Pozdrav iz Argentine- Loma bola.
Kako smo Damir i ja jedini sa uvjetima da ovdje sudjelujemo, a nismo osobe koje vole pisat po forumima i sl. nego oni koji vole ovaj naš predivan sport, tako se ni sada nitko od nas nije upustio u taj "opasan poduhvat pisanja!"
Naime, ovdje se održava Svjetsko prvenstvo u preletima od 1-12.11., a kako nas neki prate, "tražili" su da im malo opišemo situaciju....., pa da ne objašnjavamo svakome posebno evo jedan tekst za sve koje to zanima.
Loma Bola nije bio prvi izbor za Svjetsko prvenstvo, ali je tako ispalo zbog situacije s pandemijom.
Već su pripreme za sam put bile dugotrajne i tražile dosta papirologije,...., od trenutka slijetanja u Buenos Aires do Tucumana (ca 10 sati), Damiru su 3 puta gurali koplje u nos. Coronu na ulazu u zemlju shvaćaju ozbiljno, ali dalje je OK.
Mjesecima prije dolaska, ovdje nije pala ni kap kiše, tako da su uvjeti na trening danima bili žestoki, nebo predivno, termika na turbo i ..... onda je trebalo početi!
Počelo je sa kišom na dan službenog treninga, pa ga nije ni bilo.
Drugi dan, prvi task - kiša je stala, nad ravnicom je sunce, ali mi to ne vidimo jer smo u magli na startu, od isparavanje vlage iz šume. Oko 13 sati se baza digla 50m iznad starta i konačno je krenulo. Kako se trka razvijala, nebo se polako opet zatvaralo, pa smo svi polako pocureli, ali bolje išta nego ništa. Nismo ni tako loši, Damir 86, ja 26 s minimalnimm razlikama u bodovima.
E sada dolazi Task 2,
kako sam već bio ovdje prije dvije godine, mi i Slovenci smo se upoznali s time da bočni vjetar radi strašan nered niže u podnožju brda, odnosno OSTANI VISOKO ako možeš. Tu su francuzi odlučili napasti već na početku trke. Kako je trka načelno bila malo krivo postavljena, prvo smo otišli niz vjetar, a onda 10ak km po brdu uz vjetar, a Francuzi su gasirali i našli se nisko. Ostali smo ih prelazili po visini. Oni i ostali koji su bili nisko su počeli zvati level 2 i level 3 kada smo mi već bili van "opasne" zone. Na kraju je Hamard pozvao Level 3 kada je sletio i task je ZAUSTAVLJEN. Tek sada postaje zabavno. Svi se svađaju, gotovo smo svi ljuti na Fracuze, trka vrijedi 100-njak bodova..., ali to nije dovoljno Francuzima, traže da se vrijeme zaustavljanja pomakne unazad, kada je prvi puta Hamard tražio Level3. Meet director ih je odbio, a tada oni predaju žalbu komisiji gdje traže da se trka poništi jer je između ostalog "meet director na radio javljao da je nisko opasno i neka to piloti izbjegavaju, čime su ostali piloti stavljeni u privilegirani položaj na njihov račun". Naravno to se ne može dogoditi. Ili? Tročlana komisija FAI-a je odlučila poništiti trku, a ovo prije je bio glavni razlog!!! Svi smo naravno pop..., poslane dvije žalbe na tu odluku, ali to rješava viša komisija , koja ima rok 120 dana da se očituje !?!?!?
Nevjerojatno je koliko su Francuzi jaki, ali je sada nevjerojatno koliko ih svi mrze.
Dan kasnije TASK3 - opet stojimo u magli i čekamo da se oblak digne. Trka ide na jug, ca.64km, baze do 1500m, tlo na 400m. Leti se oprezno, često se popravljamo i nakon 1:44 Russell Ogden sa svojom podmornicom dolazi u cilj.
Samo on , Hamard, i Luc imaju Ozonove nove siceve. Tada još nismo bili sigurni, ali sad kad ovo pišem smo već prilično sigurni da one dosta znače u glajdu, jer se to u zraku redovito ponavlja, plus oni lete tvornička krila koja su malo......recimo da imaju update. Osim Russella, Francuzi dominiraju jer su stvarno j.... dobri.
Nismo ni mi loši , ipak je to svjetsko prvenstvo, a Daamir je 39-ti, ja 26-ti. Ukupno dolazim na 15-o mjesto i prvi puta imam prioriti na startu.
Interesantno je timski za YUGO timove- Makedonci 11, Slovenci 12, Srbi 13, Hrvati 14.
Idemo na TASK4 - u međuvremenu se rasprave o francuzima ne smiruju, pa su neki piloti kažnjeni zbog nesportskog ponašanja jer su objavljeni neki video zapisi i slike na grupi, na račun Francuza, koji su bili smješni i istiniti, ali to se ne smije.
Ovaj puta letimo 65km na sjever. Visine i dalje niske, start nam je na 1350, a baze na oko 1550, visina te doline je oko 550-600m. Uvjeti za letenje izgledaju dobro, čak letimo po ravnici ispred starta, sve radi, ali kad ulazimo u drugu dolinu preko prijevoja, tu se sve mijenja, dijelimo sa na dvije grupe. Večina odlazi lijevo za Hamardom, a ja vidim našeg princa Damira desno i odlučujem se za njega, kao i još 5-6 pilota. Hamardova ekipa upada u probleme, mnogi padaju na pod, a mi polako napredujemo. U nekom trenutku Hamard odlučuje napustiti stup koji prtljaju već 20 min bez dobivenog metra i odlazi, a ostali ga ne prate. Bez obzira kaj mislimo u Francuzima, fakat je pilotčina i ima nos i muda, pa nalazi nekaj i polako mu se pridružuju ostali, a onda se opet spajamo svi zajedno. Sad već znamo da dolina radi , ali ne pretjerano, a imamo još 20-ak km do cilja. Dobro se držim s prvom grupo, a Damir je odmah iza nas. Polako i oprezno se dodaje gas, ali to još nije taj trenutak. Konačno zadnji tremal, instrumenti pokazuju visinu za gol i gas! Uz male korekcije ulječem u gol sa 7-10m iznad linije- juhuuuu, uskoro dolazi i Damir visoko, ali neki su se preračunali, pa ih je oko 15 završilo od 10 do 1000m prije gol linije. Damir završava 63-i, a ja na 51-om mjestu sa 3min iza prvog. Brojčano ne izgleda impresivno, ali smo zadovoljni, jer ukupno se ne mijenja puno, a ekipno smo na 15-om mjestu, pri čemu treba znati da od prvih 24 reprezentacija, samo smo mi dvočlani , a svi ostali imaju 4-6 članova, gledaju sa dva najbolje plasirana.
Dolazi TASK5- a tu opet postaje zanimljivo, NAKON trke naravno. Naime, trka je postavljena prema jugu jer puše lagani sjever. Task ide od take offa prema vanjskoj točki na oko 3-4 km od CTR-a, međutim dizanja nisu neka, a vjetar je južni umjesto sjevernog i svako dizanje nas gura prema CTR-u, u jednom trenutku bježim iz grupe jer sam na 20 metara od CTR-a (zapamti!), odlaze i neki drugi, a neki još vrte. Nakon toga ipak komulus gdje se može ići do baze (zapamti!), nastavlja se dalje. Kako idemo prema cilju, postaje jasno da nas čeka panika, jer se zadnjih 10 km potpuno zatvorilo, a svaki termal je sve kilaviji i kilaviji. Mi se jedva dižemo i sada smo na ca 1100m, a gledamo Russella koji je došao od ko zna gdje i prolazi na 1600 ispod baze. Tu imamo još 9km i on odlazi u final glide sa svojom podmornicom, a prate ga još dvojca. Kasnije saznajemo da je on ušao u cilj sa 2m iznad linije, a ta dvojica kapnula prije 2km!- toliko o krilu i podmornici!
Mi se borimo još neko vrijeme i ja odlučujem napustiti grupu sa visinom oko 1200m jer više gubimo nego dobivamo i krenuti u final glide, svjestan da je to ne moguće, ako nekaj ne nađem. Kreću i neki drugi, a onda i svi ostali. Sa desne strane, 3-4 km od cilja je neki gradić i zajedno sa još dvojicom odlučujemo otići tamo jer ovako nemamo šanse, fali nam 30-50m visine. BINGO!!! Grad drži, pa čak i diže, ne gubim ništa i nakon toga ulazim u cilj sa čak +20m. U zraku urlam od sreće, kasnije mi Juri Vidić veli da su me vjerojatno čuli svi do Hrvatske. Koliko se odluka o napuštanju grupe i odlasku nad grad isplatila, govori podatak da ih je u tom final glidu pokapalo 40-ak na 5m do 5km prije cilja, npr. od Slovenaca je ušao samo Jurij, a Rok, Bojan i Miha kapnuli malo prije linije. Od Francuza ušao samo Luc i Seiko, od Srba nitko,......
Nažalost, Damir je kapnuo još prije početka trke zajedno s njih 40-ak, a ja sam TRENUTNO 11-ti.
E sad, velim trenutno jer je onaj CTR i onaj oblak jaaaaako zakomlicirao stvari.
Neki nisu pazili, a neki tvrde da im je NAVITER pokazivao da još nisu zagazili u CTR, a pravilo je da se svaki metar kažnjava sa 3% ukupnih bodova, znači 30m =-90% bodova!!!
No, kako ide u reklami, "Ali to nije sve, ako reagirate odmah, dobijete..." Francuze kuhane i pečene! Miha Kovk je vidio Luca Armana kako izlazi iz ONOG oblaka dobrih 100m iznad baze i Slovenski Team leader je napravio prijavu. I što sad, prijava se odbija jer Section 7 veli da moraju postojati 2 svjedoka, iako track jasno pokazuje da je bio oko 150m iznad svih, vrtio u oblaku i nije spuštao visinu!!! Pišemo "oglas" na grupu, neka se javi netko tko je vidio isto. Francuzi odmah protestiraju i govore da oni imaju više svjedoka koji će potvrditi da nije bilo tako (više ne znamo dal bi se smijali ili plakali) i javljaju se još dvojca koji su ga vidjeli!
Rezultat toga je da je Luk , za sada, kažnjen sa 100% bodova.
A posljedica toga je, s obzirom da su i ostali bili loši, Francuska pada s PRVOG na 12-DVANAESTO mjesto!!! jer nemaju nikoga tko bi im donio bodove, a kod reprezentacija nema diskarda, katastrofa!!!
Dalje je ko u filmu, Francuzi bijesne i žale se, meet director ih malo prije odbija i sada opet ide žalba na komisiju. Trenuutno nitko ne zna kako će to završiti, ali je organizatoru (FAI) jasno da ako i ovdje popuste, bit će jaaaaaako puno nezadovoljnih.
Današnji dan je trebao biti TASK6, ali nas je meteorolog uvjerio da bolje da ne idemo jer sigurno neće biti za task, a vjerojatno ćemo i pokisnuti.
Ispalo je da je bio TOP dan sa najboljim dizanjima, visinama preko 2000m i naravno novim nezadovoljstvom pilota. Dok ovo pišem (ovdje je 21h) stigla je prognozirana kiša i sutra se vjerojatno neće letjeti.
Sve u svemu, nije nam dosadno, ja osobno sam jako zadovoljan svojim letenjem, Damir se također odlično drži, a kao reprezentacija od 2 pilota držimo 15-o mjesto. Šteta da nemamo mlađih pilota koji bi htjeli malo jače zagristi i posvetiti se natjecanjima, jer ovako smo stalno hendikepirani. Npr. u Srbiji trenutno leti 25 CCC krila, a kod nas od ove godine "čak"5

od kojih neki nisu zainteresirani za ozbiljno tekmanje (to ja kao izbornik poštujem, ali mislim da je šteta).
S obzirom da vas nisam davio do sada, nadam se da sam vam uspio prenjeti klimu sa ovogodišnjeg svjetskog prvenstva.