Kad se pojavio R10 još se moglo pričati o tome da krilo primjetno doprinosi pobjedi pilota. U zadnjih nekoliko godina, poglavito od ukidanja Open klase, krilo igra vrlo malu ulogu, a ponajmanje 'raw' tj. brojčane performanse krila. Pilotima je puno bitniji kompletan 'doživljaj' krila: stabilnost u svim uvjetima, upravljivost, koliko krilo 'priča', kako se pilot na njemu osjeća, hrpu nijansi još o kojima ionako nisam ni kvalificiran nagađati.
Ono u što sam prilično siguran je da ako itko zna procijeniti koje krilo je 'najbolje' (treba uvijek ostaviti i mjesto nekim osobnim preferencama pilota) onda su to ti piloti u top 50 na PWC-ima i svjetskom, a koji sigurno ne biraju krilo po boji, performansama na papiru ili review-ima s foruma.
Kao što veli Toni: najbolji kupuju najbolje.
Sigurno je i da postoji mala inercija u odabiru te vjerujem da je ta inercija možda jedini razlog zašto još uvijek ima dosta više Enza nego Booma, no prilično je očito da Boom više nimalo ne zaostaje i možda čak ima mali ukupni 'edge'.

U stvari, svaki put me iznenadi kad počne priča o maloj inferiornosti comp krila (najbolje je ta krila ne gledati kao High EN-D nego i dalje kao comp krila) jedne firme prema comp krilu druge da se odmah lokalni diler digne u obranu. Ovaj put je to Nik, drugi puta Toni, a i vanjski forum je pun toga. A čemu? Tu minimalnu razliku (ako uopće postoji) mogu vjerojatno izmusti samo najbolji piloti na svijetu i da, tehnologija s compa se prenosi na niže klase krila zanimljivije prosječnom pilotu, ali dok se sve iztweaka da prođe test ostane te razlike koliko i u homeopatskom pripravku originalne bazične supstance. Kakve cijene, pogodnosti, podršku, a najviše pristup svemu diler ima, mislim da je puno važnije od toga je li krilo njegove firme dovoljno zastupljeno u top N mjesta na trenutnom FAI1 natjecanju. Ali dobro, što ja znam i o dilerstvu, valjda se od dilera isto očekuje da brani svoje boje, to vjerojatno doprinosu dojmu integriteta pa je u tom smislu očekivano i opravdano. Svejedno, doima se nepotrebno, bar meni...

Anyway, u međuvremenu se i Vedran javio pa malo na tu temu 'cojones'-a..,
Gledao sam neki dan video iz one vatrene termike od prošlog puta u Roldanillu, te čitao Yassenov opis njegovog doživljaja u istoj. Za prvog, moram reći da ima nešto totalno zarazno u trenutku kad najgore prođe, a Felixu se raširi manični osmjeh od uha do uha i usklik mu pobjegne iz grla...
Treba i to doživjeti - da znaš da si živio.
Za Yassena moram priznati da sam bio cijelo vrijeme mislio kako je njemu ili nešto popucalo ili ga je zgužvalo odmah čim je ušao no ispostavilo se da je njega sjebalo tek kad je već bio skroz visoko, oblak se počeo stvarati oko i ispod njega te je u jednom trenuku izašao izvan stupa i tu ga je kovitlanje po rubovima pomelo.

Ok, možda jesu sve to luđaci s prevelikim mudima, ali kao što je netko na pgforumu spomenuo - prosjek godina i još više letačkog staža je tu prilično velik, a ako je suditi po onoj, nema dobrih nego tek starih pilota, onda možda ipak većina ima taman velika muda za svoje letenje.

Jedina razlika između tebe i mene Vedraniću i "njih" na drugoj strani je ta da mi letimo iz hobija, a ti "nadrkanci" lete tako jer im je to posao. Zajedničko nam je da i mi i oni volimo letenje. Ak' možeš prihvatiti surovi profesionalizam OK, a ako ne ne ideš tamo među njih. Moram priznati da se svaki put bojim na početku utrke FAI 1, PWC-a ili nekih jakih utrka s puno pilota. Ne kak' ću startati, ne zbog jakog ili bočnog vjetra, ne zbog turbulencija na startu, pa i dust devila, već čekanja na startni cilindar. Po pravilu se čeka na jednom mjestu, pod jednom bazom natiskano 120-150 krila i barem 50 manijaka ovješenih pod njima. Fijuču sa svih strana, ispadaju iz baza, zaljeću se u tebe. Jebo Scramble igricu na najvišim nivoima (ako se još netko sjeća ove legende). Jeza i trnci me prođu od same pomisli. Jednom kad se nađem u toj vešmašini onda mi goli opstanak ne da da se bojim. Međutim sve se smiri kad utrka krene i zapuhme me val blaženstva od opuštanja adrenalinske navale. Preklopim ringiće na speedu i uživam u spokoju vlasitog zračnog prostora koji se pruža oko mene barem 20 i više metara u svim pravcima.

Vedrane,
Zanimljivo je ovo tvoje rješenje sa cilindrima, ali ja ipak vjerujem da bi ti pilot opet našli neku shemu da i to nekako probiju.
Sve to je besmisleno i komplicirano raditi. Uostalom ´filter´ se je već napravio. Piloti s jajima, bez pameti i koji vole prikopčati malo višlje idu na jedna natjecanja a ostali na ostale tekme.
Ti se lijepo takmaj s onim pilotima s kojima ti odgovara i za koje misliš da ste u istom rangu.

Ne bih se složio s tobom Žac u potpunosti. Kad sam gledao na svoje oči kako mi neka krila odmiču (imam spojene kotačiće speeda, pa sam ih još i preklopio, ali badava), i ona koja su ista k'o moje i ona koja su iz drugog jata, onda sam se zapitao ima li razlike u krilima. Naravno da ima. 2012. na Evropskom u francuskom St. Andreeu su Niviuk IP šestice išle odlično i bile potpuno konkurentne EnZou. Ista stvar je bila i 2013. na svjetkom u bugarskom Sopotu. Gin je bio inferioran. To nije šatrologija. To su Činjenice. U Venezueli na PWC-u 2014. pojavio se EnZo 2 i pomeo konkurenciju. Onda su krenule priče sa "nelagalnim" testiranjem itd. Onda se i to riješilo i EnZo 2 je dominirao čitavu sezonu sve do pojave Gin Boomeranga 10. Niviuk IP 7 i 8 nisu mogli niti prismirditi. Zato pustimo sve je to isto, kad stvarnost pokazuje da nije isto. Da, vrlo su to male razlike nama običnim smrtnicima, ali kad takvu pilu daš velemajstoru u ruke onda on napravi razliku od drugog velemajstora zato što ima konkutrentnije krilo. Tako je uvijek bilo i bit će.



Ako pogledamo presjek godina na ovom Svjetskom prvenstvu imamo pilote od 25 do 50 godina (npr. mladi Maurer i djedica Donini). Malo je koji sport s tolikom starosnom razlikom. Puno toga je različito svim pilotima, ali samo je jedna strast za letenjem. To je taj pokretački MOJO, spiritus movens, strast koja tjera jače, više, brže. Netko se penje na vrhunce i baca s malim krilom nadolje, netko izvodi vratolomne acro figure, netko ganja 300+ km u XC-u, a neki se volimo utrkivati. Kad te zaokupi ta strast ne razmišljaš racionalno, već predatorski. Možete to nazivati fajima, ali ta faja dolaze iz strasti. Stras je blokator strahu, koji svi imamo. Zato vrtimo brutalno turbulentne stupove koji razvaljuju po svim osama i svaki atom tvog bića se trudi da krilo drži otvorenim, ne dišeš, ne trepćeš, ne pišati se, nisi gladan niti žedan. Zašto to radimo? Zato što to rade i drugi i ako ga ne izvrtimo oni će nam pobjeći. ZATO!

Kad te zaokupi ta strast ne razmišljaš racionalno, već predatorski. Možete to nazivati fajima, ali ta faja dolaze iz strasti. Stras je blokator strahu, koji svi imamo. Zato vrtimo brutalno turbulentne stupove koji razvaljuju po svim osama i svaki atom tvog bića se trudi da krilo drži otvorenim, ne dišeš, ne trepćeš, ne pišati se, nisi gladan niti žedan. Zašto to radimo? Zato što to rade i drugi i ako ga ne izvrtimo oni će nam pobjeći. ZATO!

Toni baš si to dobro opisao!

Što se tiče svjetskog prvenstva ništa novoga sa tim muljažama i to mi se gadi!
Svake godine nešto drugo smišljaju kako bi "POBJEDILI", nebitno na koji način.
Čovjek stvarno izgubi volju to pratiti, jer nema onoga sportskog duha, fair playa, a o Olimpiskom duhu da i na govorim...a to je ono što je po mom mišljenju bitno.

Za takve postoji samo jedno pravilo: DISKVALIFIKACIJA!

Tekmanje samo po sebi ne znači pobjeđivanje, jer da je tako na kraju svake tekme bi bilo cca 119 tužnih i razočaranih natjecatelja, a po mome iskustvu to nije tako!
Naprotiv.., pravi natjecatelj će čestitat pobjedniku, dobro se zabaviti.., čestitati si međusobno iako nisu pobjednici( jer netko od njih je možda napravio takav napredak, da je nekome draže od pobjede), a nova prilika za revanš će doći...

Tekmanje je zakon, ako uživaš u tome...

u pravu si Mad (Max)
samo kad se sjetim Serial Cup-a 2013., i kako sam isprašio Hrgu na jednom tasku, doduše on je letio na Rook-u ali ipak
a potom i druženja i rasprave u kampu nakon tekmi

nego, o tvom i mom tekmanju je bilo govora (pod temom Zimska liga 2014./2015.) ...



nego, idemooooo se tekmat, jedva čekam da pošteno provjetrim i nagazim novo krilce...

i da, dajte nam sportskeeeeee

Task 10 je zamišljen kao 122 km duga utrka, međutim niti jedan pilot nije završio punu duljinu. TILEN CEGLER je pobjednik posljednje utrke. Dobacio je 98,63 km najdalje od svih bojovnika. Poznavajući Cegija znam da je gasirao do zadnjeg i da ga nije mogalo pokolebati niti drvo ili stijena ispred. Vjerojatno je, ne tvrdim, ovu utrku dobio na "mišiće" pred ostalim, kad je postalo bjelodano da će svi pocuriti. Ponekad i sreća ima važnu ulogu. Bez obzira Tilen će si upisati prvu pobjedu na jednom FAI 1 natjecanju. Ovime se popeo na visoko 25 mjesto ukupnog poretka. Vlajko je bio 4., Molek 5., a Đuro 6. dok je Suša bio 19. Slovenci u top 20 4 pilota. Vrhunski! Ovime je Slovenija izbila na 2. mjesto nacija samo 10 bodova ispred Španjolske i 139 bodova iza njemačkih Maura! Ajmooo naši!

Kod djevojaka nema promjene na vrhu. Od kad je Seiko zaposjela prvu poziciju samo ju podebljava iz utrke u utrku i sad je 532 boda ispred drugoplasiane Keiko, ali je bitka za 2. mjesto još otovrena, gdje, uz Keiko, još konkuriraju Nicole i Kristy, mada niti Laurie nije daleko.

Rezultati task 10: https://airtribune.com/worlds2015/results/task10/day/overall

Ne kužim, Michael Maurer nije u poretku Švicaraca, a Helmut Eichholzer nije u poretku Austrije. Kakav je to sistem bodovanja?

Ups! Malo sam zabrijao. Svjetsko prvenstvo je gotovo. Slovencima povjesni rezultat 2. mjesto u nacionalnom poretku. Orožniku su oduzeli bodove od zadnje 3 utrke. Nema mladog Maurera u poretku Švicarske, vjerojatno nije u nacionalnoj kvoti od 4 mušaka + 1 žena.

PS: prema jednoj nepotvrđenoj informaciji Stephan Morgenthler je prva 2 taska letio na Boom 10, a onda se vratio na EnZo 2. Ne znam razlog, ali bih ga volio znati.

Kupio je i prijavio Booma, ali mu nije stigao na vrijeme pa je letio na Enzu, nakon 2 taska je Boom sigao, ali mu se više nije dalo mijenjati krilo pa je Enzo i službeno zaveden. Tak su bar pričali na pgforumu...

https://www.facebook.com/sloparaglidingteam/photos/a.440800412693972.1073741828.431299943644019/737445366362807/?type=1&theater
Nema Orožnika na slici?!

Jeje.. šbbkbb.. problem je što svi kopiraju ili pokušavaju ekipu koja pobjeđuje. Plus kaj večina prvaka ide testirat svoje varalice i trenirat na te lagane tekme, jer su blizu doma i skupljaju FAI bodove.

Pa kad dođem na takvu tekmu želim pobijedit prvake bar jednu tekmu kad zajebu. A to znači da moram biri bar 1-5% bolji od njih taj dan. A kad oni nabriju krilo i instrumente i sebe (bahačenje kroz baze i plašenje ljudi u stupu) bar 15-30% bolje od mene i moje opreme, onda nemam šanse bit tolko dobar. Bez obzira kolko oni zajebali taj dan

Tereni su se izrotirali i nakon 10g tekmanja više nemam novi teren koji nisam vidio i koji želim obić sa osiguranom logistkom. Znači, ak se idem tekmat u SLO idem se nadjebavat sa najboljima i fatat najbolje konobarice, a to po sadašnjim pravilima nema smisla. Pa ispada ko fino gubljenje vremena i riskiranje zdravlja i opreme za FAI bodove (koji mi netrebaju) i tapšanje po ramenu.
Kad malo zbrojim pare koje sam zalupao u tih 10g na tekmanje, vjerojatno sam mogao obić sve lokacije na kojima su se ikad održavale FAI tekme (kad bi to opće bilo u planu).

Respect svima koji imaju motivaciju ganjat se bez obzira na sve

Malo si se preračunao!!!
U posljednjih 10 god jedva da si potrošio nešto više nego što je trebalo na jednogodišnjim državnim tekmama i da si svaki puta platio sam kotizaciju (što nisi) za tih 1300-1500€ mogao bi obići tek jednu od bližih ovokontinentalnih lokacija. Pošto te nisam vidio mrtvog pijanog znači da si uštedio i 300-tinjak eura po državnom za vanškolske aktivnosti (ovo sudim po sebi, a ni ja nisam baš puno pio)

Najgore je u tome što bi vjerojatno bio u Kolumbiji prije 5 godina i od tamo si doveo neku zgodnu kolumbijku, pa si sad morao trpat svaki dan. Ovako trpaš samo kad ti hoćeš - jelte?