Prošlo je dovoljno vremena da se slegnu dojmovi i da hladne glave opišemo okolnosti pod kojima se nesreća dogodila. Agencija je odradila očevid, policija je profesionalno učinila svoje, a doktori se brinu za oporavak Guljobera.

Prije svega, najvažnije je da je Guljaš dobro, uz slomljen kuk i napuklu trticu zaista možemo biti sretni da će se potpuno oporaviti bez težih posljedica. Period oporavka od ovakve ozljede je relativno dug, ali u ovom slučaju neće biti potrebe za ležanjem u koritu i za teškim i mukotrpnim terapijama. Prije dva tjedna je operiran i već lagano stoji na štakama, kreće se i redovito vježba. Raspoloženje je na nivou i naoružan je voljom za brzim oporavkom .

Nesreća se dogodila 19.10. na sportskom aerodromu Čepin. Taj dan smo organizirali internu tekmu u piki, 5 pilota u 3 serije. Luks, Čule i ja smo odradili po 3 serije, a Moro i Guljaš su trebali odraditi nakon nas. Radili smo niske šlepe, do 100 m, uvjeti su bili povoljni sa konstantnim vjetrom 5-6 m/s iz smjera SZ (blagi bok).

nakon 10. šlepe, na redu je bio Guljaš. Prednji start, krilu se lagano diže prvo lijeva strana, nakon korekcije ide sila i pilot polijeće i nakon kratkog vremena kreće blago udesno, u vjetar, što nije neuobičajeno pri polijetanju u bok. Čule (operater) preko veze govori da popravi u smjeru vitla što se i događa i krilo dobiva visinu, u tom trenutku je čule primijetio da se lijeva strana krila nije dobro formirala i govori da nešto nije u redu i da obustavljamo šlepu. Prema standardnoj proceduri, usporavam auto i Guljaš se otkačuje na visini oko 15-ak m. Nakon otkačivanja krilo nastavlja letjeti pravocrtno oko sekundu do dvije nakon čega kreće nagli zaokret ulijevo i krilo u zaokretu od 180 stupnjeva ulazi u oštru spiralu i pilot lijevim bokom udara u travu.
Nakon kratkog gubitka svijesti je došao sebi, hitna je bila na mjestu nesreće kroz desetak minuta, pružena je prva pomoć, pregled kičme, imobilizacija i pravac traumatologija.

Uzrok nesreće je velika pogreška pilota koji nije ukopčao nožne kopče. Prilikom polijetanja i trzaja počeo je kliziti u u tom trenutku opteretio lijevu stranu krila što je dovelo do opisanog. Svi ostali detalji i uzroci ovakvog propusta mogu biti predmet beskonačnih rasprava. Zašto i zbog čega se to dogodilo, svi koji lete mogu sami doći do zaključaka.
Gledajući stvari nakon proteklog vremena, možemo samo biti sretni i zadovoljni što posljedice nisu bile kobne. Zasigurno ćemo postrožiti sigurnosne mjere, uvesti dodatne procedure i provjere i pristupiti letenju na vitlu sa znatno postroženim mjerama sigurnosti.

Odradili smo tisuće šlepa, bez ijednog većeg incidenta. Eto, svima pouka, ne oslanjati se na rutinu, glavom biti na letenju, a ne negdje drugdje...

Pozdrav letačkoj naciji, ETO!

Želimo brz oporavak našem Guljašu, a svima ostalima čistu glavu, dobro polijetanje i ugodno slijetanje!

Želim brz oporavak Guljašu.

Nekopčanje nožnih veza je isključivo pogreška pilota. Bilo kakvo "postroženje" mjera kod postupaka u vuči ne mogu zamijeniti dobru staru i obaveznu provjeru u 5 točaka.

A kako nije odmah ispao van, kad je krenula vuča? Nekako ne mogu da si oslikam tu situaciju (istina, ne znam puno o njegovoj sjedalici). Kolegi želim brz oporavak ...

kukuljica, Advance impress.
prilikom šlepe je stolica pod utjecajem sile, ispred krila dovoljno da stisne pilota pod guzicom, a i karabini su više skupljeni, vjerovatno i dijelom jer je bila zakopčana sama kukuljica, pa kokpit...
taman dovoljno da ne možeš jednostavno iskliznuti.

I meni se to jednom dogodilo.
Naravno, u žurbi da poletim previdio sam standardnu proceduru koju inače obavljam. Mislio sam da je to već pohranjemo negdje u kičmi i da će se oprema sama od sebe zakopčati - krivo! Ne možeš misliti na nešto drugo dok se pripremaš za start!!!
Posljedica svega je:
- dižeš krilo bez problema
- sic je nisko i guzica je negdje na pregibu leđnog dijela i daske, pa radi kontru sili koja nateže gurtne - ne kužiš da nisi zakopčan
- ako si start odradio kako treba onda si tek u problemu - znači prikočio si krilo točno u trenutku da se zaustavi iznad glave (da te malo preteklo trebalo bi potrčati i vjerojatno bi skužio da oprema klapara oko tebe; da si ga zakočio prerano sila bi ti svukla opremu s tebe kod okreta)
- dakle, okrenuo si se na vrijeme i krilo lijepo stoji iznad tebe što je znak operateru da nabije silu (što je okret prošao ljepše i krilo postavljeno precizno u odnosu na špagu i vjetar šleper će uvjerenije potegnuti silu)
- špaga te poteže i krilo malo zaostaje; kako se oprema podiže prema gore tako kliže po leđima jer u suprotnom, kao na ringišpilu, mogao bi ju zakačiti strukom, tj. trbuhom.
- u djeliću sekunde sjedalo se nabija pod pazuh, a ti radiš kobnu instiktivnu pogrešku: imaš raširene ruke i sad ih grčevito držiš raširenima kako ne bi ispao; to je dovoljno da se odljepiš od zemlje i dobiješ per metara visine u prvih 2-3 sekunde
- ako ovdje zamrznemo sliku vidimo sljedeće: nadlaktice raširene i drže opremu da ne sklizne do kraja, a u šakama komande s kojima ionako ne znaš što bi, dok noge vire iz sjedala - sad neka mi netko prosipa teoriju o ubacivanju u sic! Da sam odmah pustio da oprema sklizne ostao bih na zemlji i nikome ništa, međutim, potegne te kokpit i misliš da je sve OK.
- srećom, operater vidi da neprirodno visiš iz sjedala (a i trebao bi započeti sa ulaskom u sic), pa odmah popušta silu i sigurno te prizemljuje

Sve ovo je ako imate puno sreće u nesreći. No, ako se radi o polijetanju sa bočnim vjetrom kada je prirodno da operater razvuče malo više špage, pa te ne vidi dobro, a k tome i ti moraš držati kut u vjetar dok ne dobiješ visinu - problemi su zajamčeni. Ispadanje iz sjedala nije jedina opcija, ali krilo je neupravljivo i može otići u lock-out, pogotovo ako jednom rukom pokušaš doći do klinke.

Meni se u paraglidingu tako nesto jos nije desilo ali u penjanju dvaput...

Nisam upleo osmicu (cvor) i poceo penjati. Prvi put srecom mi se skliznulo jedno metar od poda i osim šoka sve za 5 ali drugi put sam u hali ispenjao sve do vrha (10m iznad tla), sjeo da me spag spusti i odletio do poda dok je spag ostao gore. Smrskao dlan desne ruke, iscasio lakat a guzica i ledja crna. Dobro sam prosao.

Greska je naravno bila moja ali pitanje je zasto sam je napravio. Tri faktora: rutina, nepaznja i bezbriznost supenjaca. U penjanju postoji pravilo duple provjere, znaci supenjac bi te trebao uvjek provijeriti dali si propisno ukopcan u spag. Posto sam i u penjanju instruktor i onaj dan sam bio "odgovorna osoba" u hali, svi su pretpostavljali da znam sta radim i nitko me nije provjerio prije penjanja. Dok sam radio cvor prijatelj je nesto poceo pricati sa mnom i prekinuo moju rutinu koju sam izvodio "kao uvijek", znaci polu automatski. Nisam primjetio da nisam do kraja upleo cvor i eto ti frke.

Od tada nadalje gledam da nista ne radim rutinski nego da sam zaista prisutan. Nema veze koliko ljudi gleda ili prica oko mene na startu, dok se ukopcavam i spremam na polijetanje, to je jedina stvar koju radim. Isto kod penjanja.

A mozda nije losa ideja da se ovo prijateljsko provjeravanje kolega usvoji i u paraglidingu.

Pozz, a Guljasu zelim brz oporavak.

Meni se desilo isto na Ravoj gori i to baš na Impressu. Zakopčao kokpit a nožne gurtne su ostale visjeti. Kod Impress-a je stvar u tome da su nožne gurtne povezane sa prsnom pa ako zaboraviš to ukopčati ostaneš samo na kokpitu. Skužio sam da je nešto labavo pred sam start kad je već krilo bilo napeto. Od tad naravno pazim ali moglo je gadno završiti.
Trenutno letim Genie light, koja ima isti sistem kopči kao i Impress, ali s tom razlikom da je nožna/prsna gurtna preko dodatne crvene gurtne povezana s kokpitom tako da jednostavno ne možeš a da ne zakopčaš sve skupa. Sad se više ne budim znojan po noći
Srnećem Guljašu želim brz oporavak!

Neznam da li nam je trebala ova informacija o tvom noćnom znojenju, ali da, što god to značilo, i ja se rijetko uznojim po noći.

Koliko sam ja gledao tu teorije ubacivanja u sic u primjeru neukopcavanja, bila je na otvorenom sicu bez kokpita, gdje se (u primjeru da su ti trbusni misici dovoljno natrenirani da mozes noge u visecem polozaju dignuti iznad glave) prebacuje noge gore iznad gurtni i iznad glave, da bi se onda preokrenuo i odozgo opet spustio u sic. Znaci uvaljas se unatrag u zraku.

Kako to napraviti s kokpitom ispred sebe nemoj me pitati. Mozda cu probati doma pa da vidim.

Nakon 10 godina, na Raspadalici, isto s Impressom, startam, malo teze udjem u sic al ajd, reko, nisam se dosta bacio nazad (to radim otkad sam imao premali sic u koji nisam nikako mogao normalno sjest osim da se neposredno po polijetanju zanjisem unazad - nikad nisam mislio da ce mi ta navika spasit zivot). Malo se popravim, krenem letit kad ono glider stalno nekud oce ic, weightshift nenormalan, nesto mi se cini cudno... Pogledam bolje nesto mi cudno gurtne razmaknute. Pogledam bolje dolje, obje zenske kopce od prsne veze slobodne, nozne ni ne vidim, vise negdje u kukuljici. Malo rukom promuljam onako naslijepo, ufatim jednu, zakopcam, malo se pomucim priblizit drugu stranu, zakopcam i leti dalje ko da nista nije bilo. Spasila me tehnika starta, zakopcan kokpit i ona lastikica koja drzi kukuljicu zatvorenu.
Najveca prokletinja, da me stoput pitate zasto se nisam zakopco, ne bi vam znao rec. Nit umoran, nit pijan, nit je ikog bilo na startu, nit sam ista radio drukcije nego inace…Zakon velikih brojeva valjda...
p,
D.

Ima Jubito filmića na tu temu, ali jedno je kad to radiš doma u dvorištu, a drugo kad si na terenu. No, to i nije najbitnije - bitno je da nitko nije odsimuliro taj položaj, odnosno da si oslonjen nadlakticama (ili pod pazuhom) na gurtne koje su inače u visini kukova. Pokušaš li u tom položaju uhvatiti gurtne od krila moglo bi ti se dogoditi da ostaneš visiti držeći se za njih šakama do slijetanja, a to mora biti jako jako brzo jer, koliko god bio jak, visiti držeći se za tanku gurtnicu možeš možda do 60 sec.
Slažem se da bi to trebalo probati doma, samo zato da vidiš koji je to užas - možda te to natjera da to više nikada ne zaboraviš pokopčati.

Na filmiću, koji je već objavljen ovdje, svakako valja ovo pokušati jer u suprotnom nije dobra opcija. No, u šlepi, sasvim je druga stvar. Operater te može prizemljiti ako popusti silu ili odreže špagu, a ti nastaviš ravno u vjetar dok ne sletiš.
Lošija opcija je ako si previsoko za čekanje, a šejka te vjetar i krilo, pa ti vidi kako ćeš izvesti ovo sa filmića.

Potpisujem i ja slične situaciju sa nezakopčavanjem, a da nisam znao razlog. Mjesto Tribalj, uvjeti odlični, dignem krilo i skužim da nekaj ne valja. Spustim i vidim da se nisam zakopčao. Sjedalo Gin Ginie race 2. Još sam to jednom davno napravio na Japu, mislim da se radilo o sjedalu Sup'Air Coocon (među prvim race sjedalima prije kukuljica). Oba sjedala imaju CRVENU traku za nožne veze i ne možeš ukupčati "prsnu vezu" bez te crvene. Dakle, apsolutna moja pogreška, a da me ubiješ ne znam zbog čega. Eto čemu služi 5 kontrolnih točala. Obavezan mi je ritual uzeti rukom prsnu vezu i provjeriti je (onda je bar jedna ili su obje nožne veze zakopčane na većini današnjih sjedala) te se mašim za ručicu rezerve da vidim da li je tu i da li stoji kako treba. Tek tad gledam vjetrulju, zračni prostor, pljunem i poletim.

Glede mede i ubacivanja u sic. Nekad smo Ivica i ja prakticirali tu tehniku s podizanjem nogu u procesu obuke (većina sjedala još nije imala tzv. safety line). Demonstrirali smo to na obješenom sjedalu. Sve je to lijepo dok to nisam počeo demonstrirati u praksi. Fino poletim, otkopčam nožne veze, "iscurim" iz sica, držim se na rukama, podignem noge, zahaklam gurtne iznutra, jednom rukom se držim, a drugom dohvatim sjedalo i ubacim si ga ispod guzice, pa sjednem. Na Kupljenovu i na Hruščevcu nisam imao problema, a onda se zbilo ovo. Vjetrovit i termičan dan na sletištu pod Plešivicom, na kosim livadama u Jurjevčanima. Skoro da je teško poletiti koliko je blag nagib. Radili smo GH, jer je za sve drugo bilo prejako. Uz zapuhe vjetra sam se pomalo odljepljivao od tla. I onda mi padne na pamet ideja da im demonstriram ubacivanje u sic. Napravim sve gore opisano, a onda me podigne i počne drmati turbulencija. Krilo bez ikakve kontrole (naravno da sam letio na DHV 3). Usro sam se od straha, sva govna su poumirala u meni. Nekako sam se iz 3. pokušaja uvukao u sic i više to nikad nisam ponavljao. Bolje je provjeriti veze prije poljijetanja.

Dakle, mogu zaključiti sljedeće:
Dobro je, poput pilota sa video snimke, probati to na zemlji (tj. bez krila) čisto zato da bismo vidjeli i zapamtili koji je to pokret kojeg treba izvesti za slučaj da nam je goli štrupf u banani.
Međutim, nikako to ne probavati u zraku i biti siguran da smo dobro ukopčani prije polijetanja (kao i druge 4 točke).
To nije nikakav manevar predviđen za SIV kurs, pa ga ne treba tako ni doživljavati. Vjerujem, čak i da je iznad vode na 5-10 m visine, 8 od 10 pilota ispalo bi iz sica ili sletjelo tako obješeni u vodu.

Dobro je kad se skuzi na vrijeme, ovaj njemac nije, al' je prosao super svejedno.
http://www.free.aero/en/index.php/tests-and-reports-2/19-onmainpage/reports/reportage-paramotoring-and-paragliding/441-a-hitch-in-pre-flight-checks-and-the-wing-flies-solo

Veliki pozdrav i brzi oporavak Guljašu od

Feniksovaca

Eto, nema me koji mjesec i o'ma pizdarije.
Ja sam u svojoj desetgodišnjoj karijeri u sveukuopno kojih red veličine skromnih 1000 poljetanja "samo" dvaput neukopčao prsnu gurtnu na svojoj Ava Sport Tangri. Dovoljno da u trenutku shvaćanja doživim Tonijevo probavno iskustvo. S obzirom da su nožne gurtne bile OK, najmanji je problem, pogotovo na Tangri, zakopčati prsnu gurtnu u letu jer ti je de-facto pod nosom. Malo je teže oprostiti sebi što ti se to dogodilo - i to dvaput. Kad mi se to dogodilo drugi put, da sam mogao sam bi sebe opalio nogom posred glupe guzice... dvaput. Nakon prelaska na Samurai 2, uz Boxov naputak da kad se vežem u njega moram nabrojati do 7 (Da! Ima sveukupno 7 kopči koje ti moraju proći kroz ruke) više mi se ni jednom nije dogodilo da poletim nezavezan.

Guljaš - brzi oporavak i ubuduće broji do... nebitno samo nek su sve na broju.

Srećom, danas su sjedala takva da moraš brojati do 4 (ako ne računaš kokpit) tako da i piloti sa nižim stupnjem obrazovanja mogu sigurno poletjeti.
E, sad, ako je vjetar preko 4 (m/s) onda moraš pričekati malu maturu ili završiti barem 2 godine vrtića tako da možeš koristiti brojeve do vrtoglavih 10.

Da, ide se k tome da se sport popularizira i omogući širokim narodnim masama kretanje po zraku.
Tako tekme nemaju više od 4-5 okretnih točaka (vrtić!), za novo krilo treba ti najviše 4-5 mjesečnih plaća (opet vrtić!), a na letenje se vozimo uvijek nas 3-4 u jednom autu (jaslice!).

Konačno, nakon letenja koje ne traje dulje od 1-2 sata (jaslice!) pokupi te najbolji frend (još iz vrtića jer se drugi neće javiti na mobitel, a to je zato što znaju da si daleko preko vrtoglavih 10 km, pa te ni ne mogu pronaći), pa zajedno odete na 3-4 pive (ne u vrtić nego u birtiju!). Ako si superinteligentan (preko 10) onda pričekaš nekog od starijih pilota koji zbog ogromnog iskustva imaju u džepu skoro 10 različitih kovanica, pa od njih naučiš da sami sebi plate 1 pivu (jaslice!) - ostale pive im plate oni koji su završili prvi osnovne.

Sve što se od današnjeg pilota očekuje jest da ne zaboravi otkopčati onih 4-5 kopči sa sjedala kad dođe na 3-4 pive jer u suprotnom izgleda smješno u birtiji i stol mu je prenizak.

Naravno, kad dođeš doma i žena iznese pred tebe juhu (onu kokošiju iz vrećice sa slovima i brojevima) samo šutiš pognute glave i jedeš ponizno jer unutra ima brojeva skoro do 10 (a znaš da tu nisi "doma").

E tu je mali problem, sta ako ti mama nije stavila onu ceduljicu "ja sam mali Tajitaj, ako ste me nasli nazovite 09nesto..."? Onda moras ici naci ciku milicajca da te vodi kuci a otkad je recesija tesko ih je i nac npr. na potezu Klanjec-Spickovina-Pusca.
Jos ako ti baba nije spakirala dovoljno Monte...ihaj!
A moje me letenje podsjeca na jaslice iz drugih razloga - prvo nadjem svoju bazu, evo odma jos troje djece koja bi se s njom igrala. Onda odem po drugu al ta iako je veca i ljepsa, ne dize isto ko ona prva. Pa malo placem. Pa kad skuzim da me niko ne j... se skuliram i izvrtim do gore bez ikakve baze. Onda neki frontalac pa malo napunim gace. Iz camel-baga pijem na cuclu. Opet malo placem, ni ja sam ne znam zasto. Nakon par sati sam zivcan i najradje bi da me neko stavi na popodnevni spavanac. Kad se dokopam birtije, e taj dan mi se bas ne jede to sta oni imaju! Al cu zato popit sve vrste pive koje ima (dvije cu i prolit, jednostavno zato kaj mogu) tak da mi kuci bude sto bolje zlo.
Jedina razlika od jaslica - kad sletim ne dodje mama po mene.
p,
D.