Kako se aktualni političari ne mogu dogovoriti oko vlasti, na području RH ponovno se pojavio kralj.
Njegovi vitezovi gsp. Buljan i moja malenkost uskoro Vam donosimo novosti vezane za druženje sa kraljem.

Da dobro pogađate, stigao mi je 777 King.

Sretno Kralju.. sa Kraljem

Samo si TI za mene KRALJ !

Ma Bruno je car
A ako bude odletio s njime i upola dobro kao Nicole u Brazilu s Kingom, čeka nas hrvatski rekord.. mislim,pa koliko teško to može biti?

Pa da Bruno, nisi ti valjda veča pi..ica od nje?

Steta sto je tako zgoljav...

LP!

Do 110 kg Mileniiiiiii

Na 110 kg King podamnom iđe ki raketa! Jes i to da ovih dana nema vjetra.

Ma toooooooo!!!!
Zato te volim jel si uvijek blizu.

LP!

Evo malo informacija o Kingu
Izrada:
Po izgledu krila kada je rašireno na tlu, može se naslutiti kako se zaista radi o ozbiljnom krilu u D kategoriji. Komore su uvučene malo više nego kod drugi krila te kategorije, a po izgledu su jako male i uske. Cijeli profil krila drže popularne plastike koje su raspoređene po gotovo cijeloj dužini (kao u Enza 2). Konopci su standardni, međutim mislim da su premazani nekim dodatnim slojem zaštite, ali gornji dio konopaca je jako tanak (što po meni i nije neko rješenje) ali proizvođači tvrde da je dovoljno čvrsto.
Na gurtnama nema dodatnih kuglica niti ikakvih ručica za upravljanje pod speedom.

Dizanje:
Krilo se diže bez problema, i nema nikakve tendencija bježanja u stranu ili naprijed. Prvo polijetanje me malo iznenadio pa je došao prebrzo poviše mene, ali sa već laganim kočenjem se dovede u ispravan položaj. Komande su lagane, nešto između Ozona i NK, dovoljno su direktne , a doziranjem pritiska se postiže nevjerojatno okretanje, gotovo kao šestar. Speed sistem je lagan i krilo već nakon prve ljestvice ima super ubrzanje. Finesa je strašna, imaš osjećaj kao da nikada neće sletjeti.
Probao sam jednostrana zatvaranja koja se ne otvaraju sama i krilo ima tendenciju okreta, što je i normalno jer ima strašno dobru brzinu. Otvaranja pomoću komande su malo dinamičnija, s obzirom na činjenicu da je krilo puno plastika, pa je i samo otvaranje popraćeno zvukovima.
U termici se ponaša živahno i traži da se s njima upravlja, ali o tome više na proljeće.
Uglavno, radi se pravoj XC mašini....
Bravo 777.

Preporuka konstruktora (Valič brothers) je da se ne upravlja zadnjim linijama (C-lines) kod povučenog speeda, jer time lomimo aero profil na način da slabi performanse. Preporuka je upravljanje nagibom tijela i po potrebi komandama. 2-liner krila (čak i ona kvazi 3-liner poput Enzo-a koji je u biti 2-liner) se pod speedom upravljaju zadnjim B ili kvazi C linijama, a upravljanje komandama se ne preporuča zbog pogoršanja aeroprofila.


Dizao sam King i prsno i leđno u uvjetima bez vjerta i podiže se predivno, niti prebrzo, niti presporu. Taman tako kako treba. S obzirom da sam letio na Japu i da mi taj teren stvara problem na Enzo 1 bez vjetra, jer me snažno pretječe kod podizanja, na Kingu sam se osjetio spokojnim.



Upravljivost je fenomenalna, meni je bilo zabavno. Oš' vingač, eto ga, oš okret na rubu negative, eto ga, ali bez bojazni za izazivanje premalog ili prevelikog napadnog kuta te rizik od zaklapanje ili stalla. Zaista zabavno. Finesa je poprilična, onako odokativnom metodom kad dolijećem na istu livadu gdje slijećem već godinama, trebam se potruditi kao i s Enzom da izgubim i ono malo visine i da ateriram između bora, oraha i vinograda. Puna brzina pod speedom je solidna s obzirom na EN D kategoriju, a trim mi se čini bržim od Enza 1 jer letim E1 do 115 kg, a King je manje površine i do 110 kg. Da ga se ukočiti bjesomučno, ali lako se prevari i dobije još koji metar visine ukoliko nije dodir sa tlom bio pomno isplaniran. Dinamika horizointalne brzine ode u penajnje za čas.



Povlačenje ušiju sa izdvojenom gurtnom A linije za krajnji konpoac je izuzetno lako i jednostavno. Po povlačenju ostaju zatvorene, a lako ih se otvara doziranim pumpanjem komandi.

Divno, zabavno i potentno XC krilo. Valiči ga tek kreću testirati u pravim tekmama (na XC-u su odletili već prelude letove), a sad stiže i novih 10 komada za slovenske tekmovalce pa da vidimo što Kralj zapravo može. Krilo ne čine samo performanse, već i udobnost pri letenju. Osnovno pitanje glasi, je li bolji od M6 i ako da je li ta razlika vrijedna povjerenja kupnje 777 gliders.

Divno, zabavno i potentno XC krilo. Valiči ga tek kreću testirati u pravim tekmama (na XC-u su odletili već prelude letove), a sad stiže i novih 10 komada za slovenske tekmovalce pa da vidimo što Kralj zapravo može. Krilo ne čine samo performanse, već i udobnost pri letenju. Osnovno pitanje glasi, je li bolji od M6 i ako da je li ta razlika vrijedna povjerenja kupnje 777 gliders.[/quote]

Valići tvrde da su performanse bolje od IP8

Evo kaj striček Ziad veli o Kingu.

Triple Seven KING ! S & M

Triple Seven gliders was founded by two PWC flying brothers, that used to work with several manufacturers and their reputation at the time was the fast flying ability and the competition at the highest level.

Triple Seven was born and their first products in the B and C category were the Rook 1 and the amazing Queen which still has the best glide at full speed for a C glider !
Then came the Rook 2 which sits on the top places with the best performers in the B category with a very good accessibility.
The gliders made by the Valic brothers, seems to inherit a high performance aim with a relatively comfortable handling each in their respective category.

Now the King EN-D is here…
The King has a strong shark nose with a 3 line layout. The lower lines are small but sheathed, the mid and upper ones are thin and unsheathed, and the extremities + the brake line geometry are very thin micro lines.
I have the S size (75-95) which i flew from 90 all up till 95, and the M size (90-110) flown at 107.5 all up.
My recent D gliders for this comparison are: The Mantra 6 SM and ML, the Peak 4 21 and 23 , the Avax XC 5 26, the IP 6 23 .

Launching the King S and M in, 5 km/h to + 15 km/h , needs a steady pull to accompany the glider. It’s a slightly slower than an M6 to reach overhead, but it’s surely very easy for a D glider as it goes up in one compact piece !

Flying the King S with the same X-Rated 6 harness i used for all the mentioned gliders, showed me at 93 all up, a moderate to agile glider and could be similar to the Mantra 6 SM agility flown at the same weight also.
The brake travel is short to moderate, resembling also the M6 SM brake travel .
The differences in thermal entry is that the King S pitches slightly back a little before entering.
The King M flown at 108 doesn’t have that pronounced pitch back movement and gives a neutral one instead.
The King could be described as a comfortable D glider when flown in moderate turbulence.
Flying the glider is some nasty ‘winter’ turbulent air, the King needs more active piloting than a Mantra 6 MS and slightly less piloting than a Peak 4 21 i was test flying at the same time.
The glider movements in some lee side thermals are sharp with always a marked back pitch on the S rather than a forward pitch. The M size showed me a more neutral pitch.
Of course sometimes it pulls you to the thermals, but in the relatively “moderate” turbulence conditions i flew it in, (only the summer conditions will give a better idea) , i found it easy to control the forward pitch, and in some macaroni stuff, i wished for a more neutral pitch on the S size.

The climb rate performance for both the S and the M size in very weak thermals (0.3m/s) is moderate to good resembling the Peak 4 one.
Once the thermals are steady and homogenous the very good maneuverability of the King doesn’t loose any weak thermal, and the flat turning ability, helps immensely to stay in the core. It has much better climb than the Queen in small conditions even loaded.
In those very weak conditions the M6 could still have a slight insignificant edge in float-ability…But i’m being too picky…as you already know Wink

Now comes the glide part.
Doing some glides with the M6, Peak 4, IP 6, showed me for several times a superiority in gliding power for the King S and for sure the M size !
For instance the M6, MS (80-95) at 93 compared to the King M (90-110) flown at 108, gave the King a full + 2 km/h trim speed and for sure an impressive glide angle, like from another dimension ! It looked like chasing a full CCC competition glider !
Flying the King S (75-95) at 93 all up next to a Peak 4 23 (85-105), gave me the same big visual advantage in glide for the King S and as we both used the speed bar, the differences became larger to my favor !
The top speed of the Peak 4 23 is still around +3 km/h more similarly loaded versus the King S size.
I found it that especially around 45- 47 km/h the king glide angle is remarkably better !
I was never expecting a clear visual glide difference ! Usually there’s a small glide difference between newly tested gliders.But not this time !
The King does have indeed an amazing glide…or should i say:
The glide angle is worthy of a King ! Smile
The IP 6 23, still has also more top speed (+ 6 km/h) , over the King S, followed by the M6 (+ 2 km/h) .
I measured the King S top speed at 1000 ASL with 93 all up around 56 km/h with overlapping pulleys.
The glide at that speed is very nice, but i felt that the best glide is around ± 46 km/h for the S size which many XC pilots use frequently.
I found that racing at that speed through moderate turbulent air is quite usable as i was able to keep my feet on the pedal.

Big ears are easy to induce with a stable behavior and efficient descent rate at -3m/s with full bar.
They open smoothly !

Conclusion:
The King is the new reference in gliding power in the D category .
It seems that Triple Seven has built a powerful, fairly accessible, agile, gliding machine for “experienced” D pilots.
Upgrading from the Queen is logical if it was already flown easily for two seasons in strong conditions.
I’m sure that any C or D pilot test flying the King, will be shocked by this superb gliding Albatros Wink

Videos soon....
Cheers,
Ziad.

Prije tjedan danas sam letio Kinga M (90-110 kg) u vrlo jakoj termici na Triblju (iznenađujuće za ovo doba godine), za razliku prva 2 puta kad je to više bilo curenje. Evo mojih zapažanja.

King se podiže znatno sporije od Enzo 1. Mogao sam lako pratiti svaki segment dizanja. Lako se kontrolira dodavanjem sile na A-linije ili pomicanjem istih u stranu za korekciju lijevo-desno. Nema iznenađenja i na zahtjevnijem terenu može biti pravi blagoslov. Upravljanje je upravo fantastično. Centriranje stupa s obje komande je igra naspram drugih comp i EN D krila (Mantra 4 me zadnji put tako oduševila). Kako zamislim tako King ide. Zabijanje u termiku je jednostavno, nema odbijanja ili nećkanja, uz dodavnje speed još i bolje. Naslonijo sam se na južni stup od starta (onaj nad usjekom gdje se cesta penje na greben) i zavrtio ga. Bacakalo me je jugo u dizanjima 3-4, pokadkad i 5 m/s. King se uopće nije jogunio, već me je lijepo slušao. Zabijem se u vjetar, pokupim dizanje, pa onda u elipsi se sjurim niz i prečno na vjetar u stupu, pa opet propinjanje u vjetar ect. Pitch kontrola je više nego jednostavna. Nema brutalnog izlijetanja niti još brutalnijeg kočenja i potezanja komandi do tabana. Dozirano kočenje i popuštanje kad King nastavi pravocrtno letjeti bez daljnjih ljuljanja. Me like.

Korigiranje pravca pri speedu je jednostavno i lako sa zadnjim C-linijama. Pokušao sam tehniku by Valič brothers da ne diram zadnje linije pod speedom već da upravljam tijelom i speed barom (naginjanje tijela i popuštanje/dodavanje cijelog ili jedne strane speed bara). Ne, ne ide to meni, barem ne na tribaljskom grebenu vrlo nisko. Spore su reakcije krila. Ali sa zadnjim linijama i zadržavanjem speed bara to ide vrlo lako. Nisam primjetio da gubim puno na glajdu i brzini. U jače jugo, do Grižana kako tako, ali prema Bribiru vrlo sporo (sa full speedom i ispod 20 km/h), uz oreografske turbulencije nisam imao nikavih problema držati pravac i stabilnost krila. Bilo je par zaljujaja i izlijetanja krila koje sam s lakoćom savladao te sam pomislio sreća da nisam na Enzo 1 jer bi me to razbilo znatno jače.

Kao što sam već pisao, dojam finese mi je vrlo blizak E1. Znam svaki kamen na tom grebenu i točno znam koliko mogu dobaciti po finesi od kud do kud. Ne vidim razliku imeđu E1 i Kinga. Kod Bribira sam okrenu niz vjetar i guralo me je 60 km/h tako da speed nisam niti dirao, jer je kontraproduktivno. Bez problema sam držao sve pod kontrolom. Izašao sam od Antova van grebena kako bih pokupio jedan stup (po jugu mi je lakše izvrtiti stup kad sam ispod grebena, tad izađem van, a pozicije dežurnjaka znam). Vrlo brzo sam opet bio na 1000 m koliko je tad iznosio plafon, a da se nisam niti pomučio. dapače, toliko sam se opustio (nakon 1h leta) da sam pomišljao na dodane testove, ne one aktrobatske, jer je krilo posuđeno, a i nisam ja neki akrobata, već preletne testove. Nisam letio preko starta već dolinom prema Zmajarskoj. Ni tu se nisam nakeljio na greben, a i jugo me gurao u dupe (ne toliko kao od Bribira, ali osjetno), već sam počeo vrtiti tek na špicu gdje se spajaju doline od Križišća i Triblja. Taj stup je uvijek prpošan, ali ovaj put sam mu se cerio. Pa kao da letim EN B. Kakvo zadovoljstvo. Usput sam provjeravao otpuštenu ručicu rezerve na Ozone Ozium sjedalu Košte, jer me je zamolio na stanicu da pogledam je li opasno. Nije bilo i Damir je nastavio mirno letjeti. Ko li mu je samo prodao takvo sjedalo s prpošnom ručicom?

Po grebenu sam sa 1000 m produžio preko Križišća do ongo ćoška s utvrdom iznad stare ceste u Hreljinu te se vratio natrag po istom putu bez vrćenja. Utjecaj vjetra nisam niti osjetio, samo speed 50 % i uživancija. Prošao sam opisani špic i pustio taj stup već hvatao jedan koji se penje od starog grada Drivenika gore na greben. I taj je bio malo izmaknut pa sam tu vrtio. Pridružio mi se Pintar, ali nije bio raspoložen za natezanje s relativno slabim i zakošenim dizanjima. Oponovno sam izvrtio do oko 1000 m i nagazio u vjetar prema startu. Kumulusna naoblaka se već prilično razvila (ona koja je na aladinu uplašila Markovića pa nam se nije pridružio) i dobar dio puta je držalo iznad grebena. Zabio sam se u bazu nad zmajarskom i uživao u kontroli visine na samom rubu baze, ono nutra-van. Tu me je i malo kresnulo, kod izlaska iz jednog oblaka, ali skoro nevrijedno spomena, jer je otvaranje tog uheca bilo munjevito. Još jednom janjanje stupa južno do starta i od ovuda do Bribira više nisam ozbilnije vrtio, već se malo na Grižanama popravio.

Toliko sam se opustio na Kingu da sam produžio do Bribira i već bahato zbrojio da ću po povratku do Križišća prebaciti 60 km preleta preko 3 točke. Nisam pratio da je dan pomalo curio i da mi treba visine kako bih dohvatio daleke Grižane i ostao iznad grebena. Nije više bilo toliko juga da me gura u drugom povratku od Bribira. Dočepao sam se Grižana, ali s tolikom visinom da ne moram dignuti noge kako ne bih zapeo za križ na crkvi. Dalje nije imalo smisla jer do antovskih stijena ima poprilično. Odlučio sam sletiti u Grižane. Od zadnjeg puta kad sam tu slijetao lokalci su nasadili svakojako kolje i stupiće po ono malo zelenih livadica oko križanja. Moram na cestu. Srećom promet je vrlo slab. Pratim okom cestu kilometar u oba pravca nailazi li koji auto, nema slisla da me udari po slijetanju. Skidam visinu i ne ide to tako lako s Kingom (slično kao i sa E1). Ulazim u križanje i među drveće, ali i dalje imam višak visine. Problem je što nakon križanja cestu omeđuju krošnje stabala i sigurno ću zapeti s krilom na jednom ili oba kraja za koju usputnu granu. Krilo nije moje, staro je tek 2 mjeseca. Uf, mozak radi 100 na sat i povlačim uši na cca 5-6 m visine. Ulazim u suženi dio ceste s ušima i ne zapinjem. Naglo popadam, čini mi se da ću zveknuti u asfalt vrlo grubo. Puštam uši 1 m nad cestom. Uši se trenutno otvaraju, jako kočim krilo i slijećem na noge. Rušim krilo na cestu. Nigdje nikoga. krilo i špage uredno na tlu bez petljanja o kakve grane. Sad stignem promisliti o ovom slijetanju. Napravio sam sve ono što sam zamislio i to u vremenskom i prostornom tjesnacu, a King me je sve poslušao od prvog do zadnjeg. Sad sve izgleda lako, ali da sam se našao u istoj situaciji s Enzom to ne bi tako završilo. Siguran sam. Nevjerojatno je da me je to krilo nagradilo na samom kraju leta kad sam zeznuo s procjenom visine i nastavkom leta. Lijepo je dobiti poklon kad sam već zbrajao štetu na krilo.

Sve skupa kad odvažem, mislim da ću ove godine letjeti poprilično na Kingu. Mogao bih se i tekmati na nj te da bih mogao prilično uživati u tome.

Odličan report, na kraju sam se malo uspuhao kad je krenulo ono oko stabala i sl.
I meni je drago da nisi zapeo

Inače, Toni je već poznat po štucanju granja špagicama.

Ne brigaj. Kad Toni strga špagu krilo bolje leti...
Jel tako Goma?

LP!

Još malo o Kingu, napisat ću nešto kad još malo odletim na njemu.

TEST report KING:
http://www.para-test.com/index.php?option=com_content&task=view&id=2012&Itemid=37

First comments on King review from Cross Country

As we have our King at Cross Country magazine for the review, we have received first comment on the King from the well known test pilot Hugh Miller. This is what he had to say about best EN/LTF D wing on the market.



Expect to have the review published in one of next two issues.