijom: da je jednostavno u miru i ravnoteži sa svojom okolinom i zaključila da joj ništa više ne treba - jednostavno bi izumrla. To je matematički zakon života.
No, sigurno postoji način kako istovremno nikad ne biti potpuno zadovoljan onim što imaš i ne biti nesretan zbog toga. I prilično sam siguran da ne postoji univerzalni recept - svatko si to za sebe složi da mu funkcionira. I zapravo - svatko si je to već manje ili više već složio! Ali u duhu prethodno rečenog - nije do kraja zadovoljan....

Sorry, ali što je trebal napravit.. sjest i plakat?
Mislim, prolazi te volja za letenjem, pa? Svatko od nas prolazi "faze" u životu, svatko od nas ima svojih problema, svatko od nas pokušava preživjet u ovom svijetu takvom kakvom je. Jebiga, nitko od nas ne leti koliko bi stvarno želio. Svatko bi želio vozit auto koji mu se sviđa, letit krilo koje mu se sviđa, i u konačnici imat neki drugi život koji mu se sviđa. I pritom zaboravljamo da imamo točno onakav život kakav smo sami izabrali.




Jest, bilo je upućeno meni. Ali ja Tonija znam toliko dugo da to ne doživljavam kao nešto zlonamjerno; to je više "stilska figura", uobičajna u njegovoj konverzaciji.

Horba opet podkurio vatru

Da vidimo kolko ce ova tema imat stranica, zadnja je imala jedno 7, jelda

... ali tema je više nego dobra. Odnosi se na sve nas i na sve naše želje, nadanja, strahove... I koliko god Horba mrzio materijalizam, na žalost novac kupuje slobodu i slobodno vrijeme, bar u ovakvom svijetu.

Bravo. Konačno malo zanimljivog „štiva“ na ovom sajmu taštine.
Mada sumnjam da je Airieva priča trebala skrenuti baš na tom skretanju, sviđa mi se u kaj se ovo razvilo.
Konačno pričamo o pravom svijetu, i to onom u kojem nije baš sve onako kako to doživljavaju dvojica-trojica koji su si drznuli pisati, jer uz mišljenje (da ne citiram ono sa šupkom) imaju i smisla za napisat nešto, a i……poznaju par „Dobro si mu i rek'o“ likova.
Ne bih se složio s CW da je ovo filozofiranje. Bilo je tu i žešće „intelektualne masturbacije“ .
Budimo fer i priznajmo da osim predivnih emocija s letenja (i oko njega) često ponesemo i inat, zavist, frustracije i zloću.
Isto tako budimo fer i priznajmo da na ovom forumu ima onih koji sve to prenesu na „papir“ i onih koji čvrsto stoje iza tuđeg mišljenja.
Naravno tu ima šupaka (poput mene) koji su poznatiji po piskaranju protiv svega i svačega nego po letenju.
Pored svih tih raznih : dobrih-loših, bogatih –siromašnih, s vremenom-i bez, letača i onih koji poznaju letače, se nitko ne može pohvaliti da je stajao pod bolničkim prozorom u znak podrške kolegi koji je tamo završio,jebi ga, možda nevin.
Kad smo ga žicali popuste, stajali smo u redu.
Zbog toga se meni više ne leti.( I zbog toga što sam šupak, ali to je druga priča.)
Jooooj, upropastili smo poantu teme. Može li admin staviti ovo pod temu : Odustajem od letenja-Mali korak za mene, ali velik za čovječanstvo“ ?
Izgubili smo ljudskost.
Letenje nam se svodi na grozničavo skidanje trackova, u ponoć, s gps-a, da bi se mogli kurčiti pred ostalim mužjacima sutradan.
Prijateljstvo???
Štetiću skidam kapu.
Svaka čast onima koji lete i šute. Ne onima koji šute.
Shit, opet krivo skretanje!!!
Prije dvije-tri godine smo otišli kod ekipe u Viroviticu na šlepu.
Najprije na cestu s koje nas je potjerala policija, pa kasnije na pistu u Koriji.
Toliko pozitive, prijateljstva, zajedništva, dobrohotnosti, gostoljubivosti, nisam koncentrirao ni prije ni poslije, igdje.
Tu ekipu se baš ne čuje i ne vidi na forumu, ali očito u tome je čar.
Dečki vole letjeti i TOČKA.
Uff…vraća mi se želja za letenjem.
Na kraju…nije sve tako crno. Nismo svi isti, niti ispravni, ali smo u istom svemiru i pobjeći se ne da.
Pokušajmo biti bolji ljudi. Pokušajmo se natjecati s drugima, a ne s vlastitim egom(ovo nema veze s Airievom pričom), shvatiti dobre i pomoči voljne, pomoči sebi, ali i drugima da bi nam bilo lakše zajedno.
„Mi znamo zašto ptice pjevaju“???
Uvjeren sam da zbog toga što uz letenje ne vežu riječ „sport“.

Zapravo sam samo htio reći da prodajem Gin Rebel Race 73-90. Kao nov. Malo leten. Divan.
Samo 7500kn. Malo sam mu pretežak.
Ja sam ga platio puno manje, ali sam ga odlučio prodati za više.
Lp, Kiki

@CW:
Mi smo puno više od toga, mi smo prvenstveno suosjećajna bića, vrlo inteligentna, sposobni smo imati puno bolju koncepciju svijeta od one koja danas zamire ali nikako da crkne; ja ulažem svojih nepostojećih 600 trilijuna €( kao političari, koji su prepustili da se ekonomija pretvori u kazino) na to da će prevladat suosjećajnija, jednostavnija, iznutra jača slika koju će ljudi imati o sebi, prirodi,kako stvoriti struju, vodu, hranu na način da ima i ekonomije i ekologije, da svijet ima pravedniju raspodjelu dobara.

Jer oprosti sve što si rekao stoji ali to je zapadno-racionalistički ustroj svijeta, ali postoji Istok, mudrost, duhovnost, unutranji mir....
Pa meni je dosta da šutim želim da se poštuju i moji osjećaji.Da li danas slušamo o tome kako zapravo jedemo potpuno organsku hranu, ne brinete o tome zapravo kaj je unutra il se ipak pitate? Znate da voda koju pijete je super i niko ne pomišlja da je ne zdrava...to odumire danas pred interesima koji opet dolaze iz istog smjera-Zapad, ali uskoro i sa Istoka.
Zar Cw zbilja misliš da će ovakva slika svijeta potrajati? Zar nije set misli "veći krov nad glavom, obitelj, više love, više vremena za letenje, direktorsko mjesto, politička karijera, slava, bolje mjesto na Forbsovoj listi milijardera..." doveo do kraha kapitalizma jer on je mrtav...šta nije? Koliki je ukupni dug svijeta, svih zemalja, ko će to platit?

Kako više vjerovati da svijet ima moralnu i etičku stranu, kada ovaj svijet kroje elite koje su toliko tvrdokorne u svojim svjetonazorskim kalupima da jednostavno moš ispast hejter ili cijelo vrijeme uzmicat pred monopolnim odnosima od ekonomije, medicine, vjere, običnih odnosa, ili prihvati priču s vrha ili otiđi...ali dolaze neka nova vremena, šta ih ne osjećate?

Kolko Mamića će morati još proći da ljudi shvate da ljude očito ne ispunjava osjećaj moći i bogatstva bez kontrole...zar sam ja lud ako kažem da ste pola života proveli u drugom uređenju i da se čudim svim političarima, koji se natječu kako sakriti onaj smrdljivi humaniji sistem u njima i kako što brže i lijepše pred vođama Kapitalističe Partije tj. EK( Europska komisija) zvučati kao pioniri ali sada sebičnosti, manjih prava za sve, dug, smeće, ekološke i društvene probleme nama a njima?

Za kraj, imam osjećaj da se puno ljudi boji sukobiti i izjasniti jer se boje svađe, jer misle da je to nešto jako odvratno...ja sam se puno puta posvađao i puno puta je bilo ne konstruktivno ali puno je puta bilo više koristi a ona dolazi naknadno, iskren odnos, znaš da drugi znaju tvoje ideale i onda ih vjerojatno neće htjet toliko gazit, naravno sve vrijedi i za mene da poštujem druge i da stanem kad treba...dakle ljudi, građani ove zemlje ovo je naše,i ovaj forum i ova zemlja i ja kažem budimo svoji na svome, posao za sve ali i društveno promišljanje o kolektivnom: šume, vode, zrak ,pravo na izbor, informacije, mir.

Hoću ljep sunčan dan sa puno kumulusa na nebu,jebe mi se za moje probleme i probleme čitavog svjeta

Kao tajnik Aerokluba Virovitica dajem si za pravo da se zahvalim u ime svih članova na lijepim riječima i pohvalama te pozivam ekipu da nam ponovno dođe na jedno ugodno druženje.

Prije svega nesto morate znati kako biste razumjeli tekst:
kad sam bio mali, sa mnom nitko nije smio igrati "covjece ne ljuti se". Ja sam, naime, cak i kao trogodisnjak mislio da je to ime okrutna igra nekog gada koji mi je uzeo bogomdano pravo da budem, uvijek i svuda, prvi, jedini i najbolji. I naravno, najljepsi.
Bio sam pravi mali ispit roditeljstva.
Godinama sam radio na tome, sa samo djelomicnim uspjehom.


Zanimljivo, meni se negativnosti jave tek kasnije kad gledam tko je odletio vise od mene;-) Prije par godina je to bilo doseglo bas katastroficne razmjere tak da sam vec razmisljao bacit sve u kurac. No, nasao sam dvojako rjesenje:
1. nasao sam drugi "sport" - naime, u letenju me privlacilo ucenje novih stvari, otkrivanje novih XC ruta. To je naravno kroz par godina doseglo plato, za novo "otkrice" trebalo je mnogo vise ulaganja (sati, opreme, srece). Jednostavno, dosegao sam ono sto svaki sport ima - rekreativni plato. Za svaki napredak preko toga treba vanserijski talent i zivot posvecen cilju. Za drugo nisam bio spreman a prvo nisam vjerovao da imam - sto je u konacnici, sve i da sam u krivu, opet moj problem (let's face it -i nase najvece face, osim mozda Hrge, zapravo su glorificirani rekreativci). Bez napretka, nestaje i privlacnost. Tako da sam je nasao drugdje - sad napredujem u uspavljivanju ljudi - letim mirnije.
2. kad odem letit imam plan. Prije bi se okrenuo niz vjetar kad i svi, pa samo gledaj tko i kako sto dalje. Iako nitko nije zadao tekmu, niti su oni s kojima sam se "tekmao" za to znali Na kraju dana frustracija sto nisam prvi...
Sad, pokusam odradit zadatak. Na taj nacin, tekmam se sa samim sobom - pravila su jasna, "neprijatelj" zna da ga napadam - ako uspijem, zadovoljstvo je to vece, a na kraju dana mogu pogledat tudje trackove bez da me zavist sprijeci da ljudima priznam da su napravili pravu stvar - bez obzira koliko su neki brojevi veci ili manji od mojih.


To nije medjusobno iskljucivo. Ja sam (bio) jedan od tih kurcitelja pa ipak, osim dvije-tri osobite osobe koje sam pokupio jos u ranijem djetinjstvu, vecina mojih poznanika i prijatelja su letaci.
Neki od njih redovito su letjeli vise, bolje i dalje od mene pa ipak nas to nikad nije sprecavalo da zajedno prodjemo neke od trenutaka koje cu zauvijek pamtiti onim intenzitetom ljepote koji ti u pamcenje odjednom ugura cijeli dozivljaj u duplo krace vremena nego sto je stvarno trajao. Ako taj emotivni naboj nije karakteristika prijateljstva - cega jest?
Dozivio sam toliko zanimljivih razgovora skidajuci posve nepoznate ljude s drveca (i kasnije objasnjavajuci gdje sam do sad). Mene su skidali isto tako nepoznati ljudi, ne trazeci za svoj rad nikakve naknade, kao sto nisam trazio niti ja - ako to nije definicija prijateljstva, sto jest?
Upoznao sam stranaca i navodao ih se po alternativnim startevima kad vrijeme nije bilo bas naj, kad sam bio vani mene su vodali isto tako - jedva smo se sporazumjeli, ali smo se zabavljali - ako to ne spada u prijateljstvo, sto spada?
A paradoksalno, toga ne bi bilo da nisam ujutro isao, dijelom barem, s ciljem da se u ponoc vratim s najjebenijim trackom tog dana.
Paradoksalno, i drugi su isli na isto mjesto s istim mislima - cini li nas to prijateljima, makar i ne pozdravili jedni druge na startu?


Kao i ja svaki put na prvom spoju. Poslije, vidis da joj smrde noge, ne brije pazuha, nije ti jasno kako joj se ne svidja tvoj pivski trbuh i vjestina podrigivanja. Nikako da se dogovorite koliko je to tocno 15cm...jedina je razlika vrijeme provedeno zajedno.
Da se razumijemo, ovim nikako ne impliciram da decki iz VT ne briju pazuha. Za smrdljive noge ne dam ruku u vatru. (sarkazam, nemojte kaj zamerit, htio sam reci da nigdje nije takva idila kak se to cini kad dodjes na pola dana)
Sjecam se svojevremeno kako su se pikasi hvalili svojim dobrim odnosima i idilom u usporedbi s XC letacima. Par godina kasnije na DP su se umalo potukli oko interpretacije pravila...


Pa Horba tko te ne postuje? Sta postovanje implicira slaganje u misljenju? Ja nisam primijetio da te itko ovdje vrijedja...
A sto se tice tog Istoka, hrane, vode, Horba lako je tebi srat po klorinaciji, GMO-u, "nezdravoj hrani" itd. ali...
kako tocno mislis prehranit 6 mlrd. ljudi bez moderne poljoprivredne tehnologije? Da, klor u vodi nije zdrav. Moze, prestanimo to radit, pristanimo na godisnje dvije-tri epidemije kolere. Koje onda, naravno, necemo lijecit nezdravim zapadnim lijekovima. Kolika je smrtnost nelijecene kolere necu ti reci, jer onda mozda odes u knjiznicu pa prokopas malo ozbiljnije knjige od Glorie i 24sata prije nego sto formiras misljenje o necemu.
OK, postoji Istok. Ti mudri i duhovni istocnjaci isto umiru...od proljeva (vodeci simptom kolere) -2. najcesci uzrok smrti u Indiji. Ocekivano trajanje zivota u Indiji - 66.5 godina. U Izraelu - 80.9, prosjek za svijet - 68.9. U svijetu ukupno proljevne bolesti su 5. najcesci uzrok smrti.
Istina, istocnjaci su i Japanci koji s 82.2 godine vode na listi ocekivanog trajanja zivota. U njih je proljev tek 40. na listi ubojica. Ispada da nece bit klor u vodi bas tako nezdrav...
p,
D.

Ti me ne poštuješ. Ali da ti odma velim, ton tvog teksta je podcjenjivački...
Damjan, najozbioljnije ti sad velim napiši još jednom da čitam 24 sata i Gloriu dok iznosim otvoreno svoje kritite i .............ostavljam ti na volju. Jebeno se varaš ako misliš da ćeš od mene pravit budalu, a to velim i svima vama. Takav bahati ton, pička ti materina medicinska, smeće jedno...odlazim odavde jer si ti upravo pokazao kakvi ste vi bahati letači, kurčubiči na kompetišn krilima, a tašte spodobe...

Dragi Horba, moja je majka postena zena koja je sama othranila dvoje djece i pritom imala dovoljno vremena da ih nauci neke stvari koje tebe tvoja ocito nije...

p,
D.