Prije nego sto zapocnem novu temu zanima me dali je bilo nesto o tome vec debatirano ovdje na forumu?

U srijedu sam letio na Triblju i po mome vrtio najuzi stub svog zivota (promjera 35m) pa me to potaklo da malo propricamo o tome na forumu. Ja u vrtenju stubova koristim siroki spektar trikova i tehnika koje prilagodjavam uvijetima a primjetio sam da kad vrtim skupa s drugim pilotima da moj nacin vrtenja nije bas isti. Al nekako se puno vremena nadjem iznad ostalih vrtuckara. Mozda je slucajno, mozda nije al bilo bi super da jedno par iskusnih pilota usporedi svoje primjedbe ovdje pa da svi imamo nesto od toga. ?

Pozz,
Airie

Orlovi su nedavno imali seminar na tu temu u jednom zdrmanom stubu više Lobora,slučajno sam se našao tomo.
ps:
Seminar bio besplatan za sve učesnike.

Pa logično je, ak se vrti uže, da si u najboljem dizanju. Pitanje je samo koliko se jako stisne, kako bi aktivna površina krila bila što veća. Naravno, treba znat nać centar stupa. To ja nekako zovem "zajahivanjem". Druga je stvar koliko tko ima petlje i živaca biti baš u centru, pa mnogi odaberu periferno dizanje, uz rizik da iz njega ispadnu. I naravno, koristiti Coriolisa (sve o tome najbolje zna Z.B.), ovisno u kojoj hemisferi letiš ...

Pozdrav!

Željni smo učenja a naučili smo da je bolje učit iz tućeg iskustva!
Samo raspali al po istini!

Eto kao mladi pilot ja bi isto volio čuti razne trikove, tehnike i savjete
Pa Airie i ostali, raspalite

Letiš, miran zrak, propadaš, po finesi. Treba ti dizanje, bilo kakvo. Kako ga prepoznati? Idealna situacija - ulaziš pred stup, ravno, u glavu. Prvo će te malo usporiti. Pa onda, kad uđeš u nisponi dio, ubrzati i imat ćeš dojam da pušiš. I onda vrisak varia, ili snažni trzaj glidera unazad. Tu si. E sad, kako ništa ne vidiš, al osjetiš i čuješ, samo naprijed. Na prvih 0,5m/s produžiš još malo ravno (ne vraćaj se istim putem, ni za živu glavu), i čekaš pojačanje dizanja. I onda, malo, pomalo imaš sve jače dizanje, i u jednom trenutku moraš odlučiti da zavrtiš. Vrtiš oprezno, i osluškuješ vario i guzicu. S nekoliko probnih krugova nalaziš centar, i gonjalo. Širina kojom ćeš vrtit? Ovisi o tebi, krilu, uvjetima, al obično se pokaže da je to nekih 50-100m, ili u idealnim slučajevima čak do 200-300m. E sad, pogodit ćeš ga u glavu skoro nikad ili rijetko. Krajcaš stup. Osluškuj ponašanje krila, i opet, guzicu. Strana na kojoj je stup uvijek poskoči malo prema gore. Okreni se na tu stranu, zavrti 180-360st, probaj. Ako si pogodio, ne treba ti više od 3-4 kruga da ga centriraš i "zajašeš". Ne ignoriraj ponašanje krila. Ono ti uvijek veli jesi li blizu. Naravno, prepoznaj nisponu stranu stupa. Krilo će ti to pokazati laganim mreškanjem, ev. jednostranim zatvaranjem. Ako si prepoznao nisponu stranu, znaj da je uspona u blizini. I još nešto. Vrtnja u stupu daje ti najveću obodnu brzinu. To te čini stabilnijim i sigurnijim u letenju, te se nimalo nemoj bojati zavrtiti ga. Najgore što možeš odabrati u aktivnom letenju je prolazak kroz stup, onak, bez veze. Kao , ima ih još. Ne , taj je tvoj i Božiji, zato ga na svaki način zajaši, pa pomalo.

To ti kaže stara kuka, koja se najahala i ispromašivala. I još nešto, uopće nije problem vrtiti usko. To ćeš sam vidjeti, po penjanju. Ali moraš biti blizu centra stupa. Ako ga okolišaš, imat ćeš problem, ak ti vanjska strana krila, a pogotovu unutarnja, dohvati silaznu stranu stupa.

Da, da ne zaboravim. Ne zanemari vjetar i zakošenost stupa, makar će te vjetar najvjerovatnije gurati zajedno sa stupom. U vrtnji, uspori u vjetar, pusti niz vjetar. Tako ćeš biti mnogo bliže svom predmetu čežnje.

p.s. Ovo su samo osobne opservacije, a ne znanošću potkrijepljene.

Evo ovako...

Kako je Roman poceo nadovezat cu se na to sta je on rekao.
Da ne kazem krivo, reci cu u 50% slucajeva to nije tako. Zavisi sa koje strane prilazis stubu... ako si mu prilazis sa vjetrom sa strane (znaci klasicna situacija na grebenu) i stub je izmedju tebe i grebena, onda ce se nece desit to sta kaze Roman nego bas suprotno. Kad te stub "vuce" unutra, onda ti strana krila sa koje je stub najprije potone i krilo ubrza a digne ti se bas suprotna strana. Ako te stub "gura" od sebe na niz vjetrenoj strani , onda ce strana s koje je stub skociti gore, dok ti brzina letenja pada. Kad u stub ulazis direktno, opet ti je razlika dali ulazis u njega u vjetar ili niz vjetar. Ista razlika: ulazenje dok ti je stub niz vjetar - krilo ti najprije potone i ubrzava, ulazenje dok ti je stub u vjetar - krilo skoci natrag (dize se) i usporava.

U oba dva primjera isti dio krila se dize a stub vam je svaki put sa druge strane…. brzina vjetra u licu ce vam reci sa koje strane vam je stub (vjezba radi majstora).


Opet, ja ne vrtim tako (uvjek). Ja u vjetar ubrzavam, jer me stub ionako vec usporava. A jos ima 3 razloga zasto ubrzavam (ruke gore):
1. na prednjoj strani stuba obicno dizanje je snaznije,
2. lakse je u stub uci sa prednje strane jer te sa te strane ionako vec vuce unutra,
3. sa niz vjetrene strane spustanja su obicno snaznija, sa vise turbulencije i teze je opet uci u stub.

Da bi se moglo uspjesno vrtiti stub potrebno je ustanoviti velicinu, jacinu, oblik i putanju stuba. I to je proces istrazivanja koji ne prestaje od pocetka vrtenja stuba pa do trena kad smo stigli ili do baze oblaka ili do maksimalne visine .

Onda su tu razlike izmedju jacine i velicine stubova i sve variacije...
1. U jakom i uzkom stubu koristim puno prebacivanja svoje tezine prema sredini stuba uz dosta snazno potezanje unutrasnje komande... kao kad radim dosta agresivnu spiralu. Skoro ne upotrebljavam vanjske komande.
2. U jakom i sirokom stubu koristim puno prebacivanja tezine sa manje potezanja unutrasnje komande i malo upotrebe vanjske za stabiliziranje kod izlazka vrtnje iz nizvjetrene strane u vjetar i blagog ispravljanja.
3. U slabom i uskom stubu tezinu prebacujem na VANJSKU stranu i vrtim samo s komandama, da krilosto leti sto vise "flat" ili horizontalno, bez naginjanja. To je napredna tehnika, jer s time krilo dovedem jako blizu "spinu" ili negativi. Ali, kad se tehnika usavrsi, moguce je vrtiti jako sporo i usko.
4. U slabom i sirokom stubu naginjem se unutra i koristim sto manje unutrasnje komande sa upotrebom vanjske komande za stabiliziranje kod izlazka vrtnje iz nizvjetrene strane u vjetar i blagog ispravljanja.

Dalje... ako stubovi imaju puno zanosa s varijacijama jacine vjetra:
1. U stubovima sa puno zanosa bez puno vjetra: dopustam da me stub vuce u sebe dok se sa njegove prednje strane okrecem niz vjetar, znaci prebacivanje tezine prema centru stuba, osjetim ubrzavanje kako me stub usisava, onda malo jace na unutrasnju komandu jos uvijek s tezinom naslonjen na jezgru stuba, zavoj i kod izlazka ruke gore da letim sto brze prema, dok me stub usporava svojim kretanjem niz vjetar dok se krecem prema njegovom prednjem dijelu.
2. U stubovima s puno zanosa u jakom vjetru na izlazku iz zavoje sa zadnje strane stuba pocnem progresivno koristiti “speed”, znaci polako i sve vise nogom gazim gas, dok s punim gasom sa strane prodjem centar stuba I onda pustam gas u ulazku u zavoj sa prednje strane stuba I opet pustim da me stub vuce unutra.

Dalje… ako stub ima vise jezgra:
1. koje su u krugu: koristim tehniku kao u sirokom i slabom stubu… znaci letim vise horizontalno i krug je dosta sirok i lijepo yo-yo kroz jezgra stuba
2. koje su u liniji (cesto na velikim i okomitim grebenima): isto koristim tehniku kao u sirokom i slabom stubu… znaci letim vise horizontalno ali sa razlikom da onda radim zavoj tek u zadnjoj jezgri stuba I taj zavoj je obicno vise agresivan I onda opet yo-yo kroz tih vise jezgri.

Doziranje vanjske komande je jako vazno za odrzavanje krila u stovise horizontalnom kretanju bez velikih oscilacija u nagibanju ili “pitch-u” krila kako bi se letilo sto vise efikasno.

Za pocetno centriranje stuba mogu se koristiti dvije tehnike:
http://www.xcmag.com/2013/11/thermallin ... -reversal/

Toliko za sada a ima jos svasta toga…

Pozz,
Airie

P.S
Nadam se da ovo pisuckanje barem malo ima smisla , a ako nema mogu napraviti par skica…

Ma naravno,postoji milijun situacija. Ja sam se pozvao samo na neke jasne situacije, bez puno dvojbi. A bilo je toga još : npr, Japetić, puše JZ, klasična situacija, radi stup lijevo od grbe, na kom sam se milijun put pobrao. I ono što sam napisao, probam ,ne ide, i ne ide, i još tako 5-6 puta. Dođe onaj spomenuti Z.B. (šupak, uzgredbudirečeno), nekih 50m iznad, i fijuuuuu, gore. Zaključak, nagnuti stup koji tražiš ispod, a ne poštuješ vjetar i njegov pomak. Tj, zna on nešto o Coriolisu, što ja ne znam .
A tek je druga tema - kako navrtit 5-10 takvih stupova i dohvatit 100-ku. E, tu više nemam komentara, meni je crkva i dućan pred crkvom kraj letenja za taj dan. No, o tom, potom. Neka druga tema.

I još nešto, na što ne znam odgovor. Recimo, letenje na Triblju, u jesenje-zimskim uvjetima, JZ, 5-7m/s. Zašto je najaktivniji sloj nekih 100m pred padinom, a ne na samoj padini? Ovo je druga tema, al nadam se da će netko probat odgovorit...

Fino!
Super razlučene kruške i jabuke.
Sad vidim zašto znam letit samo kad je bazetina iznad mene.
Samo daj!
Skice obavezno !

Voziš bicikl otprilike 20-30 km/h prednjim kotačem naletiš na malo veći kamen.
- Ako kotač sredinom udari u najvišu točku.
- Ako kotač ljevom stranom udari u najvišu toču.
- Ako kotač desnom stranom udari u najvišu toču.
Sve to ljepo analiziraš i naučiš što trebaš poduzet u datoj situaciji.
Prvom prilikom kad naletiš na kamen dali će ti ova silna analiza i teorija bit od koristi ?
Teško !
Vrćenje stuba,vožnja bicikla,plivanje i.t.d. su vještine.

Airie tvoja analiza vrćenja stuba potpuno točna i ispravna (po mom skromnom mišljenu).
Jedina zamjerka sto potpuno besmislen ako guzica i ruke ne odrade vještinu.
Kad guzica i ruke odrade sve kako treba refleksno,koji smisao od vještine pravit analize i silne teorije ?

Slazem se potpuno. Ne znam sta mi bi... Imao vremena na gubljenje (znaci nije bilo letivo) pa sam nesto napisao... na srecu od tada do sada u Istri moglo se skoro ako ne svaki dan letiti pa sam isao svoje silne teorije malo provjeravati... jos uvijek rade (kad ne trebam o njima razmisljati)

Pozz,
Airie

Nisam siguran što je Roman zbilja mislio, ali ja sam ovo 'uspori' pročitao kao 'uspori s okretanjem' što je vrlo logičan savjet.

Koja strana krila se diže i gdje je stup, već se i ne sjećam otkad sam zadnji put letio, ali ja osobno, iako znam da teorija slabo vrijedi u zraku, volim uvijek znati zašto?
Zašto bi se spuštala ona strana krila koja je bliža stupu?

Krilo fizicki reagira isto ako te zrak gura sa lijeve strane ili te usisava sa desne. Kretanje zraka je isto i lijeva strana krila ti se dize a desna spusta. I treba osjetiti koja od tih dviju stvari se desava.
Znaci nije da ti se uvijek spusta ona strana koja je blize stupu. Zavisi s koje si mu strane u odnosu na vjetar. Jasno ko noc?

Zamisli da hendlas na startu i puse ti sa lijeve strane dok s krilom iznad glave gledas u dolinu. Ako ga pustis, krilo ce se nagnuti u desno.
Slijedeci primjer, kad startas i stub je ispred tebe, krilo ce potonuti - ubrzati dok ne udje u stub. Ako je stub vec iza tebe, krilo ce ti vuci u nazad i usporavat ce te. Isto je u zraku dok letis.

Ok, kužim sad, postoji jedan dio stupa (na samom rubu) gdje će efekt horizontalnog usisavanja zraka oko stupa nagnuti krilo prema stupu (spustiti bližu stranu, a podignuti suprotnu) biti jači od efekta gdje strana krila bliže stupu dobiva jače dizanje (na rubu stupa su dizanja ionako minimalna pa je i razlika minimalna) no taj efekt (zanjihavanje prema stupu) će potrajati tek koju sekundu dok tijelo opet ne dođe ravno ispod krila, a onda će nadalje svaka minimalna razlika u gradijentu dizanja opet podignuti onu stranu krila koja je bliže centru stupa. Pošto ionako svi znamo da nema smisla skretati čim se dođe u minimalno dizanje nitko nije previše u opasnosti skrenuti na krivu stranu zbog prvotno opisanog efekta naginjanja. Razumijevanje ovog efekta može dakle biti od koristi tek onda kad proletimo tangencijalno po samom obodu stupa: osjetimo samo povlačenje i naginjanje, a pravo dizanje ne. Automatski skrenuti na onu stranu koja nam se na sekundu malo podigla tada bi bila greška.