Tako je došlo vrijeme da otvorimo ovu letačku sezonu sa još jednom feštom vječitog radnog naslova
Nije nas bilo neko vrijeme.
Vremenom su se postavljali različiti uvjeti. Prvo je krenulo kao neobavezno okupljanje pilota i simpatizera uz pokoju čašicu i mezu. Bilo je toliko dobro da se u sljedeće okupljanje išlo već s predumišljajem (doma se nije ništa jelo i pilo se po 1 dcl ulje pred polazak). Kako nam je zajednički nazivnik parajedrenje netko se dosjetio da to okupljanje može biti na nekom od terena na kojima se inače leti redovito. Tu kreće zaplet.
Ta prva okupljanja bila su krajem godine. Prvo 29.11., a zatim sve kasnije što je značilo ulazak u kraće dane i sve gore vremenske uvjete. Ubrzo je odluka (nakon 3 godine) pala da se PM prebaci iza Nove Godine. Konačno, došli smo i do veljače kada je koliko-toliko moguća dobra prognoza, a dobri dani za XC još nisu počeli. Doduše, pojavila se slo. Zimska liga, ali događa se dovoljno rijetko.
Bilo je zaista teško organizacijski uskladiti event, kojeg posjećuje relativno veliki broje gostiju (redovito preko 100), sa dobrom prognozom, dobrom voljom načelnika općine i dobrom voljom policije u Zaprešiću.
Primjetili smo da je letenje postalo prioritet, pa je nekoliko PM-ova odgođeno zbog loše prognoze.
Vraćamo se korijenima.
PM je zamišljeno kao okupljanje svih pilota iz HR i proslava otvaranja nove sezone uz upoznavanje sa novim letačkim snagama kao i druženje sa veteranima koje nismo dugo vidjeli.
Mjesto održavanja biti će lovački dom koji se nalazi malo iza parkinga na kojemu smo se okupljali do sada, a na rotoru, tj. cesti prema Sljemenu pod samim ulaskom u šumu.
Letenje, kao i do sada, NE organiziramo, ali zahvaljujući nekim dobrim ljudima koji će se vozati kamionom gore-dole mogu se neki piloti sa opremama povesti skoro do starta. Sletjeti (ako polete) mogu kao i do sada na spomenuti veliki parking.
U lovačkom domu se vraćamo druženju kakvo smo nekada imali, a uz razne zabavne igre na parkingu i ispred doma prisustvovat ćete i kulinarskim borbama (o tome više kasnije ili tek kad dođete na borilište).
(Točne lokacije i vrijeme održavanja ponovit ćemo još koji puta za one koji nisu nikada bili ili su počeli patiti od demencije. Također, objavit ćemo i nekakav okvirni program događanja.)
Molim sve one koji žele pomoći i misle da mogu svojom mišlju i djelom učiniti ovaj mali jubilej još boljim da se jave u PP.
I najvažnije: Sve, kao i do sada potpuno je besplatno! Zato ne zaboravite ponijeti sitne novčanice od 50 kn na više koje MORATE ubaciti u kutiju za dobrovoljne priloge kako bi ovo sve i dalje bilo besplatno!
Zaista mi se nije dalo postavljati puno slika sa dosadašnjih PM-ova (ovaj portal to radi vrlo komplicirano), pa ću zato citirati sam sebe po završnici PM9.
Prije toga možete pogledati na sljedećim linkovima kako nam je bilo 2013. godine.
Eto, prošlo je još jedno ParaMajmunovo, i to 9. po redu.
Da bi ono bilo održano prošlo je, uz par odgoda i prebacivanja termina sa kraja na početak godine, gotovo 12-13 godina. (Ni neznaš da stariš dok ne pogledaš vlastito dijete.)
Ponekad zna biti napornjikasto pripremiti sve znajući da će se skupiti 130+ ljudi, a još gore je onako mamuran i u nedjelju raspremati sve što je ostalo. Ipak, isplati se! Vidjeti sve te ljude na hrpi, dobro raspoložene - neprocjenjivo! Naročito nakon ovako dlakave zime kakva je, nadam se, konačno iza nas.
Sezona je konačno otvorena!
Odmah na početku zahvala svim kolegama koji su nesebično pomogli svojim radom u organizaciji koja je odavno nadrasla fizičke i psihičke mogućnosti samo jednog ili dvojice.
Bez našeg Gliste ponovo sve ovo ne bi bilo moguće kao i njegove famillije (zetonju Majka svaka bi punica samo mogla poželjeti).
Toni je standardno odlično odradio razglas skupa sa play listama te najavama i komentarima svih događanja.
Zoki je dao sve od sebe (i u sebe) u animiranju gotovo svakog gosta, a skupa sa Mićijem (nevjerojatno vrijednim likom) iscjedili su i par konja snage za nedjeljno pospremanje.
Dubravko se pobrinuo za odlično pivo, a bolje polovice navedenih Majmuna su cijeli dan čučale za šankom i podijelile preko 200 kg hrane i pića.
Svima od srca veliko hvala - a za nagradu dat ćemo im priliku da to rade i sljedeće godine


Ovaj puta dobili smo službeno odobrenje načelnika Općine Bistra za korištenje parkinga, dozvolu za javno okupljanje od PP Zaprešić te dozvolu kontrole (Pleso) za zonu Sljeme-Zlatar-Zaprešić do 1500 m (hvala zagrebašima i Badelu

)
Krenuli smo prema najavi u 9 sati sa obilnim doručkom. Našlo se tu svega: od prave domaće masti preko 5 pladnjeva narezaka do tri ljutine sirnog namaza sa lukom i češnjakom.
Nakon 10-ak kilograma kruha i prvih jutarnje hladnih rakijica mogli smo krenuti dalje.
Mislim - piti još rakijice! Uz borovičku i orahovac našlo se tu šljivovice, loze, jabuke (calvados), dunje, kruške (tepka), travarice itd. Naravno, tko voli, mogao je od jutra derati po Đekiju i Kanadijanu.
Naš vrijedni Tomac većinu je ovih predivnih rakijica sam proizveo kao i vino koje ste pili: frankovku, odličnu isabelu, još bolji sauvignon te graševinu. Teško je bilo probati sve to, ali što se mora - mora se.
Klinci su mogli kopirati odrasle, ali su se držali uglavnom nekoliko vrsta sokova i čokoladnih tortica.
Naravno, uz sve to i skuhali smo 15-ak litara vina uz provjerenu recepturu: frankovka-isabela (80-20).
Isprika sponzorima ako sam zaboravio koju vrstu cuge.
Nakon toga gurnuli smo kobasice u lonac da se kuhaju i priredili utrku trčanja s paragliderima. Nakon probne trke usljedile su dvije grupe po 6-7 natjecatelja nakon kojih je potrčalo i 6 finalista. Prvu nagradu je odnio naš osječanin Čule. Predivan roštilj kojeg ja sponzorirao naš Ruda tako je otišao u prave ruke.
Kako nas vrijeme nije osobito poslužilo (Danči je, naravno krstio vrh sljemena, a Zoki glistin start) piku je odradilo tek manji broj pilota, a prvu nagradu pokupio je naš Žgela.
Toni je iskoristio priliku i podijelio nagrade i za XC prvenstvo 2011. godine.
Nakon kuhanih kobasa, senfa i majoneze prilično se ogladni, pa su stigle i tri manjerke odličnog graha pojačanog mljevenom junetinom, špekom i kobasicama.
Uz logorsku vatru (od odličnih starih paleta) grijali smo se gotovo neuspješno i hladili alkoholom vrlo uspješno skoro do ponoći.
Tako je to bilo!
Nek puknu svi oni koji nisu bili!
(Možda na desetom vidimo i nekoga iz Istre mada je to malo vjerojatno.)
Konačno, zahvaljujem se ispred organizatora i svima onima koji su pronašli vremena i dobre volje da svojim prisustvom uveličaju ovu svečanost. Svojim dobrim raspoloženjem učinili su PMIX odličnim (iako nije bilo gotovo ništa od letenja), a dobrovoljnim prilozima omogućili da pokrijemo barem dio troškova te skupimo snage i za sljedeće okupljanje, deseto po redu.

Malo brojki:
- skupilo se preko 130 osoba (piloti sa prijateljima i familijom - ova brojka bi mogla biti i znatno veća jer je bilo teško brojati sve one koji su odlazili i dolazili cijeli dan)
- pojelo se:
- preko 20 kg kobasica
- oko 50 kg kruha
- 5 kg senfa i majoneze
- 3 kg kiselih krastavaca
- 9 kg luka
- 7-8 kg graha (oko 70 L skuhanog)
- oko 4 kg narezaka
- i ostaloga: 60 čokoladnih tortica, sira, češnjaka, začina itd, itd...
- popilo se:
- točno 90 L odlične točene pive
- oko 40 L crnog i bijelog vina
- oko 6 L rakije i ostalog žestokog pića
- pola palete soka
- oko 30 L mineralne
--------------------------------
Majko mila! Nadam se iskreno da nas je bilo puno više jer ispada u prosjeku da je jedan čovjek (sportaš) gurnuo u sebe najmanje 1 kg hrane i 1 L alkoholnog pića (skupa sa djecom, a bez minke).
OK, znam neke koji su popili količinu koliko i omanji dječji vrtić, ali su svejedno dan poslje dizali šatore, klupe i stolove na tavan.

Svima još jedno veliko hvala i nadam se da ćemo se u istom broju vidjeti i na PMX-u!!!
