Nešto me uvijek smetalo u vezi termina u naslovu. Jer, ako ima aktivno letenje, onda valjda ima i pasivno letenje. I to su kao neke vrste letenja? Stvar izbora? Znao sam čuti: 'moraš naučiti letjeti aktivno!'. Pa zar itko želi letjeti pasivno? Jel to letenje uopće? Kad netko leti pasivno to zapravo znači da ne leti dobro (osim ako uvjeti ni ne zahtijevaju drugo - visenje na laminarcu ili curenje u mirnom zraku. Zato nema smisla govoriti da se treba naučiti letjeti 'aktivno'. Treba se naučiti letjeti - i točka.

Aktivno letenje se zna prevoditi kao 'držanje krila uvijek točno iznad glave' i sl. Savjeti kako da to postigneš su obično: kočiš krilo ako je naprijed, pustiš komande kad je krilo iza tebe, održavaš konstantan pritisak u komandama i sl. To je isto krivo. Instrukcije nisu dovoljne. Reagirati po uputama nakon svjesnog opažanja neke kritične situacije je prekasno. Treba prevenirati. A to se može naučiti raditi jedino instiktivno, kroz puno prakse. Treba 'steći osjećaj'.

Također je pitanje što se letenjem želi postići. Gornji savjeti ne odnosi se na acro ili npr. slijetanje na piku. Ajmo reći da aktivno letenje nije ni mišljeno da se odnosi na acro i piku. Isto tako se ne odnosi puno ni na laminarac i curenje.

Odnosi se dakle na letenje u termici.
Ako se pod ciljem aktivnog letenja podrazumijeva jedino sigurnost - ne dozvoliti kolapse i umfale - onda nemam daljnjih primjedbi. Ako se ipak odnosi i na nešto više, onda cilj koji imate uvjetuje način letenja tj. definira što je 'dobro letenje' u tim okvirima.
Npr. kad vrtite jaku usku termiku za očekivati je da će unutarnja strana biti puno napetija od vanjske. I tu vanjsku treba pustiti da bude malo labavija da se zadrži usko okretanje. Pri ulasku u termiku često je najbolje (ovisi i o krilu) pustiti ga malo ispred da bolje zagrize (najbolje potezanjem speeda).
Ako želite maksimizirati glide najbolje je uopće ne dirati komande, čak i kad se prolazi kroz nemiran zrak. Isplativije je dopustiti ljuljanje (koje isto uzima od finese) nego konstantno kočiti krilo u nastojanju da bude točno iznad glave (što ubija finesu).
Ako ste na takmičenju ni finesa nije najvažnija stvar - bitnija je brzina. Opet se stvari mijenjaju.

Navodno postoji još jedna dimenzija 'aktivnog letenja' koju poznaju samo najbolji: ne samo prevenirati neželjeno instiktivnom reakcijom na najmanji input od krila nego čak predvidjeti u čemu će se krilo naći kroz koju sekundu i unaprijed se postaviti u idealnu poziciju za to...

Zbog svega gore opisanog aktivno letenje mi je, ako ne besmislen, onda prilično nedorečen pojam. Nema aktivnog ni pasivnog letanja. Postoji samo duga gradacija od lošeg do dobrog letenja uzevši u obzir pojedinačni cilj svakog letača. Ako je nekome cilj prvenstveno letjeti sigurno i uživati u svakom letu bez ikakvih neugodnosti i problema, i dotični u tome uspijeva - on je dobar letač. Zato jer je znao izabrati za sebe idealno krilo, zna uvijek izabrati uvjete (start, vrijeme polijetanja, vremenske uvjete, zonu u kojoj će letjeti) koji su u domeni njegove letačke tehnike i nikad ne dolazi u iskušenje izlaziti iz svojih dobro prepoznatih, njemu idealnih okvira.

U načelu se slažem s tobom da tu nema nekog jako bitnog smisla.
Ipak, mišljenja sam da na klasi 2-3 i više niti ne možemo razglabati niti razlikovati drugačije letenje od aktivnog. Ono što se misli pod tim se vjerojatno odnosi na 1, 1-2 i manje na 2. Naime, početnici i rekreativci skloni su nonšalantnom (opuštenom), ali i ukočenom letenju što zbog rekreacije a što zbog neznanja. Upravo se njima savjetuje aktivno letenje, tj. ono što bi Sanderson pod tim mislio jer niže klase krila možeš letjeti i da ništa ne diraš. Kako bi ipak taj let izgledao lijepo i kako bi maksimalno iskoristio perfomansu krila, izbjegao nepotrebno ljuljanje koje početniku može biti neugodno te donekle bio spreman na eventualnu burniju reakciju, preporuka je: dobro bi bilo biti aktivniji u letu, a ne sjediti u sicu ko cjepanica. Vjerujem kako tu nema nešto više od toga.

Naravno, na višim klasama aktivniji pristup je nužan, a kao nadogradnja javlja se potreba za finesama kao što su fini i glatki krugovi bez naglih naginjanja i mijenjanja brzine, izbjegavanje bilo kakvog ljuljanja u tranzicijama, dozirana primjena speeda, opušteniji i ležeći položaj u sjedalu, itd. Tek sve to zajedno i na puno kilometara donijet će vidljive razlike, a mahanje ručicama na ove fine korekcije mu dođe ko default.

Opet se slažete , Ivešu ste dobrano razočarali . Mislim da termin "aktivno letenje" podrazumjeva letenje u termičkim ili "po naški" žešćim uvjetima i da od pilota zahtjeva određenu reakciju u datom trenutku, te stoga mislim da sam termin ima podlogu i da svi piloti znaju na što se odnosi, bez prevelikog filozofiranja. U suprotnom ako bi secirali svaki termin koji se upotrebljava u žargonu i njegovu logičnost... na kraju samo bi došli do toga da je nelogičan.

Eto, ja se s nićim ovdje izrečenim ne slažem.
Doduše ne znam zašto, ali htio bih oformiti suprostavljenu stranu i Iveši uljepšati dan.

To je kad se uvodi početnike u letenje pa na početku sjede ko drvo i ukočeni povuku komandu za 2cm i čekaju da skrene (s radijusom od 200m). Svi baloni ih tresu na sve strane a jedinice to gutaju, u najgorem slučaju malo zatvori ili se frontalčić napravi koji se odmah otvori. Ako su malo ozbiljniji uvjeti instruktor ih ne pusti letit i gotovo.

I onda im se objašnjava da treba "letit aktivno", osjećat što krilo radi, držat ravnomjeran tlak u komandama, održavat krilo iznad glave, premještat težinu, kontrolirat upadni kut itd. itd.

Izvan okvira početnika u nelaminarnom zraku mislim da nema smisla koristit termin.

Al se može prostituirat tipa "nisi letio dovoljno aktivno" .. "pa nije ni čudo da te stalno zaklapa kad si neaktivan" .. "s novim sicem i skroz otpuštenom prsnom vezom letim 20% aktivnije baš je naporno", "aktivnije to malo buraz" i sl.

Slažem se oko seciranja, nije problem pojam nego baš ovo što je gburazer spomenuo. Meni se nekako čini da su primjedbe u njegovim citatima suvišne. Vjerujem da i dotični kojeg primjedbe idu nakon leta zna da nešto ne valja i da se mora popravit, a primjedba 'budi aktivniji' mu baš ništa ne pomaže jer da čovjek zna što treba raditi to bi i radio - ako je pasivan to u većini slučajeva zapravo znači da ne zna kako biti aktivniji. I bolje da je pasivan u tom slučaju i da ne poteže komande na sve strane ako ne zna točno što radi.
Ok, možda ima i onih kojima se treba eksplicitno reći da komande treba koristiti u letu, ali u većini slučajeva mislim da je prvotni slučaj.

A u vezi mahanja ručicama (MR u nastavku). Naše krilo jest manje i lakše od bilo koje druge letjelice, ali to ne znači da može instantno reagirati na svaki mahaj. Isto tako ne mislim da MR ikad ima smisla osim zbilja u velikoj turbulenciji kad se svim silama trudimo zadržati krilo pod tlakom. U samoj termici, ako nije turbulentna, nema ni potreba za mahanjem.
U termici punoj balona pak mislim da je jednostavno preambiciozno pokušavati idealno iskoristiti svaki balon i da je najoptimalnije pokušati zadržati što ravnomjerniji krug, bez puno zaljuljavanja i promjene brzine i smjera. S puno MR vjerojatnije je da ćemo samo pokvariti stvari. Zato je mene recimo uvijek fasciniralo kako ne mogu prepenjat doca na omegi, a vrtim skoro duplo brže i uže, stalno nešto popravljajući, dok on održava isti uspon naoko laganim kruženjem oko mene. To je prednost stabilnijih krila koja se malo naginju, jednostavno izravnaju sve neravnine i u prosjeku s manje truda i većim krugom drže isto penjanje kao i onaj koji usko i nagnuto vrti sam centar. Naravno, ovisi i o stupu, nekad je core izraženiji i stabilniji pa uska vrtnja zaista donosi prednost no često je i ovako kako sam gore opisao.

MR na kraju može odražavati i strah od krila, svjestan ili nesvjestan...

Ne znam tko se sve pronašao u ovom pa će mu smetati, ja se sjećam da sam jedino Ćaletu par puta vidio u takvom mahnitom MR, još dok je bio na Avaxu - nisam se sjetio pitati ga o tome.

Meni su naj situacije u zraku kad krilo trza i uvija se na sve strane a ja nemam poima što da uradim sa ručicama pa aktivno izmolim očenaš

lp

E da sjetih se da mi je neko spomenuo tzv. pasivno aktivno letenje :fool:
a to bi bilo letenje sa zategnutim trimerima ili konstantno zakočenim gliderom što nam daje tlak u komorama, smanjuje dinamiku i ljuljanje krila
što je ok savjet za početnika u termičkom letenju kad nezna što da učini u turbulenciji (ne pretjerati sa kočenjem)
ali sigurno nije recept za kvalitetno letenje jer se ne razvija osjećaj za reakcije krila (hebiga takvim letenjem otupljuješ i kad te klopi neznaš što bi)

lp

Stvar je u biti jednostavna

Aktivno znači da ako:
- krilo krene naprijed ti ga zakočiš
- krilo ode nazad ti ga pustiš
- padne tlak u komorma (napetost komande) povećati ga zatezenjem (povećanjem napadnog kuta)

Sve ovo treba biti s osjećejem, prilagođeno i umjereno. Ako krene brzo moraš i ti biti brz i suprotno.
Znači radiš sve da bi ti ostalo točno iznad glave. U tom položaju najbolje leti i sigurnost je najveća.
Ova vještina se uči i uvjet je za prelazak na više DHV kategorije.
Što je viša kategorija potrebno je aktivnije letenje jer je pasivna sigurnost manja.
U tome je i najveća razlika u kategorijama. Konstruktor za određenu kategoriju PODRAZUMJEVA da pilot vlada
potrebnom tehnikom letenja da bi sigurno letio i tu pretpostavku ugrađuje u svoje djelo.

Obavezna lektira: Nova - Dinamic Decision
http://www.nova-wings.com/english/downloads/videos.html

Pozdrav
Petar

Bio je jedan zanimljiv tekst na cro pg portalu o ljuljanju. Naučite se ljuljati ili tako nešto. Sad ga ne mogu pronaći pa možda stavim drugi put kad/ako ga pronađem.
Meni se znalo dogoditi da idem ispravljati ljuljanje i ostale naprijed-nazad pomake krila aktivnim letenjem/MR-ma. Uvidio sam da "koljem" krilo, da mi se brzina i finesa drastično smanji i ponekad od malog ljuljanja napravim puno veće.
Sad više ne radim to nego pustim krilo da samo odradi dio posla, a pokušavam reagirati kasnije ako je potrebno.
Slažem se da početnici trebaju mahati rukama i vježbati kontrolu krila pa čak i ako ga tim pokretima "kolju", za "sigurna" krila to ionako nije bitno jer čak i velike greške takvo krilo oprašta. No mislim da u jednom trenutku svi shvate da to mahanje rukama nije najsretnije riješenje i da treba malo opustiti rukice.
Tu dolazi i prebacivanje težine u sjedalici koje je po mom mišljenju 50% posla.
Naravno ja letim 1-2, povremeno kakav letić na dvojki i to je to. Moguće da u drugim klasama situacija nije takva.

http://www.paragliding.hr/index.php?opt ... &Itemid=19

eto ga ...

fafala, nisam imao vremena tražiti...

Moje je mišljene da aktivno letenje označava pojam održavanja stabilnosti krila u nemirnom/turbulentnom zraku pomoću komadi. Kao pojam kojeg se uči u školi/obuci/tečaju, aktivno letenje početnicima predstavlja paradigmu (zgodan prefiks para) osnova letenja u turbulenciji/termici. Onda (učitelji/nastavnici/instruktori/) trube ako krilo izleti - prikoči, ako zaostaje - popusti, ne ljuljaj dodatno krilo i sl. To im u početku izaziva konfuziju, ali vremenom sjeda na svoje mjesto. Naravno, kroz iskustvo.

O aktivnom letenju na višim klasam, pogotovo comp krilima je bespredmetno govoriti. Slažem se sa Žacom da je krila više klase bolje pustit da prođu kroz turbulenciju nego stalno nešto popravljati (mada isto vrijedi i za niže klase, ali to nije osnovni zahtjev jer je subjektivna sigurnost na prvom mjestu, a tek onda performanse). Međutim, za to treba vremena i sati u zraku, da možeš ladan k'o špricer fućkajući protutnjati pod speedom ili na trimu kroz +5 dizanja i isto toliki nispon, a da ne potegneš komandu ni pol centimetra. Što se tiće korekcija na višim klasama u stupu, nisam mišljenja da je bolje krilo pustiti u ravnomjernom kruženju nego ga popravljati. Kad ga pustim (ne misleći pritom niti na jedan pojedini model koji sam letio) onda me i zaklapa i baca unutar dizanja, a ja želim da to izgleda lepo. Ne volim kad mi krilo divlja, pa makar to bilo i na uštrb performansi/dizanja. Što je kome ugodno za oko nije za raspravu. Jednostavno obožavam MR u centriranju stupa jer je nevjerojatno zabavno (možda i najzabavniji dio letenja paragliderom, po mom sudu). I sad da to prepustim da se odvija bez mog upliva. Nočens! Limes MR-a teži beskonačnosti, ali je integral (sjedinjenje) pilotove ugode i ljepote ukroćenosti krila jednak savršenstvu (slovima: blaženstvu), uz C nepoznatu konstantu prpošnosti stupa. Tekme su van kategorije, ali o tome sam najmanje pozvan govoriti.

Ajmo iskusnjare ! Samo trpajte što više vaših iskustava jer je ovo prava tema i pravo mjesto da čujemo kako to radite.

Meni je trebalo duugo da u dizanju ili okolo njega ne kočim krilo taman previše da bi lako ušo u njega (dizanje mislim!). Jednostavno me je bilo strah da me ne grune neki monster klof ali to je bilo na 1/2 padobranu. Koje ironije iako je sigurniji pasivno jače ljulja i neugodnije prolazi kroz turbulenciju.


U mom slučaju apsolutno točno!

Otkada sam na 2jci lakše mi je letjeti u turbulenciji manje ga kočim ali gledam u krilo i kada me jače počupa vidim da radi ko harmonika-znači da ga kočim previše-usporava-a kad ga pustim-ubrza-termika ga jače povuče. Znači manje i kraće kočiti. Objašnjenja tipa "kad je ispred koči a iza pusti" za letenje na dhv2 i više je, nedovoljno. Kolko dugo i kako brzo? Klatno pilot-krilo je veće i ima duže poluge. Nagli cimovi samo zdrmaju padobran-ako se vrti nemirni stup. Ako se hoće zaklopiti onda baš tako treba kratko i brzo.


Jedna od najvećih bedara mi je u jakom nisponu oko turbulentnog stupa okrenut usko. Imam osjećaj da je padobran spor-što i je pa si mislim da ako ga takvog stisnem da ću ga prevuć u negativu? Oću li?






.

Aktivno se znam vozit i na biciklu,vecinu vremena se vozim tako da su mi ruke u depu
i tako se vozim i u brdo i niz brdo i u zavojima al ipak da bi se skroz zaustavio ruke na kocnice!
Htio sam reci da sam tjekom voznje biciklom cjelo vrijeme drzo ravnotezu bez da sam drzo upravljac u rukama znaci samo pravilnom raspodjelom tezine!
U letenju je slicno treba biti u ravnotezi pravilnom raspodjelom tezine!

Vecina se zna vozit na biciklu a dal znadu objasnit kak to funkcionira????
Kad krenes se ucit vozit visis na sve strane dok se pomocni kotaci ne pomotaju
i onda se jedno vrijeme vozis cik cak bez da pomocni kotaci doticu tlo a kad trebas skrenut
onda taj kotac samo smeta jer se nemozes nagnut da bi bio u ravnotezi
jer je lakse srenut ak nisi okomito!
Onda ti skinu pom. kotace jer kao znas i kao krenulo je dok se na prvom skretanju na rasipas
jer si se previse nagnuo (a nema pom. kotaca da te pridrzi) i neznas koliko se treba nagnut da skrene i da nije previse!
I tako nakon nekoliko padova mozak skuzi kad i koloko se treba nagnit da bi se islo ravno
a i koliko da bi se skrenulo i sad samo gas i vise nerazmisljas kak se to drzi ravnoteza al ide!

Slicno je i s letenjem kazu ti moras "stec iskustvo"
Znaci mozak ce kad tad ako isprobavas skuzit kad i sta napravit!!!!
Sad ce svi a nije to isto ko vozit bicik e pa zavisi dal se vozis biciklom po praznom parkiralistu
ili juris kroz sumu ili grad preko stepenica ivicnjaka i jaraka,a krenes se ucit na parkiralistu!

A na krilu je -Reko sam da se naginjanjem upravlja ljuljanje ljevo-desno,
a za ljuljanje-napred nazad probaj s komandama!

u primjeru :letis kao ravno i naletis na dizanje (najcesce dize jednu stranu)kocnice su ti jednako potegnute krilo ce na toj strani koju dize i usporit i nakrenut ga ako nista ne napravis
preci ces preko toga i onda ce krilo pojurit tom stranom napred i dolje ak te nije vec zaklopilo!

Trebo si napravit -kad krene dizanje pazis na ravnotezu tezista jer ak je krilo nakrenuto
a ti sjedis ravno nisu jednako opterecene gurtne a trebale bi bit(nema veze sto niste okomito
i na biciklu se nagnes )Komandu ako krilo ide nazad malo popustis da se popne i kad krene dolje prikocis i kad se zaljulja na drugu stranu i nju malo prikocis i opet letis dalje ravno !
Isprobavanjem koliko tezine koliko kocnce kak brzo ce mozak ako ga imas skuzit kak to ide,
i onda taj osjecaj krene radit sam a ti ga malo sam popravljas ili ucis nesto bolje i li malo drukcije jer ako si nesto malo i fulo tu ti je mali DHV (pomocni kotaci) i onda sa parkiralista
U tj. iznad sume po jos!
Zamene je aktivno letenje odrzavanje te ravnoteze komandama i tezistam!